Sport Hajduk

glava u balunu

Veliko je srce navijača Hajduka!

 glava u balunu

Dogodila se apokalipsa, požari takvih razmjera uokolo Splita, nadomak grada, dapače u prvim kotarevima grada pod Marjanom, nikad nisu zabilježeni u povijesti Dioklecijanova grada.. Borba protiv vatrene stihije bila je junačka, samoprijegorna, bespoštedna, na prvim linijama logično vatrogasci, njima uz bok mnogi čije su se kuće i imanja našla na udaru ognja, ali tu na brojnim mjestima obrane našlo se i par stotina pripadnika Torcide. Naravno, najveći broj boraca protiv vatrene nemani bili su navijači Hajduka po nekoj svojoj zadanosti, jer su Splićani i ljudi iz okolice, ali ipak jedino su baš pripadnici Torcide stigli organizirano, na poziv...

Bez obzira što iz kluba navijača Hajduka kažu da „ništa spektakularno nismo učinili“, odnosno da su u borbi protiv vatre vidjeli brojne Splićane, koji formalno i ne pripadaju njihovoj navijačkoj skupini, dakle bez obzira što se pitaju „hoćete li zahvaljivati poimenice svima koji su pomogli gasiti“, ipak reakcija torcidaša zahtjeva da bude istaknuta kao primjer. To da „poziv navijačima nije molba nego zapovijed“, uz upute da se „obuku duge gaće, majice dugih rukava i da se ponesu marame za prikivanje lica“, reakcija je za divljenje.

Taj njihov gard da ne daju izjave, da im pohvale i zahvale nisu potrebne, da im ne treba promocija, već je uobičajen. Oni djeluju kao klapa, družina, može se kazati i navijačko pleme, koja je mali milijun puta znalo izazvati pozitivne emocije, do ganutljivosti. Ono kad pjevaju ode svojem klubu, pa i Dalmaciji, kad se zaori s tribina „pisma o ljubavi, s juga i sjevera“ (napomena: jedno vrijeme ta himna Dalmaciji nije baš rado slušana od strane vlasti), to su trenutci kad na Poljudu, ali i drugim stadionima svi moraju uzdrhtati, čak i oni koji nisu navijači Hajduka. Istina je, veliko je srce navijača Hajduka, oni imaju duha i sposobnosti izazvati pozitivne osjećaje, posebno kod igrača splitskog kluba do te mjere da su katkad u stanju nadmašiti svoje sposobnosti.

I nije sad vrijeme pripominjati, podsjećati da tu i tamo, po neki i prečesto, baš pojedini torcidaši, pa i grupe znaju izazvati ekscese, da su u stanju pojedinim ružnim nepotrebnim skandiranjima okrenuti širu javnost protiv sebe. Točno je, najveća snaga splitskog kluba su njegova tradicija i navijači, Hajduk je po tim elementima neusporedivo moćniji od drugih klubova i to ne samo na ovim prostorima nego i znatno šire i dalje.

Hajduk je doslovno poseban kluba baš u odnosu na tu snagu svoje armije navijača, što se manifestira na razne načine. Od toga kako su složni u obrani svog kluba, kako su u stanju odvajati novčane priloge, kako se to kaže od grla, za realizaciju svojih projekata preko brojnih humanitarnih podviga do nekih spontanih detalja kojima iskazuju svoju privrženost. Baš zato ljudi koji vode Hajduka moraju itekako biti svjesni da takvi navijači zaslužuju samo najbolje, a to je u prvom redu nastojanje da prije svega fanatičnim zalaganjem, onda i vrhunskim igrama i rezultatima, svakako ponašanjem, osiguraju radost navijačima, nikako patnju premda su i takvi doživljaju mogući.

Hajduk će se u Sofiji na stadionu Georgija Asparuhova, najslavnijeg igrača Levskog boriti za prolaz u treće kolo kvalifikacija bez izravne podrške svojih drukera što se do sada događalo jedino u slučajevima novije povijesti otkako su na snazi drastične kazne igranja utakmica pred praznim tribinama. U ovom slučaju Torcida i svi drugi navijači Hajduka u stanju su poslati poruku podrške kapetanu Zoranu Nižiću i drugim igračima, te navijačke vibracije, kao i svaki put kad je snaga duha u pitanju, osjetiti će se u Sofiji.

„Bijeli“ su proteklih sezona u pretkvalifikacijskim utakmicama imali lakši put do play offa za Euroligu. U ovom ciklusu situacija je znatno složenija, Levski bez obzira na sjajne atribute Hajduka, ipak nije protivnik za potcjenjivanje. Pogotovo to neće biti Brondby, danski klub koji bi trebao biti rival u slijedećem kolu na europskoj sceni. Ali da ne nas ne prebace razmišljanja o slijedećoj rundi, kao da je Hajduk uspješno apsolvirao izlet u Sofiju, jer prednost od 1:0 ne značajna, ali ipak dostižna. Moglo bi se kazati da „bijeli“ već sad polažu velike, možda presudne ispite. Nikako ne bi valjalo da se kiksa. Naši klubovi su na najboljem putu da se plasiraju u slijedeće runde europskih kupova, tako da će ljetni mjeseci za četiri vodeća hrvatska kluba: Rijeku, Dinama, Hajduka i Osijeka pokazati kako su se pripremili. I ne samo to, nego će u odnosu na plasmane čak dobiti priliku da se adekvatno pojačaju obzirom da prijelazni rok traje do 30. kolovoza.

Hajduk se prošle sezone našao u poziciji, figurativno rečeno na svega jedanaest metara od plasmana u natjecanje po skupinama Europske lige. „Bijeli“ su eliminirani od Maccabija tek na jedanaesterce, treći put su uzastopno ispali u play offu. Praktično, još od sezone 2010/11 kraj ljeta nisu dočekali na europskoj sceni. Sad bi se trebao dogoditi taj skok koji donosi zadovoljstvo navijačima, reputaciju igračima i punu blagajnu klubu. Je li Joan Carrillo taj mag, koji će ponoviti podvig Stanka Poklepovića i nadmašiti Marijana Pušnika, Damira Burića i Igora Tudora?

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk