stdClass Object
(
[id] => 1366674
[title] => Danas su dvije godine od početka rata u Ukrajini. Je li vrijedilo, i kome? I je li moglo drugačije?
[alias] => danas-su-dvije-godine-od-pocetka-rata-u-ukrajini-je-li-vrijedilo-i-kome-i-je-li-moglo-drugacije
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
"Ako Putin pobijedi u Ukrajini, nema jamstva da se ruska agresija neće proširiti na druge zemlje", nedavno je prognozirao prvi čovjek NATO-a Jens Stoltenberg, očito se referirajući na već (pre)dobro opjevane iracionalnost, hirovitost i krvoločnost ruskog lidera. Norvežanin je nešto ranije ovaj sukob nazvao "ratom po izboru predsjednika Putina", za koji je "samo on odgovoran". "Ponekad je povijest crno-bijela. Ponekad je nešto samo točno ili krivo", zaključio je Stoltenberg.
Danas, na drugu godišnjicu ruske invazije - tijekom koje je, prema bivšem glavnom ukrajinskom tužitelju Juriju Lucenku, Ukrajina dosad izgubila više od pola milijuna vojnika - smisla ima samo jedno jedino pitanje: Je li se sve moglo spriječiti?
Na to pitanje Stoltenberg u rujnu 2023. odgovara: "Predsjednik Putin izjavio je u jesen 2021., i zapravo poslao nacrt ugovora za koji su htjeli da ga NATO potpiše, da se obeća da neće više biti proširenja NATO-a. To je ono što nam je poslao i što je bilo preduvjet da se ne izvrši invazija na Ukrajinu. Naravno da to nismo potpisali!... Krenuo je u rat kako bi spriječio više NATO-a, blizu svojih granica. Dobio je upravo suprotno”, pohvalio je tajnik politiku svog saveza, misleći na pristupanje Finske.
Prisjećajući se tog nesretnog četvrtka, 24. veljače 2022., Stoltenberg je rekao: "Otišao sam u krevet. Ali bila je to vrlo kratka noć jer sam znao da će me u nekoj fazi, u roku od nekoliko sati, netko probuditi. I upravo se to dogodilo. Oko četiri sata nazvao me moj šef stožera i samo mi je kratko rekao da su počeli, što znači da je invazija počela. Nije bilo iznenađenje, jer smo znali." Dodao je da je "moguće biti šokiran brutalnošću rata", ali da on to nije jer je sve "bilo predviđeno mjesecima prije invazije".
Međutim, kao svaki pravi "proukrajinac", NATO-ov šef nudi bezgraničnu slobodu širenja vojnih saveza kao opravdanje za "predviđeni brutalni rat". "Ovdje se suštinski ne radi o širenju NATO-a. Ovdje se radi o poštivanju prava svake suverene nacije da odabere vlastiti put, uključujući i to hoće li pripadati NATO-u ili ne", poticao je ukrajinske odabire početkom veljače 2022. godine. Tom prigodom je dodao i kako je "proširenje NATO-a tijekom posljednjih desetljeća bila velika uspješna priča".
---
---
A kako bi to tek uspješna priča bila da je Washington prihvatio Jeljcinov prijedlog da "Rusija treba prva ući u NATO u slučaju njegova proširenja", što bi "zemljama Europe moglo zajamčiti stoljeće mira". Ili da Clinton na Putinovo pitanje može li se Rusija priključiti NATO-u nije odgovorio: "Razgovarao sam sa svojim timom. To sada nije moguće." Zašto? Jer je "primarni cilj stvaranja" NATO-a "suprotstavljanje" Moskvi; kao što piše u njegovu osnivačkom aktu. Bez tog neprijateljstva NATO ne može postojati.
Imajući u vidu to zacementirano neprijateljstvo "obrambenog saveza" - koji dosad u svojoj povijesti nije vodio obrambeni rat; a ratovao jest - nije ni čudo što je njegovom tajniku diplomacija sasvim nepoznat pojam. Stoga, nije mu za zamjeriti da ne razumije kako je preduvjet za tu fetišiziranu suverenost Ukrajine - koja je, ispostavilo se, važnija od dobrobiti njenih 40 milijuna ljudi - bila njezina vojna neutralnost. Naime, Deklaracijom o suverenosti, usvojenom u parlamentu 1990., Ukrajina je proglasila da ima "namjeru postati trajno neutralna država koja ne sudjeluje u vojnim blokovima".
---
---
Početkom 2008. ukrajinski predsjednik, premijerka i predsjednik parlamenta poslali su službeno pismo prijave za članstvo NATO-u. Ovaj potez je dobio potporu brojnih čelnika saveza, uključujući Georgea W. Busha. Ipak, Merkel i Sarkozy su bili dovoljno trezveni da blokiraju trenutno pristupanje, zbog čega se ne kaju ni danas. Iste godine je, na summitu saveza u Bukureštu, u završnom priopćenju stajalo da "NATO pozdravlja euroatlantske težnje Ukrajine i Gruzije za članstvom", kao i da su se lideri saveza "složili da će te zemlje postati članice". NATO tajnik Anders Fogh Rasmussen je godinu dana kasnije pohvalio Kijev i njegovu ubrzanu reformu i usklađivanje s euroatlantskim standardima, kao važan korak za pristupanje.
Popis političara, diplomata i analitičara koji su upozoravali da je marširanje NATO-a do granice Rusije lišeno svakog atoma razuma je impozantan. Primjerice, Pat Buchanan, konzultant američkih predsjednika Nixona, Forda i Reagana, 1999. je poručio: "Premještanjem NATO-a na prednji trijem Rusije, zakazali smo sukob za dvadeset i prvo stoljeće." Roderic Lyne, bivši britanski veleposlanik u Rusiji, kazao je da je "(guranje) Ukrajine u NATO... glupo na svim razinama" te da "ako želite započeti rat s Rusijom, to je najbolji način da to učinite". Čak je i legendarni sovjetski disident Aleksandar Solženjicin vidio širenje NATO-a kao "pokušaj da se okruži Rusija i uništi njezin suverenitet", pri čemu se Rusija "ni na koji način ne bi trebala usuditi izdati višemilijunsko rusko stanovništvo u Ukrajini".
---
Aleksandar Solženjicin
Michael Evstafiev/Afp
---
Bijela kuća jebila dobro upoznata s ovim upozorenjima. "Ako bi ikada postojalo nešto što bi preokrenulo ravnotežu, to bi bilo to, u smislu snažne i neprijateljske reakcije u Rusiji", bio je svjestan Joe Biden 1997. godine. Godine 2008. je tadašnji američki veleposlanik u Moskvi - a danas direktor CIA-e - William J. Burns napisao dopis nazvan "Ne znači ne". "Težnje Ukrajine i Gruzije za NATO-om... izazivaju ozbiljnu zabrinutost za stabilnost regije. Ne samo da Rusija to doživljava kao okruživanje i napore za potkopavanje ruskog utjecaja u regiji, već se i boji nepredvidivih i nekontroliranih posljedica koje bi ozbiljno utjecale na ruske sigurnosne interese... Posebno je zabrinuta da jake podjele u Ukrajini oko članstva u NATO-u, pri čemu je veliki dio ruske zajednice protiv, mogu dovesti do velikog raskola, uključujući nasilje ili, u najgorem slučaju, građanski rat. U tom slučaju, Rusija bi morala odlučiti hoće li intervenirati, što je odluka s kojom se Rusija ne želi suočiti", sažeo je Burns.
Isti argumenti odjekuju i u važnim dokumentima američke vlade. Tako je Ured direktora nacionalne obavještajne službe u godišnjoj procjeni prijetnje iz 2023. naveo da se očekuje da će se Moskva nastaviti “uvlačiti u krize kada vidi da su njezini interesi u pitanju... ili, kao u slučaju upotrebe sile u Ukrajini, uočiti egzistencijalnu prijetnju u svom susjedstvu koja bi mogla... ugroziti rusku nacionalnu sigurnost".
Slični zapisi su postojali i prije invazije. Recimo, u izvješću iz 2019. godine, koje je financirao Pentagon RAND Corporation, istaknuto je da je strah Kremlja od izravnog vojnog napada SAD-a "vrlo stvaran" te da bi "osiguravanje više američke vojne opreme i savjetovanje (Ukrajine u ratu u Donbasu) mogli navesti Rusiju da poveća svoju izravnu uključenost u sukob", kao i "pokretanje nove ofenzive te zauzimanje više ukrajinskog teritorija".
---
---
Svemu unatoč, "mirovni" NATO savez nije stao sa svojom ekspanzionističkom politikom, što je uskoro nakon summita u Bukureštu isprovociralo - rat. Naime, gruzijski čelnik Mihail Sakašvili je, ohrabren signalima o pristupanju, naredio "masovni topnički napad" na Činvali, glavni grad Južne Osetije, u noći 7. kolovoza 2008., navodi se u izvješću EU komisije. U više od 1000 stranica analize, istraga je odbacila gruzijske tvrdnje da je njihov napad bio odgovor na rusku invaziju.
Krajem 2013. su započeli mirni prosvjedi na kijevskom trgu Majdan, potaknuti odlukom predsjednika Viktora Janukoviča da ne potpiše Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji, zbog procjene da "režim štednje MMF-a" nije dobar za njegov narod. Iako se često čuje da je Moskva blokirala europski put Ukrajine, Putin je po ovom pitanju bio jasan: "Nemamo ništa protiv toga. To nije vojni blok. Pravo je svake zemlje pridružiti se ekonomskim unijama."
Uskoro se na Majdanu pojavio i senator John McCain, s porukom da Amerika "pokušava ishoditi mirnu tranziciju" i stvoriti od Ukrajine "pravo društvo". Paralelno se u priču ubacila i CIA, čiji je bivši obavještajac, koji je radio u Ukrajini, objasnio: "GUR (op.a. Glavna uprava za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine) je bio naša mala beba. Dali smo im novu opremu i obuku." CIA je, unutar svega par godina, GUR "ponovno izgradila iz temelja", dodao je.
---
---
Ulaskom u 2014. prosvjedi su postali nasilni. Nacionalističke skupine, od kojih su neke imale otvoreno nacistička obilježja, na trgu su oformile stožer i počele zveckati oružjem. Čitava stvar je eskalirala 20. veljače, kada su snajperi zapucali na okupljene, ubivši pedesetak ljudi. Masakr su, prema istraživanjuIvana Katčanovskog, ukrajinskog politologa sa Sveučilišta Ottawa, počinili "proukrajinski" elementi. To je potvrđeno 18. listopada 2023. kada je tamošnji sud osudio petoricu ukrajinskih snajperista.
Isti dan Rusija anektira Krim. "Ovo je naša zemlja! Svi ćemo obući uniforme i otići ćemo na granicu da se branimo (od Ukrajine)", u veljači 2023. je novinaru NBC-a rekla tamošnja 73-godišnja stanovnica. "Njezini komentari su bili isti kao i većine ljudi s kojima je NBC razgovarao na Krimu", piše u članku.
Prije 2014. većina Ukrajinaca nije na cilj europske integracije gledala kao na "nacionalnu ideju", zaključuje istraživanje PONARS-a, organizacije s američkog sveučilišta George Washington. Štoviše, veći broj ljudi se protivio ulasku u EU - 38 naprama 37 posto - dok je za pristupanje NATO-u bilo svega 13 posto, u odnosu na 68 koji su bili protiv.
---
---
Ipak, nakon parlamentarnih izbora u listopadu 2014., nova vlada je pridruživanje NATO-u postavila kao prioritet, a 23. prosinca se parlament odrekao neblokovskog statusa Ukrajine. U ožujku 2018. je NATO dodao Ukrajinu na popis kandidata za članstvo.
Na summitu u Bruxellesu u lipnju 2021. čelnici NATO-a ponovili su odluku donesenu u Bukureštu 2008., da će Ukrajina postati članica. Stoltenberg je pritom naglasio da Rusija "nema pravo glas u tome", jer se "nećemo vratiti u doba interesnih sfera". "Na Ukrajini i 30 članica NATO-a je da odluče želi li postati članica", poručio je. Kasnije je priznao i da je "NATO tamo (u Ukrajini) od 2014." gdje "obučava, oprema i podupire ukrajinske oružane snage", a latvijski premijer otkrio da je njegova zemlja "osigurala oružje" Kijevu i prije 2022. jer je odlučeno da se ide "na sve ili ništa".
U ožujku 2021. Zelenski jeusvojio Krimsku Platformu, program za osiguranje povratka Krima Ukrajini svim potrebnim sredstvima, uključujući vojne mjere. U srpnju je Ukrajina bila domaćin pomorskih vježbi u Crnom moru, u kojoj su sudjelovale 32 zemlje, dok je između ožujka i lipnja NATO proveo multinacionalnu vojnu vježbu usmjerenu na obranu Europe od ruskog napada.
---
---
A što je sve to vrijeme radio iracionalni, hiroviti i krvoločni Vladimir Putin? Pa, postajao je sve zabrinutiji. Prvi javni znak toga bila je njegova poruka ruskom Vijeću sigurnosti u svibnju 2021. o tome da se "Ukrajina pretvara, polako ali postojano, u antipod Rusiji, u antiruski teritorij s kojeg, po svemu sudeći, nikada neće prestati stizati vijesti koje zahtijevaju posebnu pozornost u zaštiti nacionalne sigurnosti Ruske Federacije".
U videoobraćanju na Moskovskoj međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u lipnju 2021., Putin je kazao: "Ne možemo ne biti zabrinuti zbog kontinuiranog jačanja vojnog potencijala i infrastrukture NATO-a u blizini ruskih granica, kao i zbog činjenice da Savez odbija na konstruktivan način razmotriti naše prijedloge o deeskalaciji napetosti i smanjenju rizika od nepredvidivih incidenata. Zaista se nadamo da će zdrav razum, zajedno sa željom za promicanjem konstruktivnih odnosa s Rusijom, na kraju prevladati."
U srpnju je objavio svoj sada zloglasni esej, "O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca", koji neki smatraju nagovještajem nadolazeće invazije. U njemu je, među ostalim, napisao: "Poštujemo ukrajinski jezik i tradiciju. Poštujemo želju Ukrajinaca da svoju zemlju vide slobodnom, sigurnom i naprednom. Uvjeren sam da je istinski suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu s Rusijom (koja) nikada nije bila niti će biti ‘anti-Ukrajina‘. A što će Ukrajina biti – o tome odlučuju njeni građani."
---
---
Ruski lider je istaknuo svoju predanost Minskim sporazumima za rješavanje situacije s odcijepljenim republikama Donbasa, rekavši da je "uvjeren da oni još uvijek nemaju alternativu". Nažalost, njegovi partneri nisu dijelili želje za mirovnim rješenjima. Naime, Porošenko, Hollandei Merkel su potvrdili da je jedini cilj tih osmogodišnjih pregovora bio da se Ukrajina dovoljno vojno ojača, kako bi bila spremna za rat s Rusijom. Kancelarku je Putin ugostio u kolovozu u Moskvi, gdje ju je podsjetio da "‘ne postoji drugi alat za postizanje mira".
Rus je ponovio svoj zahtjev za sigurnosnim jamstvima i 1. prosinca, na dobrodošlici novih veleposlanika u Moskvi. "Prijetnja na našoj zapadnoj granici snažno raste, a spomenuli smo to mnogo puta. Dovoljno je vidjeti koliko se vojna infrastruktura NATO-a približila ruskim granicama. Ovo je za nas više nego ozbiljno,... potrebna su nam precizna pravna jamstva, jer naši zapadni kolege nisu ispunili usmene obveze", apelirao je.
Dana 7. prosinca je održao videokonferenciju s Bidenom, tijekom koje mu je rekao: "Svaka zemlja ima pravo odabrati najprihvatljiviji način za osiguranje svoje sigurnosti, ali to treba učiniti tako da se ne zadiru u interese drugih strana i da se ne potkopa sigurnost drugih zemalja... Vjerujem da osiguranje sigurnosti mora biti globalno i jednako pokrivati sve."
---
Putin i Biden tijekom videokonferencije
Kremlin Press Office/handout/Anadolu Via Afp
---
Pisani prijedlozi Rusije o sigurnosnim jamstvima su 17. prosinca predstavljeni Washingtonu i NATO-u. Zatražen je službeni kraj širenja NATO-a i ograničenja raspoređivanja trupa i naoružanja u istočnoj Europi. Dana 21. prosinca, Putin je ukazao da "ako će američki i NATO-ovi vojni sustavi biti raspoređeni u Ukrajini, njihovo vrijeme leta do Moskve bit će samo 7-10 minuta, ili čak pet minuta za hipersonične sustave". Rusija zato traži pravna jamstva, rekao je Putin, a ne verbalna uvjeravanja da će se širenje NATO-a zaustaviti, jer "lijepe riječi i obećanja" nisu zaustavili pet valova širenja zapadnog bloka prema istoku. A ako bi zapadne države ustrajale u svojoj politici, Rusija bi "poduzela odgovarajuće vojno-tehničke mjere i oštro odgovorila na njihove neprijateljske korake".
I, premda je početkom 2022. došlo do određenog napretka u pregovorima, 26. siječnja Zapad odbacuje središnji zahtjev Rusije za pisanim jamstvom da Ukrajina neće pristupiti NATO-u. Razočarani Putin se 1. veljače požalio da se "temeljna ruska zabrinutost" ignorira. "Pretpostavimo da je Ukrajina članica NATO-a. Napunit će se oružjem, na njezin će teritorij biti raspoređeno moderno ofenzivno oružje, kao u Poljskoj i Rumunjskoj. Tko će to spriječiti? Pretpostavimo da započne operacije na Krimu, da ne spominjemo Donbas... Što bismo trebali učiniti? Boriti se protiv NATO bloka? Je li netko barem malo razmislio o tome? Očigledno nije", kazao je.
---
---
Predsjednik je 4. veljače otputovao u Peking, gdje je s predsjednikom Xijem potpisao dokument u kojem se navodi da se Rusija i Kina "protive daljnjem proširenju NATO-a i pozivaju savez da odustane od ideologiziranih hladnoratovskih pristupa, da poštuje suverenitet, sigurnost i interese drugih zemalja". Dana 7. veljače se u Moskvi sastao s Macronom, s kojim je razgovarao gotovo šest sati. Upitan namjerava li napasti Ukrajinu, rekao je: "Ne idemo mi prema NATO-u, nego NATO prema nama."
Pet dana poslije ponovno telefonski razgovara s Francuzom, pri čemu "još jednom skreće pozornost na izostanak suštinskog odgovora SAD-a i NATO-a na ruske inicijative" te naglašava "nespremnost vodećih zapadnih sila da potaknu kijevske vlasti da provedu sporazume iz Minska". Tu nespremnost je potvrdio i Washington Post, primijetivši da je Macron "razbjesnio saveznike nastavivši razgovarati s Putinom". Tjedan dana prije početka "specijalne vojne operacije", Putin poručuje američkim kolegama da će Rusija, ako se ne budu mogli dogovoriti, pribjeći "vojno-tehničkim sredstvima".
A posljednji okidač za Moskvu je vjerojatno bio govor Zelenskog na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 19. veljače, u kojem je zaprijetio da će Ukrajina nabaviti nuklearno oružje. Onda, između 17. i 21. veljače, događa se kršenje prekida vatre, pri čemu je većina eksponencijalnog povećanja granatiranja došla s ukrajinske strane. Ostalo je (tužna) povijest.
---
---
U intervjuu s Tuckerom Carlsonom, ruski predsjednik je obnovio svoj poziv za okončanje rata. "Mi smo voljni pregovarati", poručio je, zamolivši Bijelu kuću da "ukrajinskom vodstvu kaže da prestane i sjedne za pregovarački stol". Bidenova administracija je, doduše, ponudila malo drugačiju viziju: "Unatoč riječima gospodina Putina, nismo vidjeli nikakve radnje koje bi pokazale da je zainteresiran za okončanje ovog rata. Da jest, povukao bi svoje snage i zaustavio svoje neprestane napade na Ukrajinu."
Zapravo, Putin je već jednom bio povukao svoje snage kao diplomatski ustupak, tijekom istanbulskih pregovora u travnju 2022. godine. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, koji je bio posrednik, opisao je to povlačenje kao "najznačajniji napredak od početka pregovora", dok ga je Reuters, nazvao "do sada najopipljivijim znakom napretka prema mirovnom sporazumu".
Oleksandar Čali, diplomat koji je bio dio kijevske delegacije u Istanbulu, prisjetio se da su "bili vrlo blizu" okončanja "rata nekim mirnim rješenjem". Putin je, naglasio je, "pokušao učiniti sve što je moguće da sklopi (sporazum) s Ukrajinom" i "zaista je želio postići neko mirno rješenje", pri čemu su dvije strane "uspjele pronaći vrlo stvaran kompromis". U Istanbulu je bio i bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, koji je kasnije izvijestio: "Ukrajinci nisu pristali na mir jer nisu smjeli ... sve se odlučivalo u Washingtonu."
---
---
---
Glas naroda: tko je odgovoran za rat?
Zaklada za borbu protiv korupcije, koja kritizira Putina i slovi za najboljeg neovisnog anketara u Rusiji, u kolovozu je provela anketu u Njemačkoj i Francuskoj, pitajući: Tko je odgovoran za početak rata u Ukrajini?
U Njemačkoj je 36 posto ljudi odgovorilo da je to SAD, 27 posto da je Putin, a 15 posto da je NATO. Kod Francuza je isti poredak, pri čemu se 43 posto ispitanika odlučilo za SAD, 40 posto za Putina, a 36 posto za NATO.
U listopadu 2022. je pak Sveučilište Cambridge uskladilo istraživanja provedena u 137 zemalja, o stavovima prema Zapadu, Rusiji i Kini.
Otkrili su da se, od 6,3 milijarde ljudi koji žive izvan Zapada, njih 66 posto pozitivno izražava prema Rusiji, a 70 posto prema Kini.
---
Prema američkim dužnosnicima, Putin je i nakon ovoga slao signale da želi prekid vatre. Tako je u jesen 2022. "pokazao da je zadovoljan ruskim osvojenim teritorijem i da je spreman za primirje", a isto je zatražio i prošlog rujna. Amerikanci koji su komunicirali s Putinovim izaslanicima tvrde da je predsjednik "otvoren za prekid vatre koji zamrzava borbe duž sadašnjih linija", što je stav koji je "daleko od" tvrdnji da njeguje "ambicije da dominira Ukrajinom".
Ipak, ne pita se samo Putin za ambicije. "Pomoć Ukrajini je najjeftiniji mogući način za SAD da poboljša svoju sigurnost. Borbe vode Ukrajinci, oni su ti koji se ubijaju. SAD i Europa ih opskrbljuju oružjem", istaknula je Zanny Minton Beddoes, urednica Economista. "Novac koji tražimo, 50 milijardi dolara, bit će iskorišten u Americi. Stvari za ukrajinsku obranu proizvode se u Americi. A to su poslovi za Amerikance", pojasnio je Antony Blinken. "Svi NATO saveznici su povećali izdatke za obranu... To je značajno povećanje, što znači da su ukupno europski saveznici i Kanada dodali dodatnih 600 milijardi (dolara) za obranu", obznanio je Jens Stoltenberg. "Ako Ukrajina izgubi, naši neprijatelji će odlučivati o svjetskom poretku", požalio se bivši šef NATO-a George Robertson.
---
---
U prosincu je Putin održao godišnju konferencija za novinare, na kojoj je izjavio: "Neobuzdana želja da se približavaju našim granicama, uvođenje Ukrajine u NATO, sve je to dovelo do ove tragedije... Oni su nas prisilili na ove akcije... Što SAD smisle i organiziraju, Europa stoji i nijemo gleda, ili svira i pjeva u glas. Pa kako možemo graditi odnose s njima?... Kada se dogode unutarnje promjene (u SAD-u), kada počnu poštivati druge ljude, druge zemlje, kada počnu tražiti kompromis umjesto da pokušavaju riješiti svoje probleme sankcijama i vojnom intervencijom, tada će postojati temeljni uvjeti za uspostaviti punopravne odnose. Za sada takvi uvjeti ne postoje, ali mi smo spremni za to."
Komentirajući ovaj događaj, bivši savjetnik Zelenskog, Oleksij Arestovič, napisao je: "Putin drži konferenciju za novinare na žuto-plavoj pozadini. Da je Zelenski nastupao pred bijelo-plavo-crvenom, do sada bi bio spaljen. Putin nas naziva braćom i jedinstvenim narodom, a mi njih svinjama i orcima. Na ekranu Putin ima neugodna pitanja Rusa. Što mislite tko je u prednosti: mi ili oni?"
Ranije, Arestovič je poručio: "Zapad je prevario Ruse. Obećali su da neće proširiti NATO na istok, ali jesu. To je pretvorilo Ukrajinu u veliku antirusku državu... U pravu su kada govore o nepovjerenju prema Zapadu i da se trebaju braniti. Da sam na njihovom mjestu, učinio bih isto."
Jer, baš kao što kaže čelnik NATO-a, saveza koji postoji samo da bi rješavao probleme stvorene vlastitim postojanjem: Ponekad je povijest crno-bijela.
(FILES) A Ukrainian soldier of an artillery unit fires towards Russian positions outside Bakhmut on November 8, 2022, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by BULENT KILIC\/AFP)<\/p>","
(FILES) A Ukrainian soldier of an artillery unit fires towards Russian positions outside Bakhmut on November 8, 2022, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by BULENT KILIC/AFP)
Michael Evstafiev/Afp
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
"Ako Putin pobijedi u Ukrajini, nema jamstva da se ruska agresija neće proširiti na druge zemlje", nedavno je prognozirao prvi čovjek NATO-a Jens Stoltenberg, očito se referirajući na već (pre)dobro opjevane iracionalnost, hirovitost i krvoločnost ruskog lidera. Norvežanin je nešto ranije ovaj sukob nazvao "ratom po izboru predsjednika Putina", za koji je "samo on odgovoran". "Ponekad je povijest crno-bijela. Ponekad je nešto samo točno ili krivo", zaključio je Stoltenberg.
Danas, na drugu godišnjicu ruske invazije - tijekom koje je, prema bivšem glavnom ukrajinskom tužitelju Juriju Lucenku, Ukrajina dosad izgubila više od pola milijuna vojnika - smisla ima samo jedno jedino pitanje: Je li se sve moglo spriječiti?
Na to pitanje Stoltenberg u rujnu 2023. odgovara: "Predsjednik Putin izjavio je u jesen 2021., i zapravo poslao nacrt ugovora za koji su htjeli da ga NATO potpiše, da se obeća da neće više biti proširenja NATO-a. To je ono što nam je poslao i što je bilo preduvjet da se ne izvrši invazija na Ukrajinu. Naravno da to nismo potpisali!... Krenuo je u rat kako bi spriječio više NATO-a, blizu svojih granica. Dobio je upravo suprotno”, pohvalio je tajnik politiku svog saveza, misleći na pristupanje Finske.
Prisjećajući se tog nesretnog četvrtka, 24. veljače 2022., Stoltenberg je rekao: "Otišao sam u krevet. Ali bila je to vrlo kratka noć jer sam znao da će me u nekoj fazi, u roku od nekoliko sati, netko probuditi. I upravo se to dogodilo. Oko četiri sata nazvao me moj šef stožera i samo mi je kratko rekao da su počeli, što znači da je invazija počela. Nije bilo iznenađenje, jer smo znali." Dodao je da je "moguće biti šokiran brutalnošću rata", ali da on to nije jer je sve "bilo predviđeno mjesecima prije invazije".
Međutim, kao svaki pravi "proukrajinac", NATO-ov šef nudi bezgraničnu slobodu širenja vojnih saveza kao opravdanje za "predviđeni brutalni rat". "Ovdje se suštinski ne radi o širenju NATO-a. Ovdje se radi o poštivanju prava svake suverene nacije da odabere vlastiti put, uključujući i to hoće li pripadati NATO-u ili ne", poticao je ukrajinske odabire početkom veljače 2022. godine. Tom prigodom je dodao i kako je "proširenje NATO-a tijekom posljednjih desetljeća bila velika uspješna priča".
---
---
A kako bi to tek uspješna priča bila da je Washington prihvatio Jeljcinov prijedlog da "Rusija treba prva ući u NATO u slučaju njegova proširenja", što bi "zemljama Europe moglo zajamčiti stoljeće mira". Ili da Clinton na Putinovo pitanje može li se Rusija priključiti NATO-u nije odgovorio: "Razgovarao sam sa svojim timom. To sada nije moguće." Zašto? Jer je "primarni cilj stvaranja" NATO-a "suprotstavljanje" Moskvi; kao što piše u njegovu osnivačkom aktu. Bez tog neprijateljstva NATO ne može postojati.
Imajući u vidu to zacementirano neprijateljstvo "obrambenog saveza" - koji dosad u svojoj povijesti nije vodio obrambeni rat; a ratovao jest - nije ni čudo što je njegovom tajniku diplomacija sasvim nepoznat pojam. Stoga, nije mu za zamjeriti da ne razumije kako je preduvjet za tu fetišiziranu suverenost Ukrajine - koja je, ispostavilo se, važnija od dobrobiti njenih 40 milijuna ljudi - bila njezina vojna neutralnost. Naime, Deklaracijom o suverenosti, usvojenom u parlamentu 1990., Ukrajina je proglasila da ima "namjeru postati trajno neutralna država koja ne sudjeluje u vojnim blokovima".
---
---
Početkom 2008. ukrajinski predsjednik, premijerka i predsjednik parlamenta poslali su službeno pismo prijave za članstvo NATO-u. Ovaj potez je dobio potporu brojnih čelnika saveza, uključujući Georgea W. Busha. Ipak, Merkel i Sarkozy su bili dovoljno trezveni da blokiraju trenutno pristupanje, zbog čega se ne kaju ni danas. Iste godine je, na summitu saveza u Bukureštu, u završnom priopćenju stajalo da "NATO pozdravlja euroatlantske težnje Ukrajine i Gruzije za članstvom", kao i da su se lideri saveza "složili da će te zemlje postati članice". NATO tajnik Anders Fogh Rasmussen je godinu dana kasnije pohvalio Kijev i njegovu ubrzanu reformu i usklađivanje s euroatlantskim standardima, kao važan korak za pristupanje.
Popis političara, diplomata i analitičara koji su upozoravali da je marširanje NATO-a do granice Rusije lišeno svakog atoma razuma je impozantan. Primjerice, Pat Buchanan, konzultant američkih predsjednika Nixona, Forda i Reagana, 1999. je poručio: "Premještanjem NATO-a na prednji trijem Rusije, zakazali smo sukob za dvadeset i prvo stoljeće." Roderic Lyne, bivši britanski veleposlanik u Rusiji, kazao je da je "(guranje) Ukrajine u NATO... glupo na svim razinama" te da "ako želite započeti rat s Rusijom, to je najbolji način da to učinite". Čak je i legendarni sovjetski disident Aleksandar Solženjicin vidio širenje NATO-a kao "pokušaj da se okruži Rusija i uništi njezin suverenitet", pri čemu se Rusija "ni na koji način ne bi trebala usuditi izdati višemilijunsko rusko stanovništvo u Ukrajini".
---
Aleksandar Solženjicin
Michael Evstafiev/Afp
---
Bijela kuća jebila dobro upoznata s ovim upozorenjima. "Ako bi ikada postojalo nešto što bi preokrenulo ravnotežu, to bi bilo to, u smislu snažne i neprijateljske reakcije u Rusiji", bio je svjestan Joe Biden 1997. godine. Godine 2008. je tadašnji američki veleposlanik u Moskvi - a danas direktor CIA-e - William J. Burns napisao dopis nazvan "Ne znači ne". "Težnje Ukrajine i Gruzije za NATO-om... izazivaju ozbiljnu zabrinutost za stabilnost regije. Ne samo da Rusija to doživljava kao okruživanje i napore za potkopavanje ruskog utjecaja u regiji, već se i boji nepredvidivih i nekontroliranih posljedica koje bi ozbiljno utjecale na ruske sigurnosne interese... Posebno je zabrinuta da jake podjele u Ukrajini oko članstva u NATO-u, pri čemu je veliki dio ruske zajednice protiv, mogu dovesti do velikog raskola, uključujući nasilje ili, u najgorem slučaju, građanski rat. U tom slučaju, Rusija bi morala odlučiti hoće li intervenirati, što je odluka s kojom se Rusija ne želi suočiti", sažeo je Burns.
Isti argumenti odjekuju i u važnim dokumentima američke vlade. Tako je Ured direktora nacionalne obavještajne službe u godišnjoj procjeni prijetnje iz 2023. naveo da se očekuje da će se Moskva nastaviti “uvlačiti u krize kada vidi da su njezini interesi u pitanju... ili, kao u slučaju upotrebe sile u Ukrajini, uočiti egzistencijalnu prijetnju u svom susjedstvu koja bi mogla... ugroziti rusku nacionalnu sigurnost".
Slični zapisi su postojali i prije invazije. Recimo, u izvješću iz 2019. godine, koje je financirao Pentagon RAND Corporation, istaknuto je da je strah Kremlja od izravnog vojnog napada SAD-a "vrlo stvaran" te da bi "osiguravanje više američke vojne opreme i savjetovanje (Ukrajine u ratu u Donbasu) mogli navesti Rusiju da poveća svoju izravnu uključenost u sukob", kao i "pokretanje nove ofenzive te zauzimanje više ukrajinskog teritorija".
---
---
Svemu unatoč, "mirovni" NATO savez nije stao sa svojom ekspanzionističkom politikom, što je uskoro nakon summita u Bukureštu isprovociralo - rat. Naime, gruzijski čelnik Mihail Sakašvili je, ohrabren signalima o pristupanju, naredio "masovni topnički napad" na Činvali, glavni grad Južne Osetije, u noći 7. kolovoza 2008., navodi se u izvješću EU komisije. U više od 1000 stranica analize, istraga je odbacila gruzijske tvrdnje da je njihov napad bio odgovor na rusku invaziju.
Krajem 2013. su započeli mirni prosvjedi na kijevskom trgu Majdan, potaknuti odlukom predsjednika Viktora Janukoviča da ne potpiše Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji, zbog procjene da "režim štednje MMF-a" nije dobar za njegov narod. Iako se često čuje da je Moskva blokirala europski put Ukrajine, Putin je po ovom pitanju bio jasan: "Nemamo ništa protiv toga. To nije vojni blok. Pravo je svake zemlje pridružiti se ekonomskim unijama."
Uskoro se na Majdanu pojavio i senator John McCain, s porukom da Amerika "pokušava ishoditi mirnu tranziciju" i stvoriti od Ukrajine "pravo društvo". Paralelno se u priču ubacila i CIA, čiji je bivši obavještajac, koji je radio u Ukrajini, objasnio: "GUR (op.a. Glavna uprava za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine) je bio naša mala beba. Dali smo im novu opremu i obuku." CIA je, unutar svega par godina, GUR "ponovno izgradila iz temelja", dodao je.
---
---
Ulaskom u 2014. prosvjedi su postali nasilni. Nacionalističke skupine, od kojih su neke imale otvoreno nacistička obilježja, na trgu su oformile stožer i počele zveckati oružjem. Čitava stvar je eskalirala 20. veljače, kada su snajperi zapucali na okupljene, ubivši pedesetak ljudi. Masakr su, prema istraživanjuIvana Katčanovskog, ukrajinskog politologa sa Sveučilišta Ottawa, počinili "proukrajinski" elementi. To je potvrđeno 18. listopada 2023. kada je tamošnji sud osudio petoricu ukrajinskih snajperista.
Isti dan Rusija anektira Krim. "Ovo je naša zemlja! Svi ćemo obući uniforme i otići ćemo na granicu da se branimo (od Ukrajine)", u veljači 2023. je novinaru NBC-a rekla tamošnja 73-godišnja stanovnica. "Njezini komentari su bili isti kao i većine ljudi s kojima je NBC razgovarao na Krimu", piše u članku.
Prije 2014. većina Ukrajinaca nije na cilj europske integracije gledala kao na "nacionalnu ideju", zaključuje istraživanje PONARS-a, organizacije s američkog sveučilišta George Washington. Štoviše, veći broj ljudi se protivio ulasku u EU - 38 naprama 37 posto - dok je za pristupanje NATO-u bilo svega 13 posto, u odnosu na 68 koji su bili protiv.
---
---
Ipak, nakon parlamentarnih izbora u listopadu 2014., nova vlada je pridruživanje NATO-u postavila kao prioritet, a 23. prosinca se parlament odrekao neblokovskog statusa Ukrajine. U ožujku 2018. je NATO dodao Ukrajinu na popis kandidata za članstvo.
Na summitu u Bruxellesu u lipnju 2021. čelnici NATO-a ponovili su odluku donesenu u Bukureštu 2008., da će Ukrajina postati članica. Stoltenberg je pritom naglasio da Rusija "nema pravo glas u tome", jer se "nećemo vratiti u doba interesnih sfera". "Na Ukrajini i 30 članica NATO-a je da odluče želi li postati članica", poručio je. Kasnije je priznao i da je "NATO tamo (u Ukrajini) od 2014." gdje "obučava, oprema i podupire ukrajinske oružane snage", a latvijski premijer otkrio da je njegova zemlja "osigurala oružje" Kijevu i prije 2022. jer je odlučeno da se ide "na sve ili ništa".
U ožujku 2021. Zelenski jeusvojio Krimsku Platformu, program za osiguranje povratka Krima Ukrajini svim potrebnim sredstvima, uključujući vojne mjere. U srpnju je Ukrajina bila domaćin pomorskih vježbi u Crnom moru, u kojoj su sudjelovale 32 zemlje, dok je između ožujka i lipnja NATO proveo multinacionalnu vojnu vježbu usmjerenu na obranu Europe od ruskog napada.
---
---
A što je sve to vrijeme radio iracionalni, hiroviti i krvoločni Vladimir Putin? Pa, postajao je sve zabrinutiji. Prvi javni znak toga bila je njegova poruka ruskom Vijeću sigurnosti u svibnju 2021. o tome da se "Ukrajina pretvara, polako ali postojano, u antipod Rusiji, u antiruski teritorij s kojeg, po svemu sudeći, nikada neće prestati stizati vijesti koje zahtijevaju posebnu pozornost u zaštiti nacionalne sigurnosti Ruske Federacije".
U videoobraćanju na Moskovskoj međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u lipnju 2021., Putin je kazao: "Ne možemo ne biti zabrinuti zbog kontinuiranog jačanja vojnog potencijala i infrastrukture NATO-a u blizini ruskih granica, kao i zbog činjenice da Savez odbija na konstruktivan način razmotriti naše prijedloge o deeskalaciji napetosti i smanjenju rizika od nepredvidivih incidenata. Zaista se nadamo da će zdrav razum, zajedno sa željom za promicanjem konstruktivnih odnosa s Rusijom, na kraju prevladati."
U srpnju je objavio svoj sada zloglasni esej, "O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca", koji neki smatraju nagovještajem nadolazeće invazije. U njemu je, među ostalim, napisao: "Poštujemo ukrajinski jezik i tradiciju. Poštujemo želju Ukrajinaca da svoju zemlju vide slobodnom, sigurnom i naprednom. Uvjeren sam da je istinski suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu s Rusijom (koja) nikada nije bila niti će biti ‘anti-Ukrajina‘. A što će Ukrajina biti – o tome odlučuju njeni građani."
---
---
Ruski lider je istaknuo svoju predanost Minskim sporazumima za rješavanje situacije s odcijepljenim republikama Donbasa, rekavši da je "uvjeren da oni još uvijek nemaju alternativu". Nažalost, njegovi partneri nisu dijelili želje za mirovnim rješenjima. Naime, Porošenko, Hollandei Merkel su potvrdili da je jedini cilj tih osmogodišnjih pregovora bio da se Ukrajina dovoljno vojno ojača, kako bi bila spremna za rat s Rusijom. Kancelarku je Putin ugostio u kolovozu u Moskvi, gdje ju je podsjetio da "‘ne postoji drugi alat za postizanje mira".
Rus je ponovio svoj zahtjev za sigurnosnim jamstvima i 1. prosinca, na dobrodošlici novih veleposlanika u Moskvi. "Prijetnja na našoj zapadnoj granici snažno raste, a spomenuli smo to mnogo puta. Dovoljno je vidjeti koliko se vojna infrastruktura NATO-a približila ruskim granicama. Ovo je za nas više nego ozbiljno,... potrebna su nam precizna pravna jamstva, jer naši zapadni kolege nisu ispunili usmene obveze", apelirao je.
Dana 7. prosinca je održao videokonferenciju s Bidenom, tijekom koje mu je rekao: "Svaka zemlja ima pravo odabrati najprihvatljiviji način za osiguranje svoje sigurnosti, ali to treba učiniti tako da se ne zadiru u interese drugih strana i da se ne potkopa sigurnost drugih zemalja... Vjerujem da osiguranje sigurnosti mora biti globalno i jednako pokrivati sve."
---
Putin i Biden tijekom videokonferencije
Kremlin Press Office/handout/Anadolu Via Afp
---
Pisani prijedlozi Rusije o sigurnosnim jamstvima su 17. prosinca predstavljeni Washingtonu i NATO-u. Zatražen je službeni kraj širenja NATO-a i ograničenja raspoređivanja trupa i naoružanja u istočnoj Europi. Dana 21. prosinca, Putin je ukazao da "ako će američki i NATO-ovi vojni sustavi biti raspoređeni u Ukrajini, njihovo vrijeme leta do Moskve bit će samo 7-10 minuta, ili čak pet minuta za hipersonične sustave". Rusija zato traži pravna jamstva, rekao je Putin, a ne verbalna uvjeravanja da će se širenje NATO-a zaustaviti, jer "lijepe riječi i obećanja" nisu zaustavili pet valova širenja zapadnog bloka prema istoku. A ako bi zapadne države ustrajale u svojoj politici, Rusija bi "poduzela odgovarajuće vojno-tehničke mjere i oštro odgovorila na njihove neprijateljske korake".
I, premda je početkom 2022. došlo do određenog napretka u pregovorima, 26. siječnja Zapad odbacuje središnji zahtjev Rusije za pisanim jamstvom da Ukrajina neće pristupiti NATO-u. Razočarani Putin se 1. veljače požalio da se "temeljna ruska zabrinutost" ignorira. "Pretpostavimo da je Ukrajina članica NATO-a. Napunit će se oružjem, na njezin će teritorij biti raspoređeno moderno ofenzivno oružje, kao u Poljskoj i Rumunjskoj. Tko će to spriječiti? Pretpostavimo da započne operacije na Krimu, da ne spominjemo Donbas... Što bismo trebali učiniti? Boriti se protiv NATO bloka? Je li netko barem malo razmislio o tome? Očigledno nije", kazao je.
---
---
Predsjednik je 4. veljače otputovao u Peking, gdje je s predsjednikom Xijem potpisao dokument u kojem se navodi da se Rusija i Kina "protive daljnjem proširenju NATO-a i pozivaju savez da odustane od ideologiziranih hladnoratovskih pristupa, da poštuje suverenitet, sigurnost i interese drugih zemalja". Dana 7. veljače se u Moskvi sastao s Macronom, s kojim je razgovarao gotovo šest sati. Upitan namjerava li napasti Ukrajinu, rekao je: "Ne idemo mi prema NATO-u, nego NATO prema nama."
Pet dana poslije ponovno telefonski razgovara s Francuzom, pri čemu "još jednom skreće pozornost na izostanak suštinskog odgovora SAD-a i NATO-a na ruske inicijative" te naglašava "nespremnost vodećih zapadnih sila da potaknu kijevske vlasti da provedu sporazume iz Minska". Tu nespremnost je potvrdio i Washington Post, primijetivši da je Macron "razbjesnio saveznike nastavivši razgovarati s Putinom". Tjedan dana prije početka "specijalne vojne operacije", Putin poručuje američkim kolegama da će Rusija, ako se ne budu mogli dogovoriti, pribjeći "vojno-tehničkim sredstvima".
A posljednji okidač za Moskvu je vjerojatno bio govor Zelenskog na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 19. veljače, u kojem je zaprijetio da će Ukrajina nabaviti nuklearno oružje. Onda, između 17. i 21. veljače, događa se kršenje prekida vatre, pri čemu je većina eksponencijalnog povećanja granatiranja došla s ukrajinske strane. Ostalo je (tužna) povijest.
---
---
U intervjuu s Tuckerom Carlsonom, ruski predsjednik je obnovio svoj poziv za okončanje rata. "Mi smo voljni pregovarati", poručio je, zamolivši Bijelu kuću da "ukrajinskom vodstvu kaže da prestane i sjedne za pregovarački stol". Bidenova administracija je, doduše, ponudila malo drugačiju viziju: "Unatoč riječima gospodina Putina, nismo vidjeli nikakve radnje koje bi pokazale da je zainteresiran za okončanje ovog rata. Da jest, povukao bi svoje snage i zaustavio svoje neprestane napade na Ukrajinu."
Zapravo, Putin je već jednom bio povukao svoje snage kao diplomatski ustupak, tijekom istanbulskih pregovora u travnju 2022. godine. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, koji je bio posrednik, opisao je to povlačenje kao "najznačajniji napredak od početka pregovora", dok ga je Reuters, nazvao "do sada najopipljivijim znakom napretka prema mirovnom sporazumu".
Oleksandar Čali, diplomat koji je bio dio kijevske delegacije u Istanbulu, prisjetio se da su "bili vrlo blizu" okončanja "rata nekim mirnim rješenjem". Putin je, naglasio je, "pokušao učiniti sve što je moguće da sklopi (sporazum) s Ukrajinom" i "zaista je želio postići neko mirno rješenje", pri čemu su dvije strane "uspjele pronaći vrlo stvaran kompromis". U Istanbulu je bio i bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, koji je kasnije izvijestio: "Ukrajinci nisu pristali na mir jer nisu smjeli ... sve se odlučivalo u Washingtonu."
---
---
---
Glas naroda: tko je odgovoran za rat?
Zaklada za borbu protiv korupcije, koja kritizira Putina i slovi za najboljeg neovisnog anketara u Rusiji, u kolovozu je provela anketu u Njemačkoj i Francuskoj, pitajući: Tko je odgovoran za početak rata u Ukrajini?
U Njemačkoj je 36 posto ljudi odgovorilo da je to SAD, 27 posto da je Putin, a 15 posto da je NATO. Kod Francuza je isti poredak, pri čemu se 43 posto ispitanika odlučilo za SAD, 40 posto za Putina, a 36 posto za NATO.
U listopadu 2022. je pak Sveučilište Cambridge uskladilo istraživanja provedena u 137 zemalja, o stavovima prema Zapadu, Rusiji i Kini.
Otkrili su da se, od 6,3 milijarde ljudi koji žive izvan Zapada, njih 66 posto pozitivno izražava prema Rusiji, a 70 posto prema Kini.
---
Prema američkim dužnosnicima, Putin je i nakon ovoga slao signale da želi prekid vatre. Tako je u jesen 2022. "pokazao da je zadovoljan ruskim osvojenim teritorijem i da je spreman za primirje", a isto je zatražio i prošlog rujna. Amerikanci koji su komunicirali s Putinovim izaslanicima tvrde da je predsjednik "otvoren za prekid vatre koji zamrzava borbe duž sadašnjih linija", što je stav koji je "daleko od" tvrdnji da njeguje "ambicije da dominira Ukrajinom".
Ipak, ne pita se samo Putin za ambicije. "Pomoć Ukrajini je najjeftiniji mogući način za SAD da poboljša svoju sigurnost. Borbe vode Ukrajinci, oni su ti koji se ubijaju. SAD i Europa ih opskrbljuju oružjem", istaknula je Zanny Minton Beddoes, urednica Economista. "Novac koji tražimo, 50 milijardi dolara, bit će iskorišten u Americi. Stvari za ukrajinsku obranu proizvode se u Americi. A to su poslovi za Amerikance", pojasnio je Antony Blinken. "Svi NATO saveznici su povećali izdatke za obranu... To je značajno povećanje, što znači da su ukupno europski saveznici i Kanada dodali dodatnih 600 milijardi (dolara) za obranu", obznanio je Jens Stoltenberg. "Ako Ukrajina izgubi, naši neprijatelji će odlučivati o svjetskom poretku", požalio se bivši šef NATO-a George Robertson.
---
---
U prosincu je Putin održao godišnju konferencija za novinare, na kojoj je izjavio: "Neobuzdana želja da se približavaju našim granicama, uvođenje Ukrajine u NATO, sve je to dovelo do ove tragedije... Oni su nas prisilili na ove akcije... Što SAD smisle i organiziraju, Europa stoji i nijemo gleda, ili svira i pjeva u glas. Pa kako možemo graditi odnose s njima?... Kada se dogode unutarnje promjene (u SAD-u), kada počnu poštivati druge ljude, druge zemlje, kada počnu tražiti kompromis umjesto da pokušavaju riješiti svoje probleme sankcijama i vojnom intervencijom, tada će postojati temeljni uvjeti za uspostaviti punopravne odnose. Za sada takvi uvjeti ne postoje, ali mi smo spremni za to."
Komentirajući ovaj događaj, bivši savjetnik Zelenskog, Oleksij Arestovič, napisao je: "Putin drži konferenciju za novinare na žuto-plavoj pozadini. Da je Zelenski nastupao pred bijelo-plavo-crvenom, do sada bi bio spaljen. Putin nas naziva braćom i jedinstvenim narodom, a mi njih svinjama i orcima. Na ekranu Putin ima neugodna pitanja Rusa. Što mislite tko je u prednosti: mi ili oni?"
Ranije, Arestovič je poručio: "Zapad je prevario Ruse. Obećali su da neće proširiti NATO na istok, ali jesu. To je pretvorilo Ukrajinu u veliku antirusku državu... U pravu su kada govore o nepovjerenju prema Zapadu i da se trebaju braniti. Da sam na njihovom mjestu, učinio bih isto."
Jer, baš kao što kaže čelnik NATO-a, saveza koji postoji samo da bi rješavao probleme stvorene vlastitim postojanjem: Ponekad je povijest crno-bijela.
(FILES) A Ukrainian soldier of an artillery unit fires towards Russian positions outside Bakhmut on November 8, 2022, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by BULENT KILIC/AFP)
"Ako Putin pobijedi u Ukrajini, nema jamstva da se ruska agresija neće proširiti na druge zemlje", nedavno je prognozirao prvi čovjek NATO-a Jens Stoltenberg, očito se referirajući na već (pre)dobro opjevane iracionalnost, hirovitost i krvoločnost ruskog lidera. Norvežanin je nešto ranije ovaj sukob nazvao "ratom po izboru predsjednika Putina", za koji je "samo on odgovoran". "Ponekad je povijest crno-bijela. Ponekad je nešto samo točno ili krivo", zaključio je Stoltenberg.
Danas, na drugu godišnjicu ruske invazije - tijekom koje je, prema bivšem glavnom ukrajinskom tužitelju Juriju Lucenku, Ukrajina dosad izgubila više od pola milijuna vojnika - smisla ima samo jedno jedino pitanje: Je li se sve moglo spriječiti?
