stdClass Object
(
[id] => 1201854
[title] => Splitska afera otvorila je tabu temu: osobe s invaliditetom iz prve ruke nam pričaju o intimi: ‘Da, teže nam je, ali nismo aseksualni i imamo iskustva‘
[alias] => splitska-afera-otvorila-je-tabu-temu-osobe-s-invaliditetom-iz-prve-ruke-nam-pricaju-o-svojoj-intimi-da-teze-nam-je-ali-nismo-aseksualni-i-imamo-iskustva
[catid] => 142
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Zadnjih dana se u medijima, a povodom tzv. seks afere, u kojoj su "razvaljeni" jedino splitski građani, širi sintagma "seksualnost invalida" koja, na neki način, prejudicira da se radi u još jednoj u nizu "posebnih potreba" koje te osobe imaju. Seks i invaliditet su tabu za mnoge i rijetko ih se može pronaći u istoj rečenici. Kao rezultat toga, prema jednom istraživanju, čak polovica odraslih osoba s invaliditetom nema redoviti seksualni život, a dobar dio ove populacije posegne za nježnosti na za njih specijaliziranim internetskim stranicama koje postoje upravo radi popunjavanja ove praznine. Naravno, po ovome se ne razlikuju od, uvjetno rečeno, zdravih osoba kojih je 75 milijuna u 2022. godini koristilo aplikaciju za upoznavanje Tinder.
Seks je u konzumerističkom društvu čvrsto povezan s mladošću i fizičkom privlačnošću, a kada ti sastojci izostanu, često se interakcija tog tipa smatra "nepristojnom".
Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih "Novi život" te glumac i autor, smatra da se pojmom seksualnost osoba s invaliditetom diskvalificira kao nedostojna biti u rangu one "normalne".
- Koristeći ovakvu formulaciju se potencira da je invaliditet nadređen samoj seksualnosti, što je notorna glupost. Invaliditet ne podrazumijeva poveznicu sa seksualnim funkcijama. Jednostavno ne razumijem na koji se to način seksualnost osoba s invaliditetom razlikuje od onih koji ga nemaju. Znači li to da ćemo sljedeće raspravljati o seksualnosti debelih ili mršavih? Trebalo bi biti sramota onoga tko utvrđuje ovakve drukčijosti. Neka se liječi onaj tko je bolestan, a to je onaj ko ima previše predrasuda, koje nisu na meni da razbijam. Društvo je to koje mora obojiti moju seksualnost kao regularnu i očekivanu - oštar je rođeni Sarajlija.
---
Vojin Peric
Bozo Radic/Cropix/Cropix
---
Sličnog mišljenja je i Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split.
- Seksualnost se ne bi trebala vezati s invalidnošću jer ispada da osoba s invaliditetom ima, u tom kontekstu, drukčije potrebe pa bi se onda, kao, i nekakva neprikladna i asocijalna ponašanja trebala više tolerirati i gledati im se kroz prste. Nažalost, i među nama ima ljudi koji postupaju neprimjereno i znaju štipnit kad ne triba pa se onda pravdaju sljepoćom. Ovo što se dogodilo Luki (Baričiću) se ne bi trebalo dogodilo nikome, takvo zadiranje u intimu. Ali pravdati to invaliditetom je duboka uvreda svih nas - upozorava Tokić.
Dominik Janović, novinar i komičar koji sebe nekad opisuje kao hrvatskog Dr. Housea (jer se pri hodanju pomaže štapom), sugerira da bi "seksualni život osoba s invaliditetom" bio nešto adekvatniji termin.
- Postoje osobe s invaliditetom koje stvarno teško pronalaze partnere i ostvaruju seksualne odnose, ali takav problem nalazimo i među ostalom populacijom. Nama, teško je poreći, jest teže, ali je navedeni termin svakako diskriminirajući. Što se tiče splitskog skandala, Baričić jest osoba s invaliditetom, al mu on, koliko ja znam, ne utječe na mozak. Ja, koji imam i veći invaliditet od njega, nikad ne bih nasjeo na nešto tako jeftino. Svakako, zbog svega toga mi je žao i neugodno - kaže bloger.
Izjava Ivice Puljka da je "ovo izvedeno kako bi se iskoristila najranjivija tema, a to je seksualnost invalida" nije ga, za razliku od nekih ne-invalida, uvrijedila, ali poručuje i kako im nije potrebna njegova isprika jer je ovime dovoljno izrazio kako ih doživljava.
- Puljak je samo pokazao na kojoj smo razini kao društvo i kako političari gledaju na osobe s invaliditetom, što je tužno i pokazuje gdje mi, kao osobe s invaliditetom, stojimo na društvenoj ljestvici. Doduše, nije on jedini koji misli da mi ne možemo ostvariti kontakte i ljubav, i mnogi drugi tako razmišljaju, ali ih je strah to verbalizirati.
---
Dominik Janović
rtl direkt
---
Dugogodišnji novinar HRT-a Hrvoje Antonio Belamarić, koji od rođenja boluje od cerebralne i dječje paralize, upozorava na to da u javnosti i među medijima postoji i jedan drugi strah, a to je prozvati određene aktere zbog licemjerja.
- Očito je da je u splitskoj tzv. seks aferi riječ o klasičnoj navlakuši, ali ono što mene osobno iritira je to što nitko ove koji se sada, kao, zgražaju i likuju, tipa Željka Keruma, velike moralne vertikale, ne pita gdje je on bio prije 15-ak godina, što je radio po mračnim kavanama i s kim je ljubovao dok su ga doma čekali supruga i djeca. Prestanimo biti dvolični i bježati od činjenice da se svi je***o i svi budemo je***i. Mi jesmo osobe koje imaju nekakav hendikep, ali sve ostale ljudske karakteristike su integralni dio nas. Dok se o nama govori kao o najranjivijem sloju, onda ćemo to, upravo zbog normalizacije naše ranjivosti, zasigurno i nastaviti biti - prognozira Belamarić i napominje da je upravo osoba u kolicima, slavni Larry Flynt, svojim Hustler časopisom zahuktao seks industriju u SAD-u.
Na pitanje je li politička korektnost otišla predaleko ako ćemo se, kao društvo, praviti da osobe s invaliditetom nisu, u određenim sferama života, ranjive, Belamarić kaže da je u pitanju, zapravo, lažna politička korektnost, a da ćemo dosegnuti pravu toleranciju onda kad kažemo "netko je to što jest i to je ok", a da pritom ne vadimo posebna verbalna i etička pomagala. Njegov kolega Janović kaže da ne trebamo bježati od toga da invaliditet dolazi s ranjivošću. "Ako se sretnemo, nećemo igrat nogomet", govori, ali ukazuje da postoje trenutci gdje možemo biti jednaki.
- Ja mogu radit u redakciji i ne želim da me tamo sažalijevaju samo jer imam štap. Politička korektnost danas unosi strah u međuljudske odnose. Mnogi ne znaju kako nas zvati, osoba s invaliditetom ili invalid, kako nas gledati, što nas se smije ili ne smije pitati... To ne vodi nigdje - tvrdi.
---
Hrvoje Antonio Belamarić
Biljana Blivajs/Cropix
---
Tokić je iziritiran političkom korektnošću koja, u zadnje vrijeme, općenito prelazi neke mjere i gdje se svatko vrijeđa na sve.
- Osobe s invaliditetom jesu ranjiva skupina, jer da to nismo ne bi nam trebala posebna prilagodba životnog prostora i novčana davanja. Ali se mora znati gdje smo ranjivi, a gdje ne.
Poznata aktivistica Sanja Sarnavka tvrdi da se Puljak u spornoj izjavi nespretno izrazio u pokušaju da opravda glupost njegovog suradnika u jeku predizborne kampanje.
- Ako se radi o privatnoj komunikaciji dvije osobe koje se žele uzbuditi, nije sporno da si one šalju što god hoće. Ali ako ti je namjera politička borba protiv korupcije, onda moraš s malo više mozga raditi te stvari. Ovi koji su im namjestili su, u nekom separeu s bocom viskija, vrištali od smijeha na te poruke i imali orgazme kad im je ovaj poslao spolovilo. Svakako, pitanje je zašto je to uopće objavljeno i oštećeni ima svako pravo tužiti sporni medij, ali šteta je već učinjena - misli bivša predsjednica udruge B.a.B.e..
Sarnavka se prisjetila i šoka kada je, surađujući s Hrvatskim savezom udruga invalida rada, shvatila da u Hrvatskoj ne postoji nijedan ginekološki stol prilagođen za osobe s invaliditetom, što znači da se doživljava da takve osobe nemaju seksualne porive.
---
Sanja Sarnavka
Srdjan Vrancic/Cropix/Cropix
---
U nekim zemljama, zasad u Njemačkoj, Švicarskoj, Danskoj, Nizozemskoj i Češkoj, postoji tzv. seksualna skrb. Riječ je o seksualnim uslugama za osobe s teškim tjelesnim ili mentalnim invaliditetom koju najčešće provode stručnjaci s iskustvom u zdravstvu. Ova vrsta skrbi usmjerena je na intimnost, fizički dodir i seksualno zadovoljstvo, a financira je država. Cilj je osobama s invaliditetom pomoći da se oslobode uvjerenja kako je "čudno" da su zainteresirane za seks ili da žele stupiti u seksualne odnose s drugim ljudima.
Rezultat ove prakse je, primjerice u Nizozemskoj, povećan životni standard, uzdignuta kvaliteta života, te poboljšan osjećaj dobrobiti. Čak 1,7 milijuna Nizozemaca ima umjereni ili teški invaliditet, a najstariji klijent koji koristi ove usluge ima 104 godine. Doduše, ova seksualna njega se ne sastoji samo od seksa s klijentom; ponekad klijenti žele naučiti masturbirati ili im samo treba pozornost i netko tko će pokazati istinski interes za njih. Seksualne djelatnice se ne smatraju prostitutkama, već profesionalkama koje se brinu za osobe s invaliditetom.
Janović nema ništa protiv takvog poticanja seksualnosti, ali bi on "radije cijeli život bio sam nego posegnuo za time jer smatra da se partnera može naći i drugim putem". Također, potvrdio je da se neki od njegovih poznanika već snalaze na takav način. Perić bi pak takvu praksu nazvao "asexibility" (što je izvedenica od "accessibility" tj. pristupačnost).
- Jedan slijepi dečko, ima 30 i nešto godina, završio je sociologiju i dolazio kod mene na neke radionice. Jednom sam ga upitao kada je zadnji put poljubio curu, a njegov odgovor me pogodio ravno u srce. "Nikad", rekao je. Ne možemo imati inkluziju i integraciju dok je nikad. Poljubac, dodir, seks... Bez tih stvari se osjećaš kao pola čovjeka - slikovit je ovaj poeta.
---
---
Belamarić također poznaje ljude koji imaju i 60 godina, a nikad nisu ostvarili bliski tjelesni kontakt.
- Kad jednog takvog čovjeka zagrli žena, on se preznoji od glave do pete u sekundi. Veliki broj osoba s invaliditetom ima problema u komunikaciji svoje zdrave erotske želje, jer ih društvo ne priprema za ravnopravnost u tom polju. Teško je, uz invaliditet, uopće biti direktan s osobom koja vas privlači, jer ona gotovo sigurno nije naviknuta da doživljava vašu seksualnost kao nešto normalno - govori.
---
Specijalizirana zaklada
Nizozemski Flekszorg je zaklada specijalizirana za seksualnu skrb za osobe s invaliditetom. Ne financira ih država i stoga su malo skuplji od ostalih. Za sat i pol klijenti plaćaju čak 248 eura. Flekszorg pruža seksualnu skrb osobama s invaliditetom preko freelance seksualnih djelatnika.
---
Za njega je seksualna skrb nešto potpuno normalno i što bi, kao jedina adekvatna "terapija" trebalo postojati svugdje. Međutim, u tradicionalnim sredinama poput Hrvatske, gdje je crkveni lobi Katoličke crkve iznimno moćan i premrežen političkim strukturama, na takve djelatnosti se ne gleda blagonaklono. U Nizozemskoj, pak, pristup takvim uslugama postoji do triput tjedno, a uvijek je riječ o istoj osobnoj asistentici ili asistentu, bez mogućnosti odabira ili mijenjanja. Osim toga, dvije osobe s invaliditetom koje stupaju u odnos također mogu dobiti pomoć za tu prigodu. Što se tiče onih s mentalnim poteškoćama, za njih tamo postoje škole za seks, a koje su se pokazale kao zdravija i jeftinija alternativa u odnosu na suzbijanje takvih nagona lijekovima.
- Imate mladog dečka koji ne može micat ruke ni noge, a iznimno je inteligentan i ima seksualne porive. Seksualne radnice mogu, za određenu naknadu, pomoći pri oslobađanju od ove napetosti, osim ako se u osobni život ne umiješa patrijarhalna ili vjernička obitelj. Konačno, kao i u svakoj sferi života, ovo se sve svodi na socioekonomski status pojedinca te će oni bogatiji češće uživati u takvim aranžmanima. Danas osoba s invaliditetom koja ima para može bolje živjeti nego netko potpuno pokretan - opisuje Sarnavka. Naravno, i seksualna radnica je, u pravilu, uvjetovana svojim ekonomskim statusom, ali pitanje prostitucije kao takve nadilazi tematiku ovog teksta.
Janović, koji živi s invaliditetom od rođenja, smatra da se teže s njime nositi onima koji su ga doživjeli tek kasnije. On, kaže, ne zna za bolje, a njima je to sigurno teže prihvatiti. "Najgore je imati pa nemati", govori pa opisuje stereotip kako im ljudi često, iz najbolje namjere, za partnera sugeriraju druge osobe s invaliditetom. Te veze, naravno, postoje i budu dobre ili loše, ali Janović ističe da njega privlače sve osobe.
- Ja ću se možda nekad zaljubit u osobu s invaliditetom, zašto ne? Ali to mi se dosad još, eto, nije dogodilo.
---
---
Tokić kaže da poznaje ljude koji su u vezi s osobom istog tipa invaliditeta, parove različitih invaliditeta i one koje za partnera imaju neinvalidnu osobu.
- Pri traženju partnera su najbitniji karakter, komunikativnost i socijalne vještine. Pritom, ako držite i zdravo dijete pod staklenim zvonom, ni ono neće odrasti kao samopouzdana osoba. Na formiranje tih karakteristika utječu primarno roditelji i društvo te upravo zbog njihovog neznanja ili nemara osobe s invaliditetom teško ostvaruju bliske kontakte, jer nisu navikavani na njih - pojašnjava Splićanin, dok Belamarić otkriva da djetetu s invaliditetom često, od strane roditelja, nije dozvoljeno poželjeti seks pa ni masturbirati zbog "što će selo reći" kompleksa. Pritom im se nabija sram i sugerira da ih društvo takve neće prihvatiti, što onda osakaćuje i njihovu sposobnost komunikacije.
Još jedna "vruća" tema u vezi osoba s invaliditetom je roditeljstvo. Janovićeva prijateljica, koja hoda uz pomoć štaka, postala je majka i, po njemu, ona to majčinstvo vrhunski odrađuje, super to "hendla", baš kao i influencerica Arbnora Elezi.
- Osobe s invaliditetom itekako mogu i zaslužuju biti roditelji, čak bi se usudio reći i da su u tome često bolji od drugih - siguran je Janović.
Tokić, otac dvoje djece, kaže da je roditeljstvo samo po sebi velik izazov i nagla promjena, kako njemu tako i svima.
- Sigurno mi je teže nego ženi koja vidi. Djeca kad su mala sve stavljaju u usta, a ja, koji ne vidim, kad čujem da mljackaju moram otić do njih i vidit šta je. Teško mi ih je i voditi u park jer ne mogu vidjeti gdje su, a bilo bi maltretiranje da ih svako dvije minute zovem da dolaze do mene. Tako da, u nekim segmentima je kompliciranije i teže, ali u pitanju pelena i hranjenja je isto. Neki me pitaju da kako znam da se dijete ukakilo? A kako znam... Bolje nego drugi, eto kako - opisuje Tokić.
---
Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split
Božidar Vukicevic/Cropix
---
Slijepim osobama su, poznato je, dodatno izoštrena potpuno funkcionalna osjetila, a koja onda i na poseban način utječu na njihov doživljaj potencijalnih partnera.
- Ljudi nisu ni svjesni koliko im zapravo fizički izgled nije bitan, to tek shvatiš kad izgubiš vid, da te kod osobe privlače druge stvari, kao što su, na primjer, karakterne osobine. Seksat se može nekih pola ure, a dan traje 24 sata. Ako ti osoba ne odgovara svojom osobnošću i ne možeš s njon pričat, šta ćeš radit taj čitavi dan... Ja sam nekad vidio i sad shvaćam da je fizičko precijenjeno. To je nešto što te privuče na prvu, al' nakon druge kave već znaš da nije to za tebe... - iskren je Tokić.
Vojin Perić se prisjetio davne situacije kada je jedna djevojka sjela do njega i zapodjenula razgovor, koji je na kraju postao toliko prisan da je tražila od njega da je pogleda. Kada joj je on rekao da ne može to napraviti, osjetio je da je u trenutku za nju postao predmet, drvo, stvar. Otad, kaže umjetnik, ustrajan je u dokazivanju da nije aseksualno biće. Onda nam je, za kraj, ispričao jedan susret koji se dogodio nekoliko sati prije ovog razgovora.
- Moja estetika postoji u nešto drukčijem kontekstu nego u onih koji vide fizičku stvarnost i bazirana je na drugim stvarima. Danas, dok mi je jedna djevojka prilazila, slušao sam njezin laki korak, čuo samo kako joj se traperice dodiruju u hodu, osjetio njezin miris kada se približila i čuo glas, njegovu boju i način izgovora rečenice. Kad sam stisnuo njezin glatki dlan s tankim, dugim prstima, ja sam znao sve. Ispred mene je stajala jedna ljepotica. Kada je napustila moje društvo, osvrnuo sam se za njom, na što me kolega bocnuo pitavši: "Šta se okrećeš kao da je vidiš?" "Pusti me da se okrenem", rekao sam mu. Pusti me da još malo uživam u ljepoti...
Zadnjih dana se u medijima, a povodom tzv. seks afere, u kojoj su "razvaljeni" jedino splitski građani, širi sintagma "seksualnost invalida" koja, na neki način, prejudicira da se radi u još jednoj u nizu "posebnih potreba" koje te osobe imaju. Seks i invaliditet su tabu za mnoge i rijetko ih se može pronaći u istoj rečenici. Kao rezultat toga, prema jednom istraživanju, čak polovica odraslih osoba s invaliditetom nema redoviti seksualni život, a dobar dio ove populacije posegne za nježnosti na za njih specijaliziranim internetskim stranicama koje postoje upravo radi popunjavanja ove praznine. Naravno, po ovome se ne razlikuju od, uvjetno rečeno, zdravih osoba kojih je 75 milijuna u 2022. godini koristilo aplikaciju za upoznavanje Tinder.
Seks je u konzumerističkom društvu čvrsto povezan s mladošću i fizičkom privlačnošću, a kada ti sastojci izostanu, često se interakcija tog tipa smatra "nepristojnom".
Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih "Novi život" te glumac i autor, smatra da se pojmom seksualnost osoba s invaliditetom diskvalificira kao nedostojna biti u rangu one "normalne".
- Koristeći ovakvu formulaciju se potencira da je invaliditet nadređen samoj seksualnosti, što je notorna glupost. Invaliditet ne podrazumijeva poveznicu sa seksualnim funkcijama. Jednostavno ne razumijem na koji se to način seksualnost osoba s invaliditetom razlikuje od onih koji ga nemaju. Znači li to da ćemo sljedeće raspravljati o seksualnosti debelih ili mršavih? Trebalo bi biti sramota onoga tko utvrđuje ovakve drukčijosti. Neka se liječi onaj tko je bolestan, a to je onaj ko ima previše predrasuda, koje nisu na meni da razbijam. Društvo je to koje mora obojiti moju seksualnost kao regularnu i očekivanu - oštar je rođeni Sarajlija.
---
Vojin Peric
Bozo Radic/Cropix/Cropix
---
Sličnog mišljenja je i Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split.
- Seksualnost se ne bi trebala vezati s invalidnošću jer ispada da osoba s invaliditetom ima, u tom kontekstu, drukčije potrebe pa bi se onda, kao, i nekakva neprikladna i asocijalna ponašanja trebala više tolerirati i gledati im se kroz prste. Nažalost, i među nama ima ljudi koji postupaju neprimjereno i znaju štipnit kad ne triba pa se onda pravdaju sljepoćom. Ovo što se dogodilo Luki (Baričiću) se ne bi trebalo dogodilo nikome, takvo zadiranje u intimu. Ali pravdati to invaliditetom je duboka uvreda svih nas - upozorava Tokić.
Dominik Janović, novinar i komičar koji sebe nekad opisuje kao hrvatskog Dr. Housea (jer se pri hodanju pomaže štapom), sugerira da bi "seksualni život osoba s invaliditetom" bio nešto adekvatniji termin.
- Postoje osobe s invaliditetom koje stvarno teško pronalaze partnere i ostvaruju seksualne odnose, ali takav problem nalazimo i među ostalom populacijom. Nama, teško je poreći, jest teže, ali je navedeni termin svakako diskriminirajući. Što se tiče splitskog skandala, Baričić jest osoba s invaliditetom, al mu on, koliko ja znam, ne utječe na mozak. Ja, koji imam i veći invaliditet od njega, nikad ne bih nasjeo na nešto tako jeftino. Svakako, zbog svega toga mi je žao i neugodno - kaže bloger.
Izjava Ivice Puljka da je "ovo izvedeno kako bi se iskoristila najranjivija tema, a to je seksualnost invalida" nije ga, za razliku od nekih ne-invalida, uvrijedila, ali poručuje i kako im nije potrebna njegova isprika jer je ovime dovoljno izrazio kako ih doživljava.
- Puljak je samo pokazao na kojoj smo razini kao društvo i kako političari gledaju na osobe s invaliditetom, što je tužno i pokazuje gdje mi, kao osobe s invaliditetom, stojimo na društvenoj ljestvici. Doduše, nije on jedini koji misli da mi ne možemo ostvariti kontakte i ljubav, i mnogi drugi tako razmišljaju, ali ih je strah to verbalizirati.
---
Dominik Janović
rtl direkt
---
Dugogodišnji novinar HRT-a Hrvoje Antonio Belamarić, koji od rođenja boluje od cerebralne i dječje paralize, upozorava na to da u javnosti i među medijima postoji i jedan drugi strah, a to je prozvati određene aktere zbog licemjerja.
- Očito je da je u splitskoj tzv. seks aferi riječ o klasičnoj navlakuši, ali ono što mene osobno iritira je to što nitko ove koji se sada, kao, zgražaju i likuju, tipa Željka Keruma, velike moralne vertikale, ne pita gdje je on bio prije 15-ak godina, što je radio po mračnim kavanama i s kim je ljubovao dok su ga doma čekali supruga i djeca. Prestanimo biti dvolični i bježati od činjenice da se svi je***o i svi budemo je***i. Mi jesmo osobe koje imaju nekakav hendikep, ali sve ostale ljudske karakteristike su integralni dio nas. Dok se o nama govori kao o najranjivijem sloju, onda ćemo to, upravo zbog normalizacije naše ranjivosti, zasigurno i nastaviti biti - prognozira Belamarić i napominje da je upravo osoba u kolicima, slavni Larry Flynt, svojim Hustler časopisom zahuktao seks industriju u SAD-u.
Na pitanje je li politička korektnost otišla predaleko ako ćemo se, kao društvo, praviti da osobe s invaliditetom nisu, u određenim sferama života, ranjive, Belamarić kaže da je u pitanju, zapravo, lažna politička korektnost, a da ćemo dosegnuti pravu toleranciju onda kad kažemo "netko je to što jest i to je ok", a da pritom ne vadimo posebna verbalna i etička pomagala. Njegov kolega Janović kaže da ne trebamo bježati od toga da invaliditet dolazi s ranjivošću. "Ako se sretnemo, nećemo igrat nogomet", govori, ali ukazuje da postoje trenutci gdje možemo biti jednaki.
- Ja mogu radit u redakciji i ne želim da me tamo sažalijevaju samo jer imam štap. Politička korektnost danas unosi strah u međuljudske odnose. Mnogi ne znaju kako nas zvati, osoba s invaliditetom ili invalid, kako nas gledati, što nas se smije ili ne smije pitati... To ne vodi nigdje - tvrdi.
---
Hrvoje Antonio Belamarić
Biljana Blivajs/Cropix
---
Tokić je iziritiran političkom korektnošću koja, u zadnje vrijeme, općenito prelazi neke mjere i gdje se svatko vrijeđa na sve.
- Osobe s invaliditetom jesu ranjiva skupina, jer da to nismo ne bi nam trebala posebna prilagodba životnog prostora i novčana davanja. Ali se mora znati gdje smo ranjivi, a gdje ne.
Poznata aktivistica Sanja Sarnavka tvrdi da se Puljak u spornoj izjavi nespretno izrazio u pokušaju da opravda glupost njegovog suradnika u jeku predizborne kampanje.
- Ako se radi o privatnoj komunikaciji dvije osobe koje se žele uzbuditi, nije sporno da si one šalju što god hoće. Ali ako ti je namjera politička borba protiv korupcije, onda moraš s malo više mozga raditi te stvari. Ovi koji su im namjestili su, u nekom separeu s bocom viskija, vrištali od smijeha na te poruke i imali orgazme kad im je ovaj poslao spolovilo. Svakako, pitanje je zašto je to uopće objavljeno i oštećeni ima svako pravo tužiti sporni medij, ali šteta je već učinjena - misli bivša predsjednica udruge B.a.B.e..
Sarnavka se prisjetila i šoka kada je, surađujući s Hrvatskim savezom udruga invalida rada, shvatila da u Hrvatskoj ne postoji nijedan ginekološki stol prilagođen za osobe s invaliditetom, što znači da se doživljava da takve osobe nemaju seksualne porive.
---
Sanja Sarnavka
Srdjan Vrancic/Cropix/Cropix
---
U nekim zemljama, zasad u Njemačkoj, Švicarskoj, Danskoj, Nizozemskoj i Češkoj, postoji tzv. seksualna skrb. Riječ je o seksualnim uslugama za osobe s teškim tjelesnim ili mentalnim invaliditetom koju najčešće provode stručnjaci s iskustvom u zdravstvu. Ova vrsta skrbi usmjerena je na intimnost, fizički dodir i seksualno zadovoljstvo, a financira je država. Cilj je osobama s invaliditetom pomoći da se oslobode uvjerenja kako je "čudno" da su zainteresirane za seks ili da žele stupiti u seksualne odnose s drugim ljudima.
Rezultat ove prakse je, primjerice u Nizozemskoj, povećan životni standard, uzdignuta kvaliteta života, te poboljšan osjećaj dobrobiti. Čak 1,7 milijuna Nizozemaca ima umjereni ili teški invaliditet, a najstariji klijent koji koristi ove usluge ima 104 godine. Doduše, ova seksualna njega se ne sastoji samo od seksa s klijentom; ponekad klijenti žele naučiti masturbirati ili im samo treba pozornost i netko tko će pokazati istinski interes za njih. Seksualne djelatnice se ne smatraju prostitutkama, već profesionalkama koje se brinu za osobe s invaliditetom.
Janović nema ništa protiv takvog poticanja seksualnosti, ali bi on "radije cijeli život bio sam nego posegnuo za time jer smatra da se partnera može naći i drugim putem". Također, potvrdio je da se neki od njegovih poznanika već snalaze na takav način. Perić bi pak takvu praksu nazvao "asexibility" (što je izvedenica od "accessibility" tj. pristupačnost).
- Jedan slijepi dečko, ima 30 i nešto godina, završio je sociologiju i dolazio kod mene na neke radionice. Jednom sam ga upitao kada je zadnji put poljubio curu, a njegov odgovor me pogodio ravno u srce. "Nikad", rekao je. Ne možemo imati inkluziju i integraciju dok je nikad. Poljubac, dodir, seks... Bez tih stvari se osjećaš kao pola čovjeka - slikovit je ovaj poeta.
---
---
Belamarić također poznaje ljude koji imaju i 60 godina, a nikad nisu ostvarili bliski tjelesni kontakt.
- Kad jednog takvog čovjeka zagrli žena, on se preznoji od glave do pete u sekundi. Veliki broj osoba s invaliditetom ima problema u komunikaciji svoje zdrave erotske želje, jer ih društvo ne priprema za ravnopravnost u tom polju. Teško je, uz invaliditet, uopće biti direktan s osobom koja vas privlači, jer ona gotovo sigurno nije naviknuta da doživljava vašu seksualnost kao nešto normalno - govori.
---
Specijalizirana zaklada
Nizozemski Flekszorg je zaklada specijalizirana za seksualnu skrb za osobe s invaliditetom. Ne financira ih država i stoga su malo skuplji od ostalih. Za sat i pol klijenti plaćaju čak 248 eura. Flekszorg pruža seksualnu skrb osobama s invaliditetom preko freelance seksualnih djelatnika.
---
Za njega je seksualna skrb nešto potpuno normalno i što bi, kao jedina adekvatna "terapija" trebalo postojati svugdje. Međutim, u tradicionalnim sredinama poput Hrvatske, gdje je crkveni lobi Katoličke crkve iznimno moćan i premrežen političkim strukturama, na takve djelatnosti se ne gleda blagonaklono. U Nizozemskoj, pak, pristup takvim uslugama postoji do triput tjedno, a uvijek je riječ o istoj osobnoj asistentici ili asistentu, bez mogućnosti odabira ili mijenjanja. Osim toga, dvije osobe s invaliditetom koje stupaju u odnos također mogu dobiti pomoć za tu prigodu. Što se tiče onih s mentalnim poteškoćama, za njih tamo postoje škole za seks, a koje su se pokazale kao zdravija i jeftinija alternativa u odnosu na suzbijanje takvih nagona lijekovima.
- Imate mladog dečka koji ne može micat ruke ni noge, a iznimno je inteligentan i ima seksualne porive. Seksualne radnice mogu, za određenu naknadu, pomoći pri oslobađanju od ove napetosti, osim ako se u osobni život ne umiješa patrijarhalna ili vjernička obitelj. Konačno, kao i u svakoj sferi života, ovo se sve svodi na socioekonomski status pojedinca te će oni bogatiji češće uživati u takvim aranžmanima. Danas osoba s invaliditetom koja ima para može bolje živjeti nego netko potpuno pokretan - opisuje Sarnavka. Naravno, i seksualna radnica je, u pravilu, uvjetovana svojim ekonomskim statusom, ali pitanje prostitucije kao takve nadilazi tematiku ovog teksta.
Janović, koji živi s invaliditetom od rođenja, smatra da se teže s njime nositi onima koji su ga doživjeli tek kasnije. On, kaže, ne zna za bolje, a njima je to sigurno teže prihvatiti. "Najgore je imati pa nemati", govori pa opisuje stereotip kako im ljudi često, iz najbolje namjere, za partnera sugeriraju druge osobe s invaliditetom. Te veze, naravno, postoje i budu dobre ili loše, ali Janović ističe da njega privlače sve osobe.
- Ja ću se možda nekad zaljubit u osobu s invaliditetom, zašto ne? Ali to mi se dosad još, eto, nije dogodilo.
---
---
Tokić kaže da poznaje ljude koji su u vezi s osobom istog tipa invaliditeta, parove različitih invaliditeta i one koje za partnera imaju neinvalidnu osobu.
- Pri traženju partnera su najbitniji karakter, komunikativnost i socijalne vještine. Pritom, ako držite i zdravo dijete pod staklenim zvonom, ni ono neće odrasti kao samopouzdana osoba. Na formiranje tih karakteristika utječu primarno roditelji i društvo te upravo zbog njihovog neznanja ili nemara osobe s invaliditetom teško ostvaruju bliske kontakte, jer nisu navikavani na njih - pojašnjava Splićanin, dok Belamarić otkriva da djetetu s invaliditetom često, od strane roditelja, nije dozvoljeno poželjeti seks pa ni masturbirati zbog "što će selo reći" kompleksa. Pritom im se nabija sram i sugerira da ih društvo takve neće prihvatiti, što onda osakaćuje i njihovu sposobnost komunikacije.
Još jedna "vruća" tema u vezi osoba s invaliditetom je roditeljstvo. Janovićeva prijateljica, koja hoda uz pomoć štaka, postala je majka i, po njemu, ona to majčinstvo vrhunski odrađuje, super to "hendla", baš kao i influencerica Arbnora Elezi.
- Osobe s invaliditetom itekako mogu i zaslužuju biti roditelji, čak bi se usudio reći i da su u tome često bolji od drugih - siguran je Janović.
Tokić, otac dvoje djece, kaže da je roditeljstvo samo po sebi velik izazov i nagla promjena, kako njemu tako i svima.
- Sigurno mi je teže nego ženi koja vidi. Djeca kad su mala sve stavljaju u usta, a ja, koji ne vidim, kad čujem da mljackaju moram otić do njih i vidit šta je. Teško mi ih je i voditi u park jer ne mogu vidjeti gdje su, a bilo bi maltretiranje da ih svako dvije minute zovem da dolaze do mene. Tako da, u nekim segmentima je kompliciranije i teže, ali u pitanju pelena i hranjenja je isto. Neki me pitaju da kako znam da se dijete ukakilo? A kako znam... Bolje nego drugi, eto kako - opisuje Tokić.
---
Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split
Božidar Vukicevic/Cropix
---
Slijepim osobama su, poznato je, dodatno izoštrena potpuno funkcionalna osjetila, a koja onda i na poseban način utječu na njihov doživljaj potencijalnih partnera.
- Ljudi nisu ni svjesni koliko im zapravo fizički izgled nije bitan, to tek shvatiš kad izgubiš vid, da te kod osobe privlače druge stvari, kao što su, na primjer, karakterne osobine. Seksat se može nekih pola ure, a dan traje 24 sata. Ako ti osoba ne odgovara svojom osobnošću i ne možeš s njon pričat, šta ćeš radit taj čitavi dan... Ja sam nekad vidio i sad shvaćam da je fizičko precijenjeno. To je nešto što te privuče na prvu, al' nakon druge kave već znaš da nije to za tebe... - iskren je Tokić.
Vojin Perić se prisjetio davne situacije kada je jedna djevojka sjela do njega i zapodjenula razgovor, koji je na kraju postao toliko prisan da je tražila od njega da je pogleda. Kada joj je on rekao da ne može to napraviti, osjetio je da je u trenutku za nju postao predmet, drvo, stvar. Otad, kaže umjetnik, ustrajan je u dokazivanju da nije aseksualno biće. Onda nam je, za kraj, ispričao jedan susret koji se dogodio nekoliko sati prije ovog razgovora.
- Moja estetika postoji u nešto drukčijem kontekstu nego u onih koji vide fizičku stvarnost i bazirana je na drugim stvarima. Danas, dok mi je jedna djevojka prilazila, slušao sam njezin laki korak, čuo samo kako joj se traperice dodiruju u hodu, osjetio njezin miris kada se približila i čuo glas, njegovu boju i način izgovora rečenice. Kad sam stisnuo njezin glatki dlan s tankim, dugim prstima, ja sam znao sve. Ispred mene je stajala jedna ljepotica. Kada je napustila moje društvo, osvrnuo sam se za njom, na što me kolega bocnuo pitavši: "Šta se okrećeš kao da je vidiš?" "Pusti me da se okrenem", rekao sam mu. Pusti me da još malo uživam u ljepoti...
Splitska afera otvorila je tabu temu: osobe s invaliditetom iz prve ruke nam pričaju o intimi: ‘Da, teže nam je, ali nismo aseksualni i imamo iskustva‘
Zadnjih dana se u medijima, a povodom tzv. seks afere, u kojoj su "razvaljeni" jedino splitski građani, širi sintagma "seksualnost invalida" koja, na neki način, prejudicira da se radi u još jednoj u nizu "posebnih potreba" koje te osobe imaju. Seks i invaliditet su tabu za mnoge i rijetko ih se može pronaći u istoj rečenici. Kao rezultat toga, prema jednom istraživanju, čak polovica odraslih osoba s invaliditetom nema redoviti seksualni život, a dobar dio ove populacije posegne za nježnosti na za njih specijaliziranim internetskim stranicama koje postoje upravo radi popunjavanja ove praznine. Naravno, po ovome se ne razlikuju od, uvjetno rečeno, zdravih osoba kojih je 75 milijuna u 2022. godini koristilo aplikaciju za upoznavanje Tinder.
