Stil Ljepota

osobna priča

Nada Šurjak o svojoj borbi s opakom bolešću: Udarite šakom o stol kad je potrebno

osobna priča
Nada Šurjak, dugogodišnja splitska televizijska novinarka, a u posljednje vrijeme baka s punim radnim vremenom, uvijek je društvenim kroničarima i stylish rubrikama bila zanimljiva zbog svojih drukčijih interesa - bilo da se govori o njenom putovanju u Indiju kod Sai Babe ili o makrobiotičkoj prehrani uz koju održava liniju i blistav izgled. Svi koji je poznaju mogu posvjedočiti da ova izuzetno vitalna i njegovana žena jednako pažnje pridaje fizičkom izgledu kao i mentalnom zdravlju.Vrlo je rijetko, kaže, bolesna a još rjeđe koristi tablete ili druge sintetičke lijekove, pa je bila jako iznenađena kad je prije osam godina oboljela na štitnjači.

Kakve simptome si primijetila? Kako je pošlo ukrivo?
- Nikakvih smetnji nisam imala, osim što jedno vrijeme intenzivno nisam mogla spavati. Deset dana nisam spavala, ali ja to nisam povezivala ni s bolešću ni sa štitnjačom, no mučilo me je zašto se to događa. Prijateljica koja radi s ultrazvukom i kojoj sam otišla na snimanje radi nekog drugog pregleda, odlučila me cijelu ‘pretražiti’. Kaže, na štitnjači je neki mali čvorić i bilo bi ga dobro punktirati. I tako ja odem nevoljko na punkciju i - zaboravim na sve. Otac mi je bio jako bolestan i nekako se to poklopilo s njegovom bolešću i smrću.

Ja sam bila potpuno izvan ‘svoje’ priče, što je tipično za moj horoskopski znak - ja sam Rak/Vaga - da najmanje vodi računa o sebi. Kad, zove me doktorica Marinković koja je radila punkciju i pita “Gdje ste vi? Nalaz nije dobar.” Bio je papilarni karcinom štitnjače, trebala je operacija. Ja se uopće nisam prepoznavala u toj priči o bolesti, kao da se radi o nekom drugom! U prvom naletu, odmah sam odlučila da se neću operirati jer sam zagovornik alternativnih metoda liječenja.

Jesi li ipak nešto poduzela?
- Prešla sam na makrobiotičku prehranu u dogovoru sa Zlatkom Peićem kojemu sam išla na konzultacije u Zagreb i sa našim Željkom Petrovićem iz ‘Kalumele’ u Splitu. I tako sam ja šest mjeseci šetala s tom dijagnozom, živjela po makrobiotičkim načelima, potpuno bezbrižna. No, obitelj i prijatelji su radili pritisak na mene, kao kako se ja to neodgovorno ponašam, i ja sam se u jednom trenutku slomila i otišla radi njih na operaciju.

Kako je ona prošla?
- Sve je to bilo ‘u valceru’. Otišla sam u Zagreb kod dr. Radetića i smijali smo se jer sam se sjetila lika Murphy Brown i pitala doktora je li siguran da zna što operira i koji režanj treba rezati. Nikakvih problema nisam poslije imala. U Splitu nisam išla na tretman jodom, osuđivali su me u bolnici zbog toga, znam, poprijeko su me gledali, ali ja naprosto nisam to željela. Nastavila sam s makrobiotičkom prehranom, nisam imala postoperativne smetnje kakve su druge žene opisivale, poput pada kalcija, depresije, znojenja... ništa nisam osjećala.

Na kontrole ideš?
-Idem k dr. Pundi, trebalo bi jednom godišnje, no nisam ni tu neki dobar primjer pacijenta. Osjećam se dobro. Malo eksperimentiram s eutiroxom, odnosno s količinom toga lijeka. Kad sam ga počela uzimati, činilo mi se kao da ću poletjeti, previše mi je bilo hormona, pa sam sama to smanjivala. Tako čim osjetim da počinjem nespavati ili mi se misli prebrzo okreću ili bih stalno čistila po kući - a kći Mirta odmah pita jesi li se predozirala - ja sama malo izreguliram lijek kako mi odgovara.

Je li te bolest štitnjače promijenila?
- Zamjerila sam sebi što sam se razboljela. Zašto? Zato što sam bolest sama proizvela kao i sve drugo što sami stvorimo. Štitnjača je zadnji ventil u tijelu i ako čovjek stalno zatomljuje svoje emocije, u sebi ih burno proživljava, onda taj ventil “pukne”. Zato se to stalno događa ženama. Ja nikad nisam znala udariti šakom u stol, svima reći što ih pripada i nešto razračunati kad je potrebno. Uvijek sam nastojala amortizirati situaciju u sebi, a izvana sam djelovala mirno. I to me koštalo. Naravno, smrt moga oca bila je ‘okidač’.

Ni poslije nisam naučila kako se drugačije ponašati, al’ sam shvaćala svoje doživljaje, razumijevala sam o čemu se radi. Nastojala sam ne ulaziti u ‘ženske’ tuge, osude i presude i ne dovodim se u situaciju da mi je zbog nečega preteško, pretužno. Mislim da sami stvaramo svoju situaciju, bolest počinje na emotivnom i mentalnom planu i treba joj vremena da se spusti u tijelo. I kad bismo rješavali probleme na tim razinama, puno bi bilo manje bolesti. Ali, nitko ne priča o uzrocima zbog kojih smo došli do bolesti.

Kako sada živiš?
- Puno više koristim homeopatske preparate kad uđem u neku situaciju koja je za mene teška. Radim neke tehnike poput joge, vježbi disanja, meditacije. Pokušavam proniknuti ‘ispod’ događaja i razmišljam kako iz toga izići, a tu pomaže i životna zrelost. Ta bolest štitnjače bila je za mene blagoslov jer sam nakon nje snažnije ušla u ovaj način života. Ljudi kažu da je bolest upozorenje, tijelo ti šalje poruku i treba stati i razmisliti kako živiš i što poduzeti. Utoliko je ona meni bila pomoć za unutarnje razumijevanje sebe.

Kažu i da organizam sam teži iscjeljenju, samo mu ne treba odmagati.
- Da, čovjek nije samo materijalno tijelo, on je i duh i energija. Najvažnije je uravnotežiti svoje energije i ja to radim tehnikama disanja koje jako dobro opuštaju. Malo meditacije je dobro da uđeš u mir, da zaustaviš um i misli i onda životna energija djeluje, ona prolazi kroz nas i iscjeljuje. A dok smo zgrčeni, u stresu, stisnuti ne dozvoljavamo životnoj energiji da cirkulira kroz nas.

Mi u stresu ne dišemo, zaboravimo disati i tu počinju problemi. Zato ja mislim da će medicina budućnost biti energetska medicina, a homeopatija je samo početak toga. Ona će djelovati na uzroke, a ne samo na posljedice kao tradicionalna medicina. Imaš problem koji godinama nastaje, dođeš liječniku koji ti dade tableticu i to bi, kao, trebalo nestati u jedan dan. I trebao bi ozdraviti. To čak i ne zvuči logično!

Jasenka Leskur-Staničić

Broj oboljelih stalno raste

Broj oboljelih od bolesti štitne žlijezde godinama kontinuirano raste, i to je nakon dijabetesa najraširenija bolest endokrinog sustava. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je dvije milijarde oboljelih od nekog poremećaja štitnjače, a od toga njih 20 posto stanovnici su Europe. Također, pojedina istraživanja upozoravaju kako je rak štitnjače među bolestima koje se “pretjerano dijagnosticiraju”. Naime, liječnici s klinike Mayo su upozorili da se ta bolest prečesto agresivno liječi i kada nema visokog rizika za zdravlje. Uklanjanje štitnjače u posljednjih se 30 godina utrostručilo!

Broj oboljelih od karcinoma štitnjače u posljednjih pola stoljeća porastao je pet puta. U Hrvatskoj godišnje od tog karcinoma oboli 450 ljudi, a ta se brojka povećava. Sve su bolesti štitnjače češće u žena, a uzrok tome se ne zna. Najčešće bolesti štitnjače su gušavost, pojačana funkcija ili hipertireoza, oslabljena funkcija, odnosno hipotireoza, upale štitnjače i tumori.







Naslovnica Ljepota