‘Gesta Grlića Radmana bila je neprimjerena, ne čudi da je ostao na ‘cjedilu‘. Njemu je stran i elementarni bonton‘

Zemlja smo u kojoj šef diplomacije nit je diplomatičan nit elementarno pristojan. Ono što će nekima biti simpatična gesta zapravo je i pomanjkanje bontona i nemušta procjena situacije. Tako je to izgledalo kad je ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman na konferenciji o jačanju i proširenju Europske unije u Berlinu pokušao u obraz poljubiti njemačku kolegicu, ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock koja se, braneći svoj osobni prostor, spretno uspjela obraniti od neželjenog poljupca.

"To je posve neprimjerena gesta koja se nije smjela dogoditi pa ne čudi da je ostao ‘na cjedilu‘. Čini se, pritom, da ministar ne poznaje protokol, jer se ‘srdačnije pozdravljanje‘ treba dogoditi s osobama s kojima imaš odnos koji dopušta pozdravljanje poljupcem. A ovdje je jasno da takav odnos ne postoji i ne čudi da je ministrica ostala iznenađena tom ‘bliskošću‘. I, poruka muškarcima, žena će vam dati do znanja što želi, a što ne želi. Tako nećete biti ni nasilni, ni smiješni", komentira za Jutarnji list ministrovu nemuštu gestu Rada Borić.

"Mene ništa ne čudi od Grlića Radmana jer su on i diplomacija posve nespojivi. Čovjek pati od logoreje, a često baš ništa ne kaže. I stalno je u euforičnom stanju. No možda bi i svi mi bili u euforičnom stanju da imamo takvu svotu na računu. Jer, on kad pogleda svoj bankovni račun mora biti ushićen. S druge strane, njemu je stran i elementarni, klasični bonton. Jer, muškarac nikada prvi ne pruža ruku ženi, a kamoli da se nagne poljubiti je. Riječ je o jednoj osviještenoj ženi, njemačkoj ministrici. Ulaziti u ženin fizički krug na taj način, bez da ste pozvani, je nezamislivo i u nediplomatskim krugovima", kaže Sanja Sarnavka.

"Ali, znamo kako je Plenković postavljao ministre pazeći da ga nitko od njih ne zasjeni. Mislim da svi ljudi koji se bave diplomacijom znaju da je Grlić Radman jako daleko od toga da bi ga se moglo zvati diplomatom, a sad vidimo da mu fali i elementarnog bontona i poštovanja.

Jer kad se čovjek odluči kršiti neku bazu bontona onda to mora biti iz nekih čvrstih, jasnih uvjerenja, uvjeren da je nešto u bontonu neprihvatljivo, krivo. Ne znam što je Grliću Radmanu krivo u tome da je žena ta koja pruža ruku, eventualno daje i inicijativu za nešto više, poljubac. Ovo je bilo nezamislivo i u davnim vremenima, a kamoli danas kad žene uče da čuvaju svoj prostor i postave granice", dodaje Sarnavka.