Nije napustio klub ni kada je potonuo u drugu ligu, a zbog bolova koje je trpio nakon završetka karijere preklinjao je liječnika da mu amputira noge

stdClass Object ( [id] => 1057302 [title] => Nije napustio klub ni kada je potonuo u drugu ligu, a zbog bolova koje je trpio nakon završetka karijere preklinjao je liječnika da mu amputira noge [alias] => nije-napustio-klub-ni-kada-je-potonuo-u-drugu-ligu-a-zbog-bolova-koje-je-trpio-nakon-zavrsetka-karijere-molio-je-lijecnika-da-mu-amputira-noge [catid] => 283 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Mnogo je nogometaša kroz povijest danas ima posebno mjesto u povijesti zbog onoga što su radili na terenu, no rijetki su oni koji su stekli status božanstva, koje cijene gotovo svi ljubitelji nogometa, bez obzira za koga navijali, i koji su zbog svojih poteza i karakternih osobina nadišli status „običnog” nogometaša.

Jedna od njih je i Gabriel Omar Batistuta, sjajni Argentinac koji je tijekom karijere stekao status jednog od najubojitijih napadača u povijesti nogometa, ali i koji je pokazao svoju ljudsku veličinu kada je 1993. odlučio ostati u Fiorentini, iako je klub ispao iz Serie A, i pomogao mu vratiti se u elitno društvo.

Batistuta je do lipnja 2016. bio najbolji strijelac argentinske reprezentacije u službenim utakmicama (prestigao ga je Lionel Messi), dok je do danas ostao najbolji strijelac svoje domovine na svjetskim prvenstvima. A od mnoštva drugih individualnih uspjeha, najviše se izdvaja podatak da je on jedini igrač u povijesti koji je postigao hat-trick na dva različita svjetska prvenstva.

Bilo bi za očekivati da je netko kome je osjećaj za gol urođen i koji je zbog svojih sposobnosti u protivničkom šesnaestercu zaradio nadimak „Batigol” nogomet bio ljubav još od malih nogu, ali to u Batistutinom slučaju nije tako.

Nogomet ga nije zanimao

Argentinac je od najmanjih nogu pokazivao znakove dobre koordinacije i atleticizma te je razvio neobične hobije, među kojima se izdvaja jahanje konja stojećki i izvođenje salta na leđima životinje u pokretu. Akrobacijama je zabavljao susjede i prijatelje, a svaki odmor u školi bi koristio za nekakvu aktivnost. To nipošto ne znači da Gabriela škola nije zanimala, naprotiv, znanost ga je zanimala više nego sport te je sanjao da će jednom postati liječnik.

S obzirom na to da je bio poprilično visok, prvi sport koji ga je zainteresirao bila je košarka, ali onda je došla 1978. i Svjetsko prvenstvo u Argentini. Batistuta je na tom turniru ostao očaran načinom na koji je argentinska reprezentacija došla do naslove i igrom legendarnog Marija Kempesa te se i sam odlučio okušati u nogometu.

Od početka je bilo jasno da se radi o velikom talentu, ali ključan trenutak koji mu je usmjerio karijeru dogodio se 1987., kada je dobio priliku zaigrati za nogometnu momčad iz Reconquiste koja je igrala regionalno finale protiv Newell's Old Boysa. Batistuta je u toj utakmici postigao dva pogotka i pomogao svojoj momčadi doći do pobjede, a protivnički trener ostao je toliko fasciniran napadačevim sposobnostima da ga je odmah doveo u svoje redove. Vjerojatno već pogađate o kojem treneru je riječ, a radi se, naravno, o Marcelu Bielsu.

---

---

Batistuta je imao problema s prilagodbom nakon dolaska u novu sredinu, bio je daleko od obitelji i djevojke, smješten u sobi na stadionu, dok su mu je i težina bila remetilački faktor u razvoju. Ubrzo je posuđen niželigašu Deportivo Italianu, ali Bielsa se nastavio brinuti o njemu te ga je doveo u idealno fizičko stanje i pomogao mu s prilagodbom.

- On je trener koji me naučio kako trenirati za vrijeme kišnih dana, sve me je naučio – napisao je Batistuta u svojoj autobiografiji, navodeći Bielsu kao trenera koji je imao najveći utjecaj na njegovu karijeru.

Batigol je 1989. prešao u redove River Platea u kojem je, unatoč dobrim predstavama, usred sezone izgubio mjesto u momčadi, a razlog je do danas ostao nepoznat. Sljedeće sezone Argentinac je preselio u redove najljućih rivala River Platea, Boca Juniorsa, s kojima je osvojio naslov i došao do titule najboljeg strijelca lige.

Ostao je u Fiorentini i nakon ispadanja iz Serie A

Sjajne igre u argentinskom prvenstvu i na Copa Americi 1991. omogućile su mu transfer u redove Fiorentine, u čijem je dresu u svojoj prvoj sezoni postigao 13 golova. Unatoč ispadanju u Serie B naredne sezone, Batistuta je ostao u klubu i sa 16 golova pomogao mu vratiti se u Serie A. Navijači mu taj potez nikada nisu zaboravili te mu je 1996. u Firenci podignut spomenik, a iako je 2000. napustio klub i prešao u redove Rome, uvijek bi zaradio ovacije.

U narednim sezonama Fiorentina je uspjela osvojiti Coppa Italiju i talijanski Superkup te doći do polufinala Kupa pobjednika kupova, u kojem je ispala od kasnijih pobjednika Barcelone. No iako je ostao u klubu u najtežim trenucima, Batistuta je htio osvojiti domaći naslov, te je počeo razmišljati o transferu u veći klub. Da bi ga zadržao, predsjednik Fiorentine odlučio je dovesti za trenera Giovannija Trapattonija.

---

---

Viole su dobro ušle u tu sezonu, ali ponajprije zahvaljujući Batistutinoj ozljedi zbog koje je s terena izbivao više od mjesec dana, Fiorentina je na kraju sezone završila tek na trećem mjestu. To je značilo nastup u Ligi prvaka te je Argentinac odlučio i dalje ostati u klubu, ali sedmo mjesto u prvenstvu i ispadanja iz druge grupne faze Lige prvaka značilo je konačni rastanak Batistute i Fiorentine.

Batigol je u ljeto 2000. prešao u redove Rome za današnjih 36 milijuna eura, što je bio rekordan iznos plaćen za igrača starijeg od 30 godina u Serie A, a koji je srušen tek 2017. kada je Leonardo Bonucci prešao u redove Milana za 42 milijuna eura. No uzmemo li u obzir da se radilo o 2000. godini u kojoj iznosi koji su se plaćali za igrače nisu bili ni blizu današnjih, jasno je koliko je Batistuta zapravo vrijedio.

Da je transfer u Romu bio dobar potez za njega pokazalo se već u prvoj sezoni, kada je rimski klub došao do naslova pobjednika Serie A, prvi put od 1983. godine. Batistuta je u toj sezoni postigao i pobjednički gol u prvom susretu protiv svog bivšeg kluba, što je bio poprilično potresan trenutak za čovjeka koji je u Firenci smatran legendom i koji nikada nije skrivao svoju ljubav prema klubu iz Firence.

Batistuta je u studenom 2000., u susretu igranom na Olimpicu, zabio Fiorentini s 30 metara i odbio slaviti pogodak sa svojim suigračima, vidljivo uzrujan. Prije samog susreta, Argentinac je otišao pozdraviti Fiorentinine navijače koji su ga dočekali s oduševljenjem, isto kao što su ga pozdravili s oduševljenjem nakon same utakmice u kojoj je stajao njihovu momčad bodova.

- Cijelu sam utakmicu igrao s pomiješanim osjećajima. Žao mi je zbog Fiorentine, ali trudio sam se jer sam želio pobijediti s Romom. Trudio sam se, ali ne mogu zaboraviti svoju prošlost. Ne mogu reći da sam sretan što sam postigao pogodak protiv svoje bivše momčadi, ali Roma je željela pobijediti – rekao je Batistuta nakon susreta, a iz njegove pomalo konfuzne izjave može se zaključiti koliko se borio sam sa sobom tijekom tih 90 minuta.

---

---

No ono s čime se borio nakon završetka svoje karijere bilo je mnogo strašnije.

'Preklinjao sam liječnika da mi amputira noge'

- Mokrio sam u krevet, iako mi je zahod bio samo nekoliko koraka dalje. Jednom sam došao do liječnika kojeg sam poznavao i preklinjao ga da mi amputira noge – otkrio je Batistuta s kakvom boli se suočavao dugi niz godina zbog ozljeda koje je pretrpio tijekom igračke karijere.

- Čim sam prestao igrati, shvatio sam da su mi gležnjevi u groznom stanju. Kost je udarala o kost, a trebali su podnijeti mojih 87 kilograma.

Muka koju je Batistuta godinama proživljavao malo mu je olakšana nakon operacije s kojom je smanjen pritisak na hrskavicu i tetive, ali Argentinac i danas ima problema čak i s najobičnijim hodanjem, zbog čega je jednom prilikom rekao da ne zna je li sve što je proživio bilo vrijedno ovoga s čim se danas suočava. To pogotovo dolazi u pitanje ako znamo kako je on gledao na svoje igranje.

- Ne volim nogomet, to je samo moj posao – jednom je rekao Batigol, a kasnije je i objasnio što je zapravo htio reći:

- Živio sam i disao nogomet, ali dok sam ga igrao nikada nisam toliko uživao u njemu i bio sretan. Ako sam zabio dva gola, htio sam i treći, uvijek sam želio više. Sada kada je sve to gotovo, na svoju karijeru mogu pogledati sa zadovoljstvom, ali nisam se tako osjećao dok sam igrao – pojasnio je Batistuta, iako je njegova izjava pomalo iznenađujuća kada znamo s kolikom je strašću slavio svoje golove.

Argentinac nije ostao u nogometu nakon završetka igračke karijere, osim povremenih gostovanja na televiziji u ulozi stručnog komentatora i kratke epizode u Colónu u kojem je obnašao dužnost tehničkog tajnika, te je danas vlasnik građevinske tvrtke u rodnoj Argentini. U slobodno vrijeme se bavi golfom i polom, koji je sjajan sport za nekoga tko trpi bolove u nogama kada je podvrgnut nekoj zahtjevnijoj aktivnosti.

---

---

Batistuta je poznat kao obiteljski čovjek koji se nikada nije htio eksponirati u javnosti, a ima četvero djece sa svojom suprugom Irinom Fernández, koju je upoznao kada je imao 16 godina na njenoj quinceañeri (tradicionalno južnoameričko slavlje koje se obilježava kada djevojka napuni 15 godina).

Trofeja koje je Argentinac osvojio s klubovima i reprezentacijom nema posebno mnogo, dok bi se moglo naći i dosta primjera igrača sa sličnom količinom individualnih priznanja, ali ono što je Batistutu izdvojilo iz mase i omogućilo mu status istinske legende jesu iskrenost koju je pokazivao tijekom karijere i ne napuštanje broda koji je već bio potonuo, dok je zbog svoje duge kose i izgleda okupirao pažnju gledatelja i zaradio nadimak El Ángel Gabriel (u prijevodu: Anđeo Gabriel).

Ne računajući posljednje dvije godine karijere, za vrijeme kojih je rušio rekorde u Katarskoj ligi, Batistuta je za klubove i reprezentaciju odigrao ukupno 525 službenih utakmica i postigao 299 golova, što znači da je u prosjeku zabijao 0.57 golova po susretu, odnosno svaku drugu utakmicu. Dugokosi Argentinac bio je istinski golgeter i ostat će u srcima svih onih koji su ga imali prilike gledati, a upravo će zbog njega Fiorentina iz 90-ih godina prošlog stoljeća ostati upamćena kao jedna od „najromantičnijih” ekipa u povijesti nogometa.

- Od trenutka kada sam došao u Fiorentinu, htio sam zaraditi mjesto u klupskoj povijesti – rekao je Batistuta 2014. na ceremoniji ulaska u Kuću slavnih firentinskog kluba.

Iako nitko ne može znati kroz što je veliki Batigol prolazio kada su mu sve ozljede koje je pretrpio došle na naplatu, vjerojatno je i njemu samome malčice lakše kada zna koliko je radosti donio ljudima diljem svijeta svojim igrama i da će ga povijest pamtiti kao istinskog nogometnog velikana.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Mnogo je nogometaša kroz povijest danas ima posebno mjesto u povijesti zbog onoga što su radili na terenu, no rijetki su oni koji su stekli status božanstva, koje cijene gotovo svi ljubitelji nogometa, bez obzira za koga navijali, i koji su zbog svojih poteza i karakternih osobina nadišli status „običnog” nogometaša.

Jedna od njih je i Gabriel Omar Batistuta, sjajni Argentinac koji je tijekom karijere stekao status jednog od najubojitijih napadača u povijesti nogometa, ali i koji je pokazao svoju ljudsku veličinu kada je 1993. odlučio ostati u Fiorentini, iako je klub ispao iz Serie A, i pomogao mu vratiti se u elitno društvo.

Batistuta je do lipnja 2016. bio najbolji strijelac argentinske reprezentacije u službenim utakmicama (prestigao ga je Lionel Messi), dok je do danas ostao najbolji strijelac svoje domovine na svjetskim prvenstvima. A od mnoštva drugih individualnih uspjeha, najviše se izdvaja podatak da je on jedini igrač u povijesti koji je postigao hat-trick na dva različita svjetska prvenstva.

Bilo bi za očekivati da je netko kome je osjećaj za gol urođen i koji je zbog svojih sposobnosti u protivničkom šesnaestercu zaradio nadimak „Batigol” nogomet bio ljubav još od malih nogu, ali to u Batistutinom slučaju nije tako.

Nogomet ga nije zanimao

Argentinac je od najmanjih nogu pokazivao znakove dobre koordinacije i atleticizma te je razvio neobične hobije, među kojima se izdvaja jahanje konja stojećki i izvođenje salta na leđima životinje u pokretu. Akrobacijama je zabavljao susjede i prijatelje, a svaki odmor u školi bi koristio za nekakvu aktivnost. To nipošto ne znači da Gabriela škola nije zanimala, naprotiv, znanost ga je zanimala više nego sport te je sanjao da će jednom postati liječnik.

S obzirom na to da je bio poprilično visok, prvi sport koji ga je zainteresirao bila je košarka, ali onda je došla 1978. i Svjetsko prvenstvo u Argentini. Batistuta je na tom turniru ostao očaran načinom na koji je argentinska reprezentacija došla do naslove i igrom legendarnog Marija Kempesa te se i sam odlučio okušati u nogometu.

Od početka je bilo jasno da se radi o velikom talentu, ali ključan trenutak koji mu je usmjerio karijeru dogodio se 1987., kada je dobio priliku zaigrati za nogometnu momčad iz Reconquiste koja je igrala regionalno finale protiv Newell's Old Boysa. Batistuta je u toj utakmici postigao dva pogotka i pomogao svojoj momčadi doći do pobjede, a protivnički trener ostao je toliko fasciniran napadačevim sposobnostima da ga je odmah doveo u svoje redove. Vjerojatno već pogađate o kojem treneru je riječ, a radi se, naravno, o Marcelu Bielsu.

---

---

Batistuta je imao problema s prilagodbom nakon dolaska u novu sredinu, bio je daleko od obitelji i djevojke, smješten u sobi na stadionu, dok su mu je i težina bila remetilački faktor u razvoju. Ubrzo je posuđen niželigašu Deportivo Italianu, ali Bielsa se nastavio brinuti o njemu te ga je doveo u idealno fizičko stanje i pomogao mu s prilagodbom.

- On je trener koji me naučio kako trenirati za vrijeme kišnih dana, sve me je naučio – napisao je Batistuta u svojoj autobiografiji, navodeći Bielsu kao trenera koji je imao najveći utjecaj na njegovu karijeru.

Batigol je 1989. prešao u redove River Platea u kojem je, unatoč dobrim predstavama, usred sezone izgubio mjesto u momčadi, a razlog je do danas ostao nepoznat. Sljedeće sezone Argentinac je preselio u redove najljućih rivala River Platea, Boca Juniorsa, s kojima je osvojio naslov i došao do titule najboljeg strijelca lige.

Ostao je u Fiorentini i nakon ispadanja iz Serie A

Sjajne igre u argentinskom prvenstvu i na Copa Americi 1991. omogućile su mu transfer u redove Fiorentine, u čijem je dresu u svojoj prvoj sezoni postigao 13 golova. Unatoč ispadanju u Serie B naredne sezone, Batistuta je ostao u klubu i sa 16 golova pomogao mu vratiti se u Serie A. Navijači mu taj potez nikada nisu zaboravili te mu je 1996. u Firenci podignut spomenik, a iako je 2000. napustio klub i prešao u redove Rome, uvijek bi zaradio ovacije.

U narednim sezonama Fiorentina je uspjela osvojiti Coppa Italiju i talijanski Superkup te doći do polufinala Kupa pobjednika kupova, u kojem je ispala od kasnijih pobjednika Barcelone. No iako je ostao u klubu u najtežim trenucima, Batistuta je htio osvojiti domaći naslov, te je počeo razmišljati o transferu u veći klub. Da bi ga zadržao, predsjednik Fiorentine odlučio je dovesti za trenera Giovannija Trapattonija.

---

---

Viole su dobro ušle u tu sezonu, ali ponajprije zahvaljujući Batistutinoj ozljedi zbog koje je s terena izbivao više od mjesec dana, Fiorentina je na kraju sezone završila tek na trećem mjestu. To je značilo nastup u Ligi prvaka te je Argentinac odlučio i dalje ostati u klubu, ali sedmo mjesto u prvenstvu i ispadanja iz druge grupne faze Lige prvaka značilo je konačni rastanak Batistute i Fiorentine.

Batigol je u ljeto 2000. prešao u redove Rome za današnjih 36 milijuna eura, što je bio rekordan iznos plaćen za igrača starijeg od 30 godina u Serie A, a koji je srušen tek 2017. kada je Leonardo Bonucci prešao u redove Milana za 42 milijuna eura. No uzmemo li u obzir da se radilo o 2000. godini u kojoj iznosi koji su se plaćali za igrače nisu bili ni blizu današnjih, jasno je koliko je Batistuta zapravo vrijedio.

Da je transfer u Romu bio dobar potez za njega pokazalo se već u prvoj sezoni, kada je rimski klub došao do naslova pobjednika Serie A, prvi put od 1983. godine. Batistuta je u toj sezoni postigao i pobjednički gol u prvom susretu protiv svog bivšeg kluba, što je bio poprilično potresan trenutak za čovjeka koji je u Firenci smatran legendom i koji nikada nije skrivao svoju ljubav prema klubu iz Firence.

Batistuta je u studenom 2000., u susretu igranom na Olimpicu, zabio Fiorentini s 30 metara i odbio slaviti pogodak sa svojim suigračima, vidljivo uzrujan. Prije samog susreta, Argentinac je otišao pozdraviti Fiorentinine navijače koji su ga dočekali s oduševljenjem, isto kao što su ga pozdravili s oduševljenjem nakon same utakmice u kojoj je stajao njihovu momčad bodova.

- Cijelu sam utakmicu igrao s pomiješanim osjećajima. Žao mi je zbog Fiorentine, ali trudio sam se jer sam želio pobijediti s Romom. Trudio sam se, ali ne mogu zaboraviti svoju prošlost. Ne mogu reći da sam sretan što sam postigao pogodak protiv svoje bivše momčadi, ali Roma je željela pobijediti – rekao je Batistuta nakon susreta, a iz njegove pomalo konfuzne izjave može se zaključiti koliko se borio sam sa sobom tijekom tih 90 minuta.

---

---

No ono s čime se borio nakon završetka svoje karijere bilo je mnogo strašnije.

'Preklinjao sam liječnika da mi amputira noge'

- Mokrio sam u krevet, iako mi je zahod bio samo nekoliko koraka dalje. Jednom sam došao do liječnika kojeg sam poznavao i preklinjao ga da mi amputira noge – otkrio je Batistuta s kakvom boli se suočavao dugi niz godina zbog ozljeda koje je pretrpio tijekom igračke karijere.

- Čim sam prestao igrati, shvatio sam da su mi gležnjevi u groznom stanju. Kost je udarala o kost, a trebali su podnijeti mojih 87 kilograma.

Muka koju je Batistuta godinama proživljavao malo mu je olakšana nakon operacije s kojom je smanjen pritisak na hrskavicu i tetive, ali Argentinac i danas ima problema čak i s najobičnijim hodanjem, zbog čega je jednom prilikom rekao da ne zna je li sve što je proživio bilo vrijedno ovoga s čim se danas suočava. To pogotovo dolazi u pitanje ako znamo kako je on gledao na svoje igranje.

- Ne volim nogomet, to je samo moj posao – jednom je rekao Batigol, a kasnije je i objasnio što je zapravo htio reći:

- Živio sam i disao nogomet, ali dok sam ga igrao nikada nisam toliko uživao u njemu i bio sretan. Ako sam zabio dva gola, htio sam i treći, uvijek sam želio više. Sada kada je sve to gotovo, na svoju karijeru mogu pogledati sa zadovoljstvom, ali nisam se tako osjećao dok sam igrao – pojasnio je Batistuta, iako je njegova izjava pomalo iznenađujuća kada znamo s kolikom je strašću slavio svoje golove.

Argentinac nije ostao u nogometu nakon završetka igračke karijere, osim povremenih gostovanja na televiziji u ulozi stručnog komentatora i kratke epizode u Colónu u kojem je obnašao dužnost tehničkog tajnika, te je danas vlasnik građevinske tvrtke u rodnoj Argentini. U slobodno vrijeme se bavi golfom i polom, koji je sjajan sport za nekoga tko trpi bolove u nogama kada je podvrgnut nekoj zahtjevnijoj aktivnosti.

---

---

Batistuta je poznat kao obiteljski čovjek koji se nikada nije htio eksponirati u javnosti, a ima četvero djece sa svojom suprugom Irinom Fernández, koju je upoznao kada je imao 16 godina na njenoj quinceañeri (tradicionalno južnoameričko slavlje koje se obilježava kada djevojka napuni 15 godina).

Trofeja koje je Argentinac osvojio s klubovima i reprezentacijom nema posebno mnogo, dok bi se moglo naći i dosta primjera igrača sa sličnom količinom individualnih priznanja, ali ono što je Batistutu izdvojilo iz mase i omogućilo mu status istinske legende jesu iskrenost koju je pokazivao tijekom karijere i ne napuštanje broda koji je već bio potonuo, dok je zbog svoje duge kose i izgleda okupirao pažnju gledatelja i zaradio nadimak El Ángel Gabriel (u prijevodu: Anđeo Gabriel).

Ne računajući posljednje dvije godine karijere, za vrijeme kojih je rušio rekorde u Katarskoj ligi, Batistuta je za klubove i reprezentaciju odigrao ukupno 525 službenih utakmica i postigao 299 golova, što znači da je u prosjeku zabijao 0.57 golova po susretu, odnosno svaku drugu utakmicu. Dugokosi Argentinac bio je istinski golgeter i ostat će u srcima svih onih koji su ga imali prilike gledati, a upravo će zbog njega Fiorentina iz 90-ih godina prošlog stoljeća ostati upamćena kao jedna od „najromantičnijih” ekipa u povijesti nogometa.

- Od trenutka kada sam došao u Fiorentinu, htio sam zaraditi mjesto u klupskoj povijesti – rekao je Batistuta 2014. na ceremoniji ulaska u Kuću slavnih firentinskog kluba.

Iako nitko ne može znati kroz što je veliki Batigol prolazio kada su mu sve ozljede koje je pretrpio došle na naplatu, vjerojatno je i njemu samome malčice lakše kada zna koliko je radosti donio ljudima diljem svijeta svojim igrama i da će ga povijest pamtiti kao istinskog nogometnog velikana.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

AFP

AFP
Batistuta i Bielsa 2002. na SP-u u Koreji i Japanu

AFP

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sport/vise-od-sporta/nije-napustio-klub-ni-kada-je-potonuo-u-drugu-ligu-a-zbog-bolova-koje-je-trpio-nakon-zavrsetka-karijere-molio-je-lijecnika-da-mu-amputira-noge-1057302 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=d3b094ab0c8a311fcaeeb66a5cec46e6cf4064a3 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Nije+napustio+klub+ni+kada+je+potonuo+u+drugu+ligu%2C+a+zbog+bolova+koje+je+trpio+nakon+zavr%C5%A1etka+karijere+preklinjao+je+lije%C4%8Dnika+da+mu+amputira+noge&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fvise-od-sporta%2Fnije-napustio-klub-ni-kada-je-potonuo-u-drugu-ligu-a-zbog-bolova-koje-je-trpio-nakon-zavrsetka-karijere-molio-je-lijecnika-da-mu-amputira-noge-1057302 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fvise-od-sporta%2Fnije-napustio-klub-ni-kada-je-potonuo-u-drugu-ligu-a-zbog-bolova-koje-je-trpio-nakon-zavrsetka-karijere-molio-je-lijecnika-da-mu-amputira-noge-1057302 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => ‘anđeo gabriel‘ [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [3] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [4] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [5] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [7] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [8] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [9] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [10] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [11] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [12] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [13] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [14] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [15] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [16] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [25] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [26] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [27] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [28] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [29] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [30] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) )

17. svibanj 2024 05:44

Nogomet ga nije zanimao

Ostao je u Fiorentini i nakon ispadanja iz Serie A

'Preklinjao sam liječnika da mi amputira noge'

Nogomet ga nije zanimao

Ostao je u Fiorentini i nakon ispadanja iz Serie A

'Preklinjao sam liječnika da mi amputira noge'

Nije napustio klub ni kada je potonuo u drugu ligu, a zbog bolova koje je trpio nakon završetka karijere preklinjao je liječnika da mu amputira noge

Strani nogomet batigol Oglasio se i legendarni Argentinac Batistuta, ovo je poručio Messiju: ‘Želim da zabiješ Hrvatima i da me preskočiš na listi najboljih strijelaca naše domovine‘ Pročitaj više

Strani nogomet ‘Anđeo Gabriel‘ Argentinska nogometna legenda zalutala među navijače, dogodila se apsolutna ludnica Pročitaj više