Sport Košarka

žuta tvrđava

Novi direktor na Gripama fanatični je radnik: Želimo biti relevantni na košarkaškoj sceni, približiti se prvome mjestu i trofejima

žuta tvrđava

Žuti brod ima novog kapetana. Ime mu je Mislav Parlov. U konkurenciji još dvojice kandidata ovaj mladi Splićanin – tek mu je 35 godina – dobio je povjerenje Nadzornog odbora te će od prvog dana nove godine i službeno zasjesti u vruću fotelju direktora Košarkaškog kluba Split.

Zašto vruću? Pa, zato što klub ovakve stature i renomea svakako zaslužuje biti na višim granama i upravo će to biti jedna od brojnih zadaća novog direktora.

Mislav je mlad i uspješan poduzetnik, živio je i radio svugdje po svijetu, igrao je i košarku baš za Split (visok je dva metra), a dan nakon što je izabran za direktora, još uvijek prilično uzbuđen, drage je volje izdvojio vremena za Slobodnu Dalmaciju. Tko je, što je, odakle je i koji su mu planovi sa Splitom – sve to, ali i još puno više, ispričao nam je Parlov.

Kakav je osjećaj biti direktor Splita?

– Predivan. Ovo je za mene velika čast. Zahvalan sam članovima Nadzornog odbora koji su me izabrali, Gradu Splitu, ali i Bogu. Puno radim na sebi i po pitanju vjere. Već sam primio čestitke sa svih kontinenata osim Australije i Južne Amerike.

Što mislite zašto ste baš vi odabrani?

– Mislim da su članovi NO-a kod mene primijetili strast, poniznost i poslovne kompetencije. Znaju i da sam košarkaš- ki entuzijast, svaki dan pogledam barem jednu utakmicu.

Kako su reagirali vaša obitelj i najbliži prijatelji?

– Supruga mi je bila ushićena, a roditelji oprezni jer ne bi htjeli da ugrozim sebe i sklad koji imamo. Prijatelji su oduševljeni, nadaju se da klub zna koliki sam fanatik za rad.

A je li bilo negativnih komentara?

– Nije. Samo podrška. Okružio sam se pozitivnim ljudima koji imaju sustav vrijednosti kao ja, a to su rad, ljubav i poštovanje. Imam pozitivan “feedback” od prijatelja i poslovnih partnera iz Amerike, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Hong Konga, Afrike, Europe... Nadam se da će nam neki od njih i pomoći!

Što je bio glavni razlog vaše prijave za mjesto direktora?

– Rad s djecom. Želim da svako dijete u klubu ima isti status i želim izgraditi klub u kojem imamo zajednicu bivših i budućih igrača koja će osjećati značajnu pripadnost klubu.

Mislite da taj osjećaj pripadnosti do sada nije postojao?

– Ne kažem da nije, ali je potrebno vremena da se to ljudima primi. Trebamo prezentirati zdravu okolinu i pokazati ljudskost, biti pozitivan klub pozitivnih ljudi.

Je li vas netko nagovarao ili ste se sami odlučili prijaviti?

– Nitko. Bila je to isključivo moja odluka. Trudit ću se biti dosljedan i preuzimati odgovornost. Što se tiče rada, sigurno će biti postavki na najvišem svjetskom nivou.

Jeste li se ikada mogli zamisliti na čelu jednog sportskog kluba?

– Jesam. Smatram da u određenim godinama čovjek koji se realizira u poslu treba davati društvu u zoni svog interesa. A zona mog interesa je košarka. Možda se to dogodilo ranije, ali treba ugrabiti priliku i sada opravdati povjerenje.

Osjećate li pritisak s obzirom da ste vrlo mladi?

– Ma kakvi. Godine nisu važ- ne. Ili znaš ili ne znaš. Meni su godine prednost. Imam veliku energiju i želju. Sakrio se od ‘mreže’

Ajmo malo osobnije. Iskreno, “guglao” sam vas i gotovo ništa o vama nisam mogao pronaći.

- To je zato što nisam aktivan na društvenim mrežama. Uglavnom, rođen sam 1982. godine u Splitu gdje sam pohađao Osnovnu školu Bol i Opću gimnaziju Marko Marulić. Nakon toga odlazim u SAD na Dickinson State University u Sjevernoj Dakoti kao košarkaški stipendist, što sam ubrzo prebacio na akademsku stipendiju.

Što ste studirali?

– Menadžment informacijskih sustava. Kad sam vidio laboratorije za “computer science”, oduševio sam se, otvorio prvi e-mail i krenuo s programiranjem. Nakon završetka fakulteta dobio sam posao u Zagrebu u našoj najvećoj banci kao programer informacijskih sustava. Preko košarke otvorio mi se posao konzultanta u najvećoj američkoj IT firmi, radio sam i za našu najveću naftnu tvrtku i brzo napredovao jer sam uvijek volio donositi odluke i preuzimati odgovornost. 

Upravo tog preuzimanja odgovornost danas fali.

– Je. A ja sam to radio već s 25 godina. Radio sam i u Engleskoj, Poljskoj, Češkoj, Sloveniji... Malo-pomalo počeo sam ulagati u informacijsku tehnologiju i to primarno u ljude iz Splita, u male projekte i inovativne ideje kojima je samo nedostajala financijska podrška.

Gdje ste danas zaposleni?

– Profesionalni sam savjetnik za četiri strane firme, a vlasnik sam jedne tvrtke u Abu Dhabiju. Sve u IT sektoru. Princip je partnerski, radimo fuzijski i po potrebni se spajamo. To je moderan princip. Ako imate 22 godine i spremni ste raditi i učiti od 8 do 5, za dvije godine imat ćete ogromne uvjete.

Odakle su Parlovi?

– Tata Nikola je iz Ričica u Imotskoj krajini, a mama Silvana iz Trilja. Obožavam oba kraja. Vjerujem da sam svim Parlovima danas na ponos.

Što vam kažu roditelji ususret novom izazovu?

– Da budem ono što jesam, dosljedan i pošten. Oni tako cijeli život žive.

Oženjeni ste, imate djecu?

– Imam suprugu Dragu te blizance Mariana Maksa i Morenu. Sina sam nazvao po bejzbolašu Marianu Riveri. Supruga i ja zajedno smo od srednje škole, sve skupa 18 godina, od čega osam u braku. Prije četiri godine vratio sam se ovdje jer sam htio da mi se djeca rode u Splitu. Tri godine supruga je darovala njima, a sada je u Zagrebu zbog posla. No pridružit će nam se ubrzo ovdje. Inače, mala digresija, Zagreb je bio i uvijek će biti moj. Volim ga i imam puno prijatelja gore. Ne osjećam nikakav antagonizam prema njemu. Kako bi rekli Stoka i Krešo Bengalka, Zagreb je plavi, bijeli je Split. Navijam za splitske klubove, ali isto tako kad drugi hrvatski klubovi igraju u Europi uvijek navijam za njih.

Što vam iz poslovnog iskustva može pomoći u Splitu?

– Discipliniranost ljudi, misli i akcija. Tražit ću poniznost, rigoroznost, iskreni odnos, ekonomsku održivost, kulturu, strast i korištenje modernih tehnologija. Možda zvuči previše filozofski, ali iskustvo mi pokazuje da je to pobjedonosni model.

Hoćete li koristiti vlastita poznanstva iz poslovnog svijeta za dobrobit kluba?

– Naravno. Zato sam i tu, da stvorim dodatnu vrijednost. No prvo moramo postati zdravo okruženje jer će nam tada sponzori sami dolaziti.

Koji će vam biti prvi potezi?

– Detaljna analiza postojećeg stanja kluba, a potom određivanje kratkoročnog i dugoročnog plana.

Što je kratkoročni plan?

- Financijsko upravljanje. Dogodine na naplatu stiže četiri milijuna kuna za vjerovnike u predstečajnoj nagodbi. Bilo bi neozbiljno pričati o detaljima dok i formalno ne uđem u klub.

Koliko vam je do sada bilo poznato stanje u klubu?

– Vrlo malo. Moram još porazgovarati s ljudima koji su do sada bili u klubu.

A dugoročni cilj je?

– Stvoriti zdravu okolinu i klub po mjeri zajednice. Klupska priča mora pričati u ime svih nas. Neću bježati od medija, ali što je mene manje u njima, to bolje. Volim raditi diskretno.

Gdje želite pozicionirati Split – bliže dominantnoj Cedeviti ili Ciboni i Zadru koji su u ulozi glavnih izazivača?

– Želimo biti relevantni na košarkaškoj sceni, dakle približiti se prvome mjestu i trofejima. Te klubove smo lani pobijedili, možda nećemo ove sezone, ali oni imaju značajno veće budžete. Nema smisla nešto obećavati, a nisam bio ni jedan dan u klubu.

Dakle, neće biti razbacivanja novcem?

– Nikako. Moramo imati optimalan budžet u skladu s našom zajednicom.

Može li se za vrijeme vašeg mandata (tri godine) Split približiti Cedeviti?

– Teško je to reći. Cedevita je plod košarkaškog entuzijasta koji puno ulaže i kojemu moramo biti zahvalni jer on dosta radi za hrvatsku košarku. Je li to nešto što bih i ja radio, ne mogu reći, a koliko ćemo im se približiti, vrijeme će pokazati. Vjerujem da smo im već sada blizu. Od svih u klubu tražit ćemo da u ponašanju budu kulturni, a na parketu ratnici!

Iz vaših se riječi može iščitati kako će fokus biti na stvaranju igrača iz vlastitog omladinskog pogona, a ne na kupovini “gotovih proizvoda”?

– Tako je. Ulagat ćemo u omladinski pogon i imati izbalansiranu momčad što se tiče primanja i mogućnosti. Ne volim velike razlike u plaćama. Želimo biti socijalno osviješteni.

ABA Liga, Europa?

– Split je europski grad. Time sam sve rekao. Uvijek treba težiti Europi.

Tko će biti glavni čovjek struke?

– Trener Ivica Skelin. Moramo stati iza njega. U njemu vidim žar i sviđa mi se momčad koju je izabrao. Tražit ćemo od njega da nam do veljače predloži igrače kako bismo oplemenili momčad za sljedeću sezonu, uz nadu da će kičma momčadi ostati na okupu.

Eto, to je bio Mislav Parlov. Mlad i energičan. Rječit, ali odmjeren. Spreman na krvavi rad. Drukčije se do vrha i ne može. 

Nisam član niti jedne stranke

Jeste se čuli ili vidjeli s dosadašnjim direktorom Robertom Andrijićem?

- Nisam još stigao. Otvoren sam za sve i nadam se da će uvijek biti spreman pomoći. Odradio je dobar posao, određeni iskoraci su vidljivi.

Ostaje li on u klubu?

- Vidjet ćemo.

Neki navijači nisu zadovoljni, smatraju da vas je postavila politika?

- Činjenica je da je većina članova NO-a, koji me izabrao, iz politike, ali ja sam apolitičan i nisam član ni jedne stranke.

Što očekujete od odnosa s Gradom Splitom, većinskim vlasnikom kluba?

- Mislim da se Grad izjasnio po pitanju prioriteta, a to su omladinski pogon, marketing, infrastruktura i financijsko upravljanje. Spreman je preuzeti odgovornost iz prošlosti, a ova vlast vuče poteze i u drugim sektorima koje su hrabre i vrijedne poštovanja. 

Bio opaki zakucavač

S kime ste bili u generaciji dok ste trenirali na Gripama?

- Tu sam bio do juniorskog uzrasta, izdvojio bih Luku Žitka kao kapetana. Imao je najveće srce na terenu. Zatim Lovrić, Lozančić, Glavinić, Sumić, od mlađih Rančić, sadašnji kapetan Kedžo... Trener je bio Pero Vučica. Poznajem i Roka Ukića, iako bih češće vidio njegovog tatu kad bih išao na misu u svetog Duje...

Kakvi ste bili kao košarkaš?

- U Americi sam dosta ojačao, imao sam ogroman odraz, ali sam zbog slabih skočnih zglobova stalno bio ozlijeđen i to je presudilo da se ostavim košarke. U informacijskoj tehnologiji mogao sam i mogu biti u svjetskom vrhu, a to u košarci nisam mogao. A, evo, sad se opet vraćam košarci.

Tko je “krivac” za vašu ljubav prema košarci?

- Otac Nikola, moj životni uzor. Voli Hrvatsku, Split i splitski sport, Hajduk, intelektualac je... Skroman čovjek koji mi je zajedno s mojom majkom Silvanom usadio kršćanski način života, obazrivost na okolinu i dosljednost u vjeri. On me odveo na košarkaške utakmice, prvi put još tamo 1988. Htio sam biti svestran kao Toni Kukoč, a snažan kao Dino Rađa!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka