Stil Putovanja

IZ PRVE RUKE

Za cijenu tri kave u Makarskoj prošao sam svijet: iskustva Hrvoja Nemčića prava su inspiracija za svakog putoholičara

IZ PRVE RUKE

Visok sam 2,10 metara, a u nekim zemljama su mi stanovnici dosezali do kukova. Bio sam im atrakcija, trčali su za mnom

Svoje 80 dana dugo putovanje Južnom Amerikom startao je u Ekvadoru, u gradu Guayaquilu. Mnogi su ga baš za taj grad upozorili da je opasan jer je siromašan, što vuče za sobom dosta kriminala, ali odlučio je sam se uvjeriti u istinitost tih tvrdnji. I nabasao na pljačku...

– Ja i moj suputnik Ante Mađor, s kojim sam putovao prvih mjesec dana, nabasali smo taj prvi dan na oružanu pljačku. Međutim, to je bila jedina neugodnost na cijelom putovanju. Ništa strašno... Policija je obavila očevid, a mi smo nastavili svojim putem – lagano nas uvodi u priču Makaranin Hrvoje Nemčić jutro prije svojeg nastupa na makarskom festivalu putovanja "Ma travel Fest", dok paralelno vodi bilješke onoga što svakako mora spomenuti i izdvaja najživopisnije fotografije iz svojeg mobitela koje mora uvrstiti u prezentaciju.

Nakon Ekvadora, koji ga je fascinirao okusom, mirisom i izgledom, sljedeća mu je destinacija bila Peru, kroz koji je 15-ak dana putovao sam. I to mu je, priznaje nam, bio najbolji dio putovanja, jer je tek tada primijetio sve detalje oko sebe, upoznao brojne ljude i progovorio španjolski jezik, što nije u tolikoj mjeri prakticirao dok je imao društvo.

Ali ne ostaje Nemčić dugo sam... Uskoro mu se pridružuje prijateljica Zorica Paunović, Makaranka koja ga je ustvari nagovorom na odlazak u Tajland prije nekoliko godina "navukla" na putovanja. Zajedno posjećuju Machu Picchu, sveti grad Inka o kojem su slušali cijeli život.

Kad Machu Picchu ispadne bezveze

– Najveća je baza to što smo se prije posjeta njemu popeli na vrh poviše koji se zove Huyana Picchu, i kad sam se s njega spustio na Machu Picchu, on mi je onda bio bezveze – šali se Nemčić i objašnjava da je tako bilo zbog toga što ne voli destinacije koje su prepune turista, što Machu Picchu svakako jest.

Makarski dvojac put dalje vodi u Boliviju, gdje su ciljano došli na najposebniji dan u godini u gradu Oruru – karneval koji slovi kao drugi po redu najmnogoljudniji karneval u Južnoj Americi.

– Naravno, svatko svoga konja hvali, ali ovaj karneval je stvarno ludilo. Svi moraju sudjelovati u povorci, budu grupe po stotinjak maškara koji imaju koreografiju, odjeću... Ma nevjerojatno – kazuje nam Nemčić i na mobitelu pokazuje video s karnevala, jedan od brojnih koje čuva u mobitelu kao najvrjednije suvenire.



U gradu Oruru se, doznajemo od našeg sugovornika, u ostatku godine baš ništa ne događa, pa je karneval najvažnije događanje u godini koje na ulicama doslovno traje cijeli dan i noć.

Najveća slana pustinja na svijetu, Salar de Uyuni, jedna je od sljedećih destinacija u Boliviji koju posjećuju Hrvoje i Zorica.

– Gdje god se okreneš, oko tebe je sve bijelo, nema horizonta – još uvijek pod dojmom viđenog priča Hrvoje.

Osim vulkana, slanih pustinja, svetih gradova i brojnih prekrasnih plaža, ovog makarskog putoholičara još jednom su, kao i na svim dosadašnjim putovanjima u kojima je posjetio Tajland, Kambodžu, Vijetnam, Šri Lanku, Mjanmar i Laos, oduševili ljudi.

Dosezali su mi do kukova

​– Standardno, ponovno sam izabrao zemlje u kojima su stanovnici niski. Ja sam visok 2,10 metara, a svi oni su mi maksimalno dosezali do kukova. Pa vi zamislite kolika sam atrakcija ja njima bio... Zaustavljaju me, trče za mnom kako bi se fotografirali. Totalni show, imam mali milijun slika s malim ljudima – dodaje uz gromki smijeh i, naravno, svoju tvrdnju potkrepljuje fotografijom na kojoj nasmiješeni poziraju on i bolivijski policajac.



– David i Golijat – slika i prilika – kažemo mu.

– Iskreno, najveće sam razočaranje doživio kad sam se vratio u Hrvatsku. U Južnoj Americi vam "hola" i "buon dia" doslovno uputi svatko s kim vam se oči susretnu. Srdačno porazgovaraju s vama, pomognu ako mogu i ponude ono što imaju... Kod nas toga više nema. Postali smo hladan narod – razočarano će naš golijat Hrvoje.

Na putovanju je noćio najviše u hostelima i hranio se na tržnicama kod lokalnih "baba", kako ih naziva, iz čijih lonaca biraš ono što ti se najviše sviđa. Nemčić za svoja putovanja uštedi od plaće u turističkoj agenciji u kojoj već 15 godina radi od svibnja do studenog. Trenutno ga putovanja koja sadržavaju stopiranje do destinacija i noćenje gdje se snađeš još uvijek ne zanimaju, ali ne isključuje mogućnost da će se jednoga dana okušati i u tom načinu putovanja.

Međutim, izabrali ovaj malo sigurniji ili onaj nesigurniji oblik putovanja, putovati, uvjerava nas, nije teško, a ni skupo.

– Ma više potrošim u Makarskoj kad zimi popijem one tri kave dnevno. Za cijenu jedne kave platim smještaj, druge hranu, a od treće kave financiram put javnim prijevozom do fascinantnih destinacija na koje je upad uglavnom besplatan. Dnevno sam znao potrošiti manje nego u Makarskoj, a ono što sam dobio je neprocjenjivo – kaže Nemčić, koji svima preporučuje da ovaj tren kupe svoje karte za neku destinaciju na kojoj nisu bili.

– Potrošit ćete manje nego doma, a nećete slušati one iste dosadne priče po stoti put – dodaje.

Trenutni mu je plan na zimu posjetiti Afriku. Ali prije nekoliko dana Kina je bila glavna opcija, tako da još uvijek ne zna o čemu će nam sljedeće godine pričati.

– Iz dana u dan odredište se mijenja. Vidjet ćemo, ali negdje ću svakako otići – za kraj nam kaže Nema, kako ga Makarani od milja zovu, koji sve ovo mora još jednom večeras ispričati u makarskom klubu "Rockatansky" pred brojnim posjetiteljima, koji su prvog dana festivala čuli poznatog avanturista Gorana Subašića, koji je sve oduševio svojom balkanskom turom autostopom koja ga je odvela sve do Ukrajine.


Majica s natpisom

Kao suvenir iz svake destinacije Nemčić kupi majicu s natpisom zemlje, a često i grada u kojem je bio.
– Pretprošle sam godine imao problem s ukrcavanjem kufera kad sam se vraćao iz Azije. Došao sam s devet kilograma robe, a vratio se s čak 26! Od njih u ormarima uopće više nemam mjesta – otkriva nam Hrvoje Nemčić.

 

Naslovnica Putovanja