Nakon što je sramotnu ranjivost čak tri NATO-ova neba na brzinu ogoljela pretpotopna sovjetska letjelica što se, nasreću bez ljudskih žrtava, na koncu parkirala ispod prozora zagrebačkog studentskog doma, hodogram događaja koji su kod nas potom uslijedili dostojan je isključivo perspektive Hašekova dobroga vojaka Švejka, a nipošto odgovorne, suvisle i moderne europske države.
Službeno prtljanje oko karaktera i oko pošiljatelja letjelice, najprije grupno poziranje polovice vlade oko njezina kratera, a potom uzbunjivanje javnosti tvrdnjama o aviobombi od 120 kilograma u njezinoj utrobi (koja je navodno eksplodirala pod zemljom pa je zato napravila rupu malo veću od agilnije kokoši), bile bi možda dobre scenarističke osnove za kakav apsurdistički film ili crnu komediju, no nipoš...