Bivši splitski dogradonačelnik Jure Šundov idućeg će tjedna doznati odluku splitskog Općinskog suda o optužnici Državnog odvjetništva koja ga tereti za prevaru prilikom dobivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem 16 lažiranih nalaza. Još 2007. godine mu je priznat invaliditet na osnovu PTSP-a u visini od 30 posto.
Na račun olakšica umanjene su mu porezne obveze u iznosu od 248 tisuća kuna, piše Dalmatinski portal.
Sutkinja Boni Gamulin Frleta danas je saslušala psihijatricu koja je pregledala Šundova i njegovu liječničku dokumentaciju. Konstatirala je da je ubrojiv i da ima PTSP. Branitelja Željka Gulišiju zanimalo je može li vještakinja odrediti otkad Šundov ima smetnje s PTSP-om. Zadnje ročište početkom godine bilo je odgođeno jer se mjesec dana liječio upravo zbog toga na Psihijatriji splitskog KBC-a.
‘Teško je odgovoriti na pitanje. Ta dijagnoza se spominje od 2012. godine. Postavio ju je dr. Ivan Urlić. PTSP je dijagnostička kategorija. Javlja se kao zakašnjeli ili produženi odgovor na stresnu situaciju kod katastrofalnih događaja. PTSP je poremećaj fluktuirajućeg tijeka, kod većine se može očekivati oporavak‘, navela je vještakinja.
Tužiteljica protiv
Gulišija je predložio da se pozove predsjednik Komisije koja je utvrdila invalidski status i da mu se predoče nalazi psihologinje Vesne Kekez i psihijatra Ivana Urlića. Zanima ga, naime, bi li temeljem tih nalaza bilo doneseno isto rješenje za invaliditet.
Tužiteljica Jelena Maraš bila je protiv. Istaknula je kako se radi o nalazima napravljenim godinama nakon što je Šundov predao zahtjev za priznavanje invalidskog statusa.
Sutkinja je odbila prijedlog pa se prešlo na obranu okrivljenika. Jure Šundov do sada se branio šutnjom, a danas je kazao da neće odgovarati na pitanja.
O samim nalazima nije na koncu rekao ništa, ali je detaljno govorio o svom ratnom putu te pozicijama koje je obnašao tijekom Domovinskog rata.
Na koncu je htio i izrecitirati pjesmu ‘Vojnik ne smije plakati‘ Ante Nadomira Tadića Šutre, no od toga je ipak odustao jer su ga savladale emocije pa je sutkinji predao pjesmu isprintanu na listu papira.
‘U Domovinskom ratu sam proveo 1987 dana u borbenom sektoru, a u javnosti se stekao dojam da sam ja nekakav lažni branitelj i da je moj ratni put nebitan, a taj ratni put je uzrok svega‘, kazao je Šundov.
Podsjetio je kako je 6. svibnja 1991. vodio prosvjed škverana pred Banovinom, u to vrijeme Komandom Vojne oblasti. U Glavnom stožeru oružanih snaga radio je na ustrojavanju borbenih jedinica, bio je savjetnik ministru Gojku Šušku.
Počeo o ratnom putu
Izlaganje o ratnom putu prekinula je sutkinja.
‘Niste tu zbog toga. To nije predmet postupka‘, kazala mu je.
‘Da sam gledao rat na televiziji, ne bih imao PTSP‘, odgovorio je Šundov.
‘Ovdje je riječ o 16 neistinitih liječničkih nalaza. Kako je došlo do toga? O tome bi trebali pričati‘, replicirala je sutkinja.
‘Smisao njegove obrane je da je bio u ratu i da zbog toga ima PTSP‘, pokušao je obrazložiti branitelj. Šundov je nastavio s izlaganjem.
‘Vodio sam Operativnu grupu Šibenik sa 27 tisuća vojnika, potom Operativnu grupu Sinj. Kao prvi zapovjednik Hrvatske vojske ušao sam u oslobođeni hrvatski grad Benkovac. Kada je bio vlak slobode, u Kninu sam podnio prijavak vrhovnom zapovjedniku predsjedniku Franji Tuđmanu. Potom sam bio zapovjednik logističke brigade.
Moj prethodnik je poginuo. S ovakvim ratnim putem nemoguće je nemati PTSP. I dalje se liječim. Ovaj kazneni postupak me vratio u rat, četiri godine proživljavam ovo zajedno s obitelji. Umjesto rehabilitacije, dobio sam progon‘, zaključio je Šundov.
Potom je preračunao 1987 dana borbenog sektora u sekunde!
‘Tko je prošao rat, zna da je potrebna samo jedna sekunda da se ostane bez života. Sudjelovao sam u ekshumaciji žrtava, ispraćao poginule od 1991. To su sve bili duboko emotivni trenuci, no trebalo je sačuvati dostojanstvo, biti čvrst i sve odraditi bez suza. Htio sam vam pročitati pjesmu ‘Vojnik ne smije plakati‘ Ante Nadomira Tadića Šutre, ali su me savladale emocije‘, potresen je bio Šundov.
Tužiteljica Jelena Maraš zaključila je da je nedvojbeno dokazano da je Šundov počinio kaznena djela iz optužnice.
‘Svi nalazi na kojima se temelji status HRVI su neistiniti i krivotvoreni, što je dokazano bez dvojbe ispitivanjem liječnika čija su imena otisnuta na nalazima. Rekli su da ih nisu izradili, niti pregledali okrivljenika.
Pod brojevima protokolima u KBC-u pregledane su sasvim druge osobe. Predlošci nalaza i lažni pečati pronađeni su kod Borisa Samaržije iz Dijagnoze. Bez tih nalaza ne bi mu bio priznat status jer je medicinska dokumentacija trebala dokazati kontinuirano liječenje, i to iz vremena obrane RH ili 10 godina nakon toga.
‘Krivotvoreno i lažno‘
Sva dokumentacija, koju je kao dokaz liječenja priložio, bila je krivotvorena i lažna. Bio je svjestan toga i znao je da se nalazi ne odnose na njega. Pribavio je lažne nalaze kako bi lažno prikazao da postoji vjerodostojna medicinska dokumentacija o liječenju kako bi ostvario status i materijalna prava koja iz tog statusa proizlaze. Doveo je u zabludu službene osobe i na prevaru ishodio status te je godinama ostvarivao značajnu imovinsko korist na štetu RH‘, kazala je tužiteljica. Sudu je predložila da RH dosudi imovinsko-pravni zahtjev za povratom isplaćenih sredstava.
Branitelj Gulišija zatražio je oslobađajuću presudu.
‘Iz ratnog puta je vidljivo da je najveći dio vremena provodio na prvoj crti bojišnice. Prema nalazu psihologinje Kekez, imao je simptome PTSP-a višeg intenziteta. U iskazu je opisala kako mu je pružala stručnu pomoć i da je utvrdila postojanje PTSP. Psihijatar Urlić u nalazima također dijagnosticira PTSP i trajnu promjenu osobnosti.
Naveo je kako je još 1995. primao okrivljenika na duže razgovore. Nesporno je okrivljeni za vrijeme rata obišao niz bojišnica i pri tom stalno bio ugrožen. Pohvaljen je od Tuđmana, a liječnici Kekez i Urlić utvrdili su PTSP težeg oblika koji traje i danas. Postavlja se pitanje što je onda lažno prikazao. Predlažem oslobađajuću presudu jer je u vrijeme kada mu je dodijeljena invalidnina utvrđeno postojanje PTSP-a teškog oblika‘, kazao je Gulišija.