stdClass Object
(
[id] => 1303078
[title] => Njujorški tvorac alata koji već pola stoljeća predviđa bankrote: Dugovi su ogromni, kao i balon koji je pred pucanjem
[alias] => njujorski-tvorac-alata-koji-vec-pola-stoljeca-predvida-bankrote-dugovi-su-ogromni-kao-i-balon-koji-je-pred-pucanjem
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Edward Altman je međunarodni stručnjak za bankrote, problematične dugove i analizu kreditnog rizika. Tvorac je svjetski poznatog Altman-Z-score modela koji se koristi za predviđanje vjerojatnosti bankrota poduzeća na globalnoj razini, a sada je sudjelovao u kreiranju Omega scorea, osmišljenog specijalno za Hrvatsku. U tome mu je pomogao Dubrovčanin Stjepan Srhoj sa splitskog Ekonomskog fakulteta, kao i talijanski kolege Alessandro Giannozzi i Marco Balzano.
Omega score se bavi malim i srednjim poduzećima, pokazujući njihovu vjerojatnost odlaska u dulju financijsku blokadu. Može se koristiti za procjenu rizičnosti dobavljača ili poduzeća dužnika, ali i u svrhu analize kod odluke o pružanju kredita ili investiranja. Također, može pomoći i Poreznoj upravi i Ministarstvu financija kada žele analizirati koji udio poduzeća možda neće biti u mogućnosti plaćati porez sljedeće godine.
Profesor Altman, s kojim smo se susreli na međunarodnoj konferenciji "Challenges of Europe" u Bolu, u organizaciji Ekonomskog fakulteta Split, već 55 godina predaje na Sveučilištu New York jer, kako kaže, "ne može naći novi posao". Na Braču je održao predavanje pod nazivom "Korporativni zombiji: nova vrsta korporativne otpornosti", a iako je govorio o živim mrtvacima, naš razgovor s njim bio je prilično živahan.
---
Znanstvenik doc.dr.sc. Stjepan Srhoj sa Katedre za opcu ekonomiju splitskog Ekonomskog fakulteta
Jakov Prkić/Cropix
---
Vaš Z-score, alat osmišljen prije više od pola stoljeća, i dalje se koristi...
– Ovaj model je napravljen kao kulminacija moga doktorata 1968. godine. I, moram reći, ja sam vjerojatno najviše iznenađen od svih što se Z-score i dalje koristi. Štoviše, a ovo kažem jako ponizno, danas se koristi više nego ikad prije. Mislim da za to postoje tri razloga. Prvo, jako je jednostavan. To je jednadžba sa svega pet indikatora i lako ju je razumjeti. Drugo, i dalje je jako precizan. Smatramo da može predvidjeti bankrote poduzeća s preciznošću između 80 i 90 posto, unutar dvije godine. I treće, besplatan je. Oduvijek je bio. Kad sam ga izradio, nisam razmišljao o patentiranju. Osim toga, nije lako zaštititi jednadžbu.
Retrospektivno, je li vam žao što to niste učinili?
– Iskreno, nije. Model je poznat, koristi se, dio je akademske zajednice i dio korisnika u praksi. Rekao bih da je tome tako baš zato jer je open source, zbog čega svi imaju pristup. Bloomberg Terminal, koji služi za financijsku analizu, istraživanje i dobivanje vijesti, bilježi pet tisuća dnevnih upotreba Z-scorea. To nikada ne bi bilo tako da je zaštićen.
Što općenito mislite o intelektualnom vlasništvu?
– Danas je ono vrlo vrijedno po pitanju podataka. Financijske podatke o malim i srednjim poduzećima je jako teško dobiti jer je u pitanju privatno vlasništvo. A ako imate dobru bazu podataka, trebali biste je zaštititi, zbog njezine vrijednosti. Ljudi plaćaju mnogo novca da bi dobili pristup podacima. Ako zaštitite jednadžbu, onda, zapravo, samo tražite kako zaraditi novac, umjesto da širite znanje i zainteresirate ljude za svoj rad.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Recite nam nešto više o Omega scoreu.
– Razlikuje se od Z-scorea po varijablama koje procjenjuju zdravlje kompanija, pri čemu se koristi strojno učenje. Bio sam vrlo skeptičan oko toga, kao i čitave umjetne inteligencije, jer sam "oldtimer". No u međuvremenu sam se uvjerio u njegovu vrijednost. Dodatno, posebnost tog modela je što koristi podatke malih poduzeća, ali i samih djelatnika tih poduzeća. To uključuje stvari kao što su dužina radnog staža i slično. Te podatke je teško dobiti i ne postoje u digitalnoj formi. Barem ne u većini zemalja. U Hrvatskoj postoje jer su ih moji istraživački partneri uspjeli nabaviti. Zato nisam siguran hoće li se taj model moći lako primijeniti na druge države.
I, što kaže vaš alat, u kakvom su stanju njime obuhvaćene tvrtke?
– Nisam još siguran budući da nisam vidio obuhvatni presjek tih kompanija. Međutim, bio je vrlo precizan u predviđanju hoće li njihov bankovni račun biti blokiran zbog neplaćanja. Upravo smo te stavke koristili da prognoziramo bankrot. Omega score je recenzirao i Journal of Small Business Management, jedan od vodećih u svom području. Također, model je već objavljen i ljudi ga mogu koristiti.
Kada ste već spomenuli umjetnu inteligenciju... Što bi se dogodilo kada bi ona u potpunosti zamijenila brokere na burzi?
– Već smo mogli vidjeti primjere kada su se u pandemiji sitni dioničari sastajali na Redditu i dogovarali koje vrijednosnice će kupiti. Izabrali su one koje bi, regularnom financijskom analizom, izgledale grozno. Tome unatoč, momentum koji je ovaj pokret stvorio bio je dovoljan da cijena nekih dionica, poput GameStopa, strahovito naraste. Naravno, ovdje nije riječ o umjetnoj inteligenciji, ali pokazuje kakve efekte može imati suradnja burzovnih entiteta.
Dvanaestog kolovoza 2020. objavljeno je da je godišnji BDP UK-a pao za 20 posto, što je bio neočekivani šok i najveći pad ikada u povijesti. Petnaest minuta kasnije indeks Londonske burze je skočio za tri posto jer su brokeri znali što slijedi: printanje novca i njihov dolazak na burzu. Je li Wall Street danas samo kasino?
– U nekom smislu, Wall Street je uvijek kasino jer se na njemu događa mnogo špekulacija. Mnoga mala poduzeća, recimo u Kanadi i Australiji, nemaju prihode, ali zato posjeduju ugovore za rudarenje zlata ili nafte, zbog čega mogu upisati dionice na burzu. Onda ljudi pomisle da bi se tim tvrtkama moglo posrećiti pri kopanju, pa ulažu u njih i podižu im cijenu, unatoč tome što ne zarađuju i njihova perspektiva je prilično neizvjesna.
Prema podacima Eurostata, broj bankrota poduzeća u EU-u značajno je porastao u četvrtom kvartalu 2022. i dosegnuo najviše razine od početka prikupljanja podataka 2015. godine. Je li to bilo očekivano i zašto se to događa?
– Ne da se događa, nego i ubrzava, barem u SAD-u. To ima veze s time gdje se nalazimo u kreditnom ciklusu. Razlog zašto se ovo događa je, za razliku od svih kriza koje smo dosad imali, što su u pandemiji države davale mnogo novca tvrtkama i pojedincima. Zbog toga je jako mali broj tvrtki bankrotirao u to vrijeme. No sada toga više nema. A zombi poduzeća koja su na taj način preživljavala sada umiru. Dodatno, mnoga gospodarstva su već u recesiji ili će uskoro ući u recesiju. A kada se to događa, banke posuđuju manje novca, pod strožim uvjetima, što dodatno nekima otežava preživljavanje. U SAD-u sada imamo i bankarsku krizu, koja još nije gotova. Stoga, ekonomska perspektiva je vrlo loša.
---
---
Potrošački dug u SAD-u dosegnuo je 2022. novi rekord od 16,9 trilijuna dolara, hipotekarni zajmovi koji se smatraju "ozbiljno zakasnjelima" udvostručili su se, a Amerikanci sada mogu uštedjeti samo 2,4 posto raspoloživog dohotka. Dug po kreditnim karticama popeo se za 18,5 posto u godinu dana, a kamate na takvu potrošnju sada iznose nevjerojatnih 20,4 posto. Unatoč navedenom, cijena nekretnina u odnosu na medijan prihoda i dalje je viša nego pred krizu 2008. Jesmo li na rubu pucanja najvećeg balona ikad?
– Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, ali moglo bi biti tako. Ova pandemija je povećala dugovanja do nevjerojatne razine, jer su vlade davale poticaje ljudima i tvrtkama, što su pokrivale izdavanjem duga. A kamatne stope su bile vrlo niske jer su centralne banke željele da krediti budu jako pristupačni. Kao rezultat toga, za razliku od ijedne druge krize, dug je snažno porastao, kao i novčana masa. U prošloj krizi dogodilo se upravo suprotno. Sada potrošačke ušteđevine lagano presušuju, dok istodobno korporacije režu troškove. Balon bi mogao biti pred pucanjem. Prognoziram da će se stopa bankrota uskoro dramatično povećati i kulminirati u 2024. Slično predviđaju i rejting-agencije.
Na kraju trećeg tromjesečja 2022. godine, 722 banke prijavile su nerealizirane gubitke koji prelaze 50 posto njihova kapitala. Je li nedavni kolaps američkih banaka bio predvidljiv?
– Znajući što znamo sada, dvije varijable za procjenu zdravlja banaka, kojima se dosad nije davala velika pažnja, sada su iznimno značajne. Jedna je koncentracija klijenata, to jest onih koji deponiraju sredstva u banku. Većina klijenata Silicon Valleyja (SVB) bile su tehnološke kompanije i investicijska društva za rizična ulaganja koja su financirala spomenute kompanije, dakle mahom povezani entiteti. Drugo, te banke su kupovale obveznice po relativno niskim kamatama, uz dospijeće od osam do deset godina. Nisu očekivale, a trebale su, da će se kamatne stope povećati, zbog inflacije. A kad se kamate povećaju, cijene padaju. Stoga, obveznice koje su kupile danas vrijede mnogo niže nego prije, čineći tako nerealizirane gubitke. To samo po sebi nije problem. Međutim, ako vam je potrebna likvidnost, što se SVB-u dogodilo kada su im klijenti počeli podizati depozite, onda morate početi prodavati vrijednosnice, zbog čega nerealizirani gubitci postaju realizirani. Akademska zajednica je to znala, ali nitko nije oglašavao alarm jer nismo znali da će tim bankama biti potrebna takva vrsta likvidnosti.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Do kada mislite da će centralne banke povećavati kamatne stope?
– Ako gospodarstva, osobito nakon drugog kvartala, pokažu veliki pad, vjerojatno će nakon toga sniziti stope.
I onda će zombiji ponovno oživjeti?
– Pa... Neće umrijeti. Možda neki od njih i zapjevaju "Stayin‘ alive" od Bee Geesa... U našim istraživanjima o zombijima otkrili smo da ako država ima sofisticirano tržište duga, to povećava i broj živih mrtvaca. Jer, čak i ako su sofisticirana, mogu biti u krivu, podržavajući poduzeća koja na kraju poumru. U međuvremenu, ona žive, dulje nego što bi trebala.
Ken Griffin, osnivač hedge fonda Citadel, rekao je da pomoć vlade SVB-u pokazuje da se američki kapitalizam "raspada pred našim očima", zbog "gubitka financijske discipline". Možemo li očekivati da će ova praksa "socijalizma za bogate" postati pravilo?
– Vlada nije preusmjerila novac na spašavanje SVB-a kako bi spasila tu banku, nego kako bi spasila samu tehnološku scenu Sillicon Valleyja, koja je, unatrag 50 godina, strašno važna za rast SAD-a. Da se nisu spasili svi depoziti tih tvrtki, to bi dramatično sasjeklo tamošnje poduzetništvo. Ali mislim da će se takva praksa nastaviti. Naročito ako je banka ključna za određeno područje. Pogledajte slučaj First Republica. Ta banka je imala mnogo klijenata koji su bili važni igrači u trgovanju nekretninama i posuđivali velika sredstva od First Republica za svoja ulaganja. U istu instituciju polagali su i svoje bogatstvo. Kada je SVB krahirao, i korisnici ove banke bili su svjesni da First Republic ima isti model koncentracije klijenata pa su počeli povlačiti svoje depozite. Ovakve slučajeve će država uvijek spasiti.
---
Jakub Porzycki/Nurphoto Via Afp
---
Bivši glavni ekonomist MMF-a Raghuram Rajan upozorio je da zbog "poplavljivanja sistema likvidnosti" bankarski sustav ide k novim previranjima, rekavši da postoji "osjećaj da su učinci prelijevanja monetarne politike golemi" i da ne postoji tijelo koje sve to nadzire.Kako tome stati na kraj?
– Ne samo da postoji "poplava likvidnosti", već je ona koncentrirana u određenim sektorima. To, jasno, stvara sistemski rizik. Ako cijena imovine nekog sektora, primjerice nekretnina ili tehnologije, naglo padne, to može utjecati na čitavu ekonomiju. Usput, sistemski rizik na globalnoj razini predstavlja i činjenica da je američko gospodarstvo tako važno za čitav svijet. Dakle, pitanje je i koliko je gospodarstvo SAD-a važno za Hrvatsku. Ako je vrlo važno, recimo za turizam, onda će Hrvatska biti ranjiva ako SAD doživi nekakav pad.
Nedavno se u Sjedinjenim Državama vodila velika rasprava o podizanju gornje granice duga. Međutim, nekadašnji predsjednik FED-a Alan Greenspan svojedobno je rekao: "SAD može platiti bilo koji dug koji ima jer za to uvijek može tiskati novac. Dakle, vjerojatnost neispunjavanja obveza je nula." Stoga, čemu rasprava?
– Moj kolega Greenspan je u pravu i bit će sve dok je dolar svjetska rezervna valuta.
---
---
Moraju li banke biti institucije usmjerene na vlastiti profit da bi ispravno poslovale?
– Mislim da moraju, osim ako ne ovise o vladi da ih opskrbljuje kapitalom. Na primjer, u Kini bi mnoge banke bile insolventne da su morale snositi gubitke od njihova pozajmljivanja općinskim vlastima. Kina sada ima krizu općinskih vlasti. One su rasle jer su prodavale zemlju trgovcima nekretninama pa zbog toga nisu morale podizati poreze kako bi se financirale. Sada je ta prodaja stala jer je nekretninsko tržište u padu. Stoga moraju dobiti sredstva od banaka. Pritom, banke su svjesne da će, ako im posude novac, bankrotirati. Ali vlada im naređuje da im posuđuju jer im treba. A dođe li do problema, vlada će spasiti banke. Banke koje nisu u sistemu koji pruža ovakvu ključnu podršku svakako trebaju biti profitabilne, kako bi mogle posuđivati čak i u teškim razdobljima. Također, ovise o profitima kako bi podignule cijenu dionica i učinile svoje obveznice pristupačnima. Znate, 85 posto strukture kapitala banaka čini dug. Ako im se povise kamatne stope, u problemu su. Usput, zato više ni ne postoje banke s rejtingom AAA. Gotove su. Razlog tome je što moraju posuđivati, a jako su zadužene. Zato postoji šansa da će bankrotirati ako nisu profitabilne.
S obzirom na tehnologiju koju danas imamo, zar ne bismo svi jednostavno mogli dobiti digitalni račun od države, opremljen za slanje i primanje sredstava, a pritom izbaciti posrednike – banke?
– U izvjesnoj mjeri se to već dogodilo. Mnoge zemlje prelaze na digitalne valute, a i transakcije su takve. Osobno sam povezan s tvrtkom koja želi pokrenuti proces u kojem bi poduzeća izdavala dionice putem aukcije, umjesto da angažiraju investicijsku banku da traži ulagače. Tako bi pojedinci digitalizirali svoju kupnju i prodaju, ako imaju informaciju da neka tvrtka prodaje vlasnički udio.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
O kreaciji novca... Zamislimo da osnivate novu državu čija je masa novca u početku, naravno, nula. Dakle, kada središnja banka isprinta prvu novčanicu, recimo od 100 dolara, pa je nekome posudi uz kamatu od 10 posto; u tom trenutku se 110 dolara treba vratiti banci. Međutim, u optjecaju toga gospodarstva tada postoji samo tih 100 posuđenih dolara... Odakle bi onda ostalih 10 trebalo doći?
– Moje mišljenje je da se to može dogoditi samo ako će tih 100 dolara generirati profit koji će otplatiti tu kamatu.
Ali to znači da se tako modeliran dug, zapravo, nikada ne može vratiti, već samo perpetuirati...
– Imamo mjeru, povezanu s mojim istraživanjem zombija, zvanu omjer pokrivenosti kamata. Ona nam kaže jesu li profiti tvrtke dovoljni da otplati kamatu na kraju godine. Dakle, potrebno je uvijek oplođivati posuđeni novac.
Znanstvenik doc.dr.sc. Stjepan Srhoj sa Katedre za opcu ekonomiju splitskog Ekonomskog fakulteta.
Na\u0161 novinar u razgovoru s Edwardom Altmanom,\u00a0me\u0111unarodnim stru\u010dnjakom za bankrote, problemati\u010dne dugove i analizu kreditnog rizika<\/p>","","
Edward Altman je međunarodni stručnjak za bankrote, problematične dugove i analizu kreditnog rizika. Tvorac je svjetski poznatog Altman-Z-score modela koji se koristi za predviđanje vjerojatnosti bankrota poduzeća na globalnoj razini, a sada je sudjelovao u kreiranju Omega scorea, osmišljenog specijalno za Hrvatsku. U tome mu je pomogao Dubrovčanin Stjepan Srhoj sa splitskog Ekonomskog fakulteta, kao i talijanski kolege Alessandro Giannozzi i Marco Balzano.
Omega score se bavi malim i srednjim poduzećima, pokazujući njihovu vjerojatnost odlaska u dulju financijsku blokadu. Može se koristiti za procjenu rizičnosti dobavljača ili poduzeća dužnika, ali i u svrhu analize kod odluke o pružanju kredita ili investiranja. Također, može pomoći i Poreznoj upravi i Ministarstvu financija kada žele analizirati koji udio poduzeća možda neće biti u mogućnosti plaćati porez sljedeće godine.
Profesor Altman, s kojim smo se susreli na međunarodnoj konferenciji "Challenges of Europe" u Bolu, u organizaciji Ekonomskog fakulteta Split, već 55 godina predaje na Sveučilištu New York jer, kako kaže, "ne može naći novi posao". Na Braču je održao predavanje pod nazivom "Korporativni zombiji: nova vrsta korporativne otpornosti", a iako je govorio o živim mrtvacima, naš razgovor s njim bio je prilično živahan.
---
Znanstvenik doc.dr.sc. Stjepan Srhoj sa Katedre za opcu ekonomiju splitskog Ekonomskog fakulteta
Jakov Prkić/Cropix
---
Vaš Z-score, alat osmišljen prije više od pola stoljeća, i dalje se koristi...
– Ovaj model je napravljen kao kulminacija moga doktorata 1968. godine. I, moram reći, ja sam vjerojatno najviše iznenađen od svih što se Z-score i dalje koristi. Štoviše, a ovo kažem jako ponizno, danas se koristi više nego ikad prije. Mislim da za to postoje tri razloga. Prvo, jako je jednostavan. To je jednadžba sa svega pet indikatora i lako ju je razumjeti. Drugo, i dalje je jako precizan. Smatramo da može predvidjeti bankrote poduzeća s preciznošću između 80 i 90 posto, unutar dvije godine. I treće, besplatan je. Oduvijek je bio. Kad sam ga izradio, nisam razmišljao o patentiranju. Osim toga, nije lako zaštititi jednadžbu.
Retrospektivno, je li vam žao što to niste učinili?
– Iskreno, nije. Model je poznat, koristi se, dio je akademske zajednice i dio korisnika u praksi. Rekao bih da je tome tako baš zato jer je open source, zbog čega svi imaju pristup. Bloomberg Terminal, koji služi za financijsku analizu, istraživanje i dobivanje vijesti, bilježi pet tisuća dnevnih upotreba Z-scorea. To nikada ne bi bilo tako da je zaštićen.
Što općenito mislite o intelektualnom vlasništvu?
– Danas je ono vrlo vrijedno po pitanju podataka. Financijske podatke o malim i srednjim poduzećima je jako teško dobiti jer je u pitanju privatno vlasništvo. A ako imate dobru bazu podataka, trebali biste je zaštititi, zbog njezine vrijednosti. Ljudi plaćaju mnogo novca da bi dobili pristup podacima. Ako zaštitite jednadžbu, onda, zapravo, samo tražite kako zaraditi novac, umjesto da širite znanje i zainteresirate ljude za svoj rad.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Recite nam nešto više o Omega scoreu.
– Razlikuje se od Z-scorea po varijablama koje procjenjuju zdravlje kompanija, pri čemu se koristi strojno učenje. Bio sam vrlo skeptičan oko toga, kao i čitave umjetne inteligencije, jer sam "oldtimer". No u međuvremenu sam se uvjerio u njegovu vrijednost. Dodatno, posebnost tog modela je što koristi podatke malih poduzeća, ali i samih djelatnika tih poduzeća. To uključuje stvari kao što su dužina radnog staža i slično. Te podatke je teško dobiti i ne postoje u digitalnoj formi. Barem ne u većini zemalja. U Hrvatskoj postoje jer su ih moji istraživački partneri uspjeli nabaviti. Zato nisam siguran hoće li se taj model moći lako primijeniti na druge države.
I, što kaže vaš alat, u kakvom su stanju njime obuhvaćene tvrtke?
– Nisam još siguran budući da nisam vidio obuhvatni presjek tih kompanija. Međutim, bio je vrlo precizan u predviđanju hoće li njihov bankovni račun biti blokiran zbog neplaćanja. Upravo smo te stavke koristili da prognoziramo bankrot. Omega score je recenzirao i Journal of Small Business Management, jedan od vodećih u svom području. Također, model je već objavljen i ljudi ga mogu koristiti.
Kada ste već spomenuli umjetnu inteligenciju... Što bi se dogodilo kada bi ona u potpunosti zamijenila brokere na burzi?
– Već smo mogli vidjeti primjere kada su se u pandemiji sitni dioničari sastajali na Redditu i dogovarali koje vrijednosnice će kupiti. Izabrali su one koje bi, regularnom financijskom analizom, izgledale grozno. Tome unatoč, momentum koji je ovaj pokret stvorio bio je dovoljan da cijena nekih dionica, poput GameStopa, strahovito naraste. Naravno, ovdje nije riječ o umjetnoj inteligenciji, ali pokazuje kakve efekte može imati suradnja burzovnih entiteta.
Dvanaestog kolovoza 2020. objavljeno je da je godišnji BDP UK-a pao za 20 posto, što je bio neočekivani šok i najveći pad ikada u povijesti. Petnaest minuta kasnije indeks Londonske burze je skočio za tri posto jer su brokeri znali što slijedi: printanje novca i njihov dolazak na burzu. Je li Wall Street danas samo kasino?
– U nekom smislu, Wall Street je uvijek kasino jer se na njemu događa mnogo špekulacija. Mnoga mala poduzeća, recimo u Kanadi i Australiji, nemaju prihode, ali zato posjeduju ugovore za rudarenje zlata ili nafte, zbog čega mogu upisati dionice na burzu. Onda ljudi pomisle da bi se tim tvrtkama moglo posrećiti pri kopanju, pa ulažu u njih i podižu im cijenu, unatoč tome što ne zarađuju i njihova perspektiva je prilično neizvjesna.
Prema podacima Eurostata, broj bankrota poduzeća u EU-u značajno je porastao u četvrtom kvartalu 2022. i dosegnuo najviše razine od početka prikupljanja podataka 2015. godine. Je li to bilo očekivano i zašto se to događa?
– Ne da se događa, nego i ubrzava, barem u SAD-u. To ima veze s time gdje se nalazimo u kreditnom ciklusu. Razlog zašto se ovo događa je, za razliku od svih kriza koje smo dosad imali, što su u pandemiji države davale mnogo novca tvrtkama i pojedincima. Zbog toga je jako mali broj tvrtki bankrotirao u to vrijeme. No sada toga više nema. A zombi poduzeća koja su na taj način preživljavala sada umiru. Dodatno, mnoga gospodarstva su već u recesiji ili će uskoro ući u recesiju. A kada se to događa, banke posuđuju manje novca, pod strožim uvjetima, što dodatno nekima otežava preživljavanje. U SAD-u sada imamo i bankarsku krizu, koja još nije gotova. Stoga, ekonomska perspektiva je vrlo loša.
---
---
Potrošački dug u SAD-u dosegnuo je 2022. novi rekord od 16,9 trilijuna dolara, hipotekarni zajmovi koji se smatraju "ozbiljno zakasnjelima" udvostručili su se, a Amerikanci sada mogu uštedjeti samo 2,4 posto raspoloživog dohotka. Dug po kreditnim karticama popeo se za 18,5 posto u godinu dana, a kamate na takvu potrošnju sada iznose nevjerojatnih 20,4 posto. Unatoč navedenom, cijena nekretnina u odnosu na medijan prihoda i dalje je viša nego pred krizu 2008. Jesmo li na rubu pucanja najvećeg balona ikad?
– Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, ali moglo bi biti tako. Ova pandemija je povećala dugovanja do nevjerojatne razine, jer su vlade davale poticaje ljudima i tvrtkama, što su pokrivale izdavanjem duga. A kamatne stope su bile vrlo niske jer su centralne banke željele da krediti budu jako pristupačni. Kao rezultat toga, za razliku od ijedne druge krize, dug je snažno porastao, kao i novčana masa. U prošloj krizi dogodilo se upravo suprotno. Sada potrošačke ušteđevine lagano presušuju, dok istodobno korporacije režu troškove. Balon bi mogao biti pred pucanjem. Prognoziram da će se stopa bankrota uskoro dramatično povećati i kulminirati u 2024. Slično predviđaju i rejting-agencije.
Na kraju trećeg tromjesečja 2022. godine, 722 banke prijavile su nerealizirane gubitke koji prelaze 50 posto njihova kapitala. Je li nedavni kolaps američkih banaka bio predvidljiv?
– Znajući što znamo sada, dvije varijable za procjenu zdravlja banaka, kojima se dosad nije davala velika pažnja, sada su iznimno značajne. Jedna je koncentracija klijenata, to jest onih koji deponiraju sredstva u banku. Većina klijenata Silicon Valleyja (SVB) bile su tehnološke kompanije i investicijska društva za rizična ulaganja koja su financirala spomenute kompanije, dakle mahom povezani entiteti. Drugo, te banke su kupovale obveznice po relativno niskim kamatama, uz dospijeće od osam do deset godina. Nisu očekivale, a trebale su, da će se kamatne stope povećati, zbog inflacije. A kad se kamate povećaju, cijene padaju. Stoga, obveznice koje su kupile danas vrijede mnogo niže nego prije, čineći tako nerealizirane gubitke. To samo po sebi nije problem. Međutim, ako vam je potrebna likvidnost, što se SVB-u dogodilo kada su im klijenti počeli podizati depozite, onda morate početi prodavati vrijednosnice, zbog čega nerealizirani gubitci postaju realizirani. Akademska zajednica je to znala, ali nitko nije oglašavao alarm jer nismo znali da će tim bankama biti potrebna takva vrsta likvidnosti.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Do kada mislite da će centralne banke povećavati kamatne stope?
– Ako gospodarstva, osobito nakon drugog kvartala, pokažu veliki pad, vjerojatno će nakon toga sniziti stope.
I onda će zombiji ponovno oživjeti?
– Pa... Neće umrijeti. Možda neki od njih i zapjevaju "Stayin‘ alive" od Bee Geesa... U našim istraživanjima o zombijima otkrili smo da ako država ima sofisticirano tržište duga, to povećava i broj živih mrtvaca. Jer, čak i ako su sofisticirana, mogu biti u krivu, podržavajući poduzeća koja na kraju poumru. U međuvremenu, ona žive, dulje nego što bi trebala.
Ken Griffin, osnivač hedge fonda Citadel, rekao je da pomoć vlade SVB-u pokazuje da se američki kapitalizam "raspada pred našim očima", zbog "gubitka financijske discipline". Možemo li očekivati da će ova praksa "socijalizma za bogate" postati pravilo?
– Vlada nije preusmjerila novac na spašavanje SVB-a kako bi spasila tu banku, nego kako bi spasila samu tehnološku scenu Sillicon Valleyja, koja je, unatrag 50 godina, strašno važna za rast SAD-a. Da se nisu spasili svi depoziti tih tvrtki, to bi dramatično sasjeklo tamošnje poduzetništvo. Ali mislim da će se takva praksa nastaviti. Naročito ako je banka ključna za određeno područje. Pogledajte slučaj First Republica. Ta banka je imala mnogo klijenata koji su bili važni igrači u trgovanju nekretninama i posuđivali velika sredstva od First Republica za svoja ulaganja. U istu instituciju polagali su i svoje bogatstvo. Kada je SVB krahirao, i korisnici ove banke bili su svjesni da First Republic ima isti model koncentracije klijenata pa su počeli povlačiti svoje depozite. Ovakve slučajeve će država uvijek spasiti.
---
Jakub Porzycki/Nurphoto Via Afp
---
Bivši glavni ekonomist MMF-a Raghuram Rajan upozorio je da zbog "poplavljivanja sistema likvidnosti" bankarski sustav ide k novim previranjima, rekavši da postoji "osjećaj da su učinci prelijevanja monetarne politike golemi" i da ne postoji tijelo koje sve to nadzire.Kako tome stati na kraj?
– Ne samo da postoji "poplava likvidnosti", već je ona koncentrirana u određenim sektorima. To, jasno, stvara sistemski rizik. Ako cijena imovine nekog sektora, primjerice nekretnina ili tehnologije, naglo padne, to može utjecati na čitavu ekonomiju. Usput, sistemski rizik na globalnoj razini predstavlja i činjenica da je američko gospodarstvo tako važno za čitav svijet. Dakle, pitanje je i koliko je gospodarstvo SAD-a važno za Hrvatsku. Ako je vrlo važno, recimo za turizam, onda će Hrvatska biti ranjiva ako SAD doživi nekakav pad.
Nedavno se u Sjedinjenim Državama vodila velika rasprava o podizanju gornje granice duga. Međutim, nekadašnji predsjednik FED-a Alan Greenspan svojedobno je rekao: "SAD može platiti bilo koji dug koji ima jer za to uvijek može tiskati novac. Dakle, vjerojatnost neispunjavanja obveza je nula." Stoga, čemu rasprava?
– Moj kolega Greenspan je u pravu i bit će sve dok je dolar svjetska rezervna valuta.
---
---
Moraju li banke biti institucije usmjerene na vlastiti profit da bi ispravno poslovale?
– Mislim da moraju, osim ako ne ovise o vladi da ih opskrbljuje kapitalom. Na primjer, u Kini bi mnoge banke bile insolventne da su morale snositi gubitke od njihova pozajmljivanja općinskim vlastima. Kina sada ima krizu općinskih vlasti. One su rasle jer su prodavale zemlju trgovcima nekretninama pa zbog toga nisu morale podizati poreze kako bi se financirale. Sada je ta prodaja stala jer je nekretninsko tržište u padu. Stoga moraju dobiti sredstva od banaka. Pritom, banke su svjesne da će, ako im posude novac, bankrotirati. Ali vlada im naređuje da im posuđuju jer im treba. A dođe li do problema, vlada će spasiti banke. Banke koje nisu u sistemu koji pruža ovakvu ključnu podršku svakako trebaju biti profitabilne, kako bi mogle posuđivati čak i u teškim razdobljima. Također, ovise o profitima kako bi podignule cijenu dionica i učinile svoje obveznice pristupačnima. Znate, 85 posto strukture kapitala banaka čini dug. Ako im se povise kamatne stope, u problemu su. Usput, zato više ni ne postoje banke s rejtingom AAA. Gotove su. Razlog tome je što moraju posuđivati, a jako su zadužene. Zato postoji šansa da će bankrotirati ako nisu profitabilne.
S obzirom na tehnologiju koju danas imamo, zar ne bismo svi jednostavno mogli dobiti digitalni račun od države, opremljen za slanje i primanje sredstava, a pritom izbaciti posrednike – banke?
– U izvjesnoj mjeri se to već dogodilo. Mnoge zemlje prelaze na digitalne valute, a i transakcije su takve. Osobno sam povezan s tvrtkom koja želi pokrenuti proces u kojem bi poduzeća izdavala dionice putem aukcije, umjesto da angažiraju investicijsku banku da traži ulagače. Tako bi pojedinci digitalizirali svoju kupnju i prodaju, ako imaju informaciju da neka tvrtka prodaje vlasnički udio.
---
Ante Čizmić/Cropix
---
O kreaciji novca... Zamislimo da osnivate novu državu čija je masa novca u početku, naravno, nula. Dakle, kada središnja banka isprinta prvu novčanicu, recimo od 100 dolara, pa je nekome posudi uz kamatu od 10 posto; u tom trenutku se 110 dolara treba vratiti banci. Međutim, u optjecaju toga gospodarstva tada postoji samo tih 100 posuđenih dolara... Odakle bi onda ostalih 10 trebalo doći?
– Moje mišljenje je da se to može dogoditi samo ako će tih 100 dolara generirati profit koji će otplatiti tu kamatu.
Ali to znači da se tako modeliran dug, zapravo, nikada ne može vratiti, već samo perpetuirati...
– Imamo mjeru, povezanu s mojim istraživanjem zombija, zvanu omjer pokrivenosti kamata. Ona nam kaže jesu li profiti tvrtke dovoljni da otplati kamatu na kraju godine. Dakle, potrebno je uvijek oplođivati posuđeni novac.
Znanstvenik doc.dr.sc. Stjepan Srhoj sa Katedre za opcu ekonomiju splitskog Ekonomskog fakulteta.
Naš novinar u razgovoru s Edwardom Altmanom, međunarodnim stručnjakom za bankrote, problematične dugove i analizu kreditnog rizikaAnte Čizmić/Cropix
Edward Altman je međunarodni stručnjak za bankrote, problematične dugove i analizu kreditnog rizika. Tvorac je svjetski poznatog Altman-Z-score modela koji se koristi za predviđanje vjerojatnosti bankrota poduzeća na globalnoj razini, a sada je sudjelovao u kreiranju Omega scorea, osmišljenog specijalno za Hrvatsku. U tome mu je pomogao Dubrovčanin Stjepan Srhoj sa splitskog Ekonomskog fakulteta, kao i talijanski kolege Alessandro Giannozzi i Marco Balzano.
Omega score se bavi malim i srednjim poduzećima, pokazujući njihovu vjerojatnost odlaska u dulju financijsku blokadu. Može se koristiti za procjenu rizičnosti dobavljača ili poduzeća dužnika, ali i u svrhu analize kod odluke o pružanju kredita ili investiranja. Također, može pomoći i Poreznoj upravi i Ministarstvu financija kad...
