Čudni kriteriji splitskih konzervatora: opet se uzburkali duhovi oko obnove slavne splitske Bajamontuše

stdClass Object ( [id] => 1048967 [title] => Čudni kriteriji splitskih konzervatora: opet se uzburkali duhovi oko obnove slavne splitske Bajamontuše [alias] => cudni-kriteriji-splitskih-konzervatora-opet-se-uzburkali-duhovi-oko-obnove-slavne-splitske-bajamontuse [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Konzervatorski elaborat koji je Grad Split naručio od Fakulteta građevinarstva i arhitekture, a čiji su autori akademik Nenad Cambi, arhitektica dr. Katja Marasović i povjesničarka umjetnosti prof. dr. Ivana Prijatelj Pavičić, iznova, po tko za koji u put u zadnjih tridesetak godina uzburkala duhove u Splitu, gradu u kojem se ljudi ne mogu složiti ni oko čega, što se vidi i u njegovoj 'uspješnosti' na svim područjima.

Ipak, složili su se 'obični' građani pa se na aktualni anketni upit portala Slobodne Dalmacije njih gotovo 70 posto opredijelilo – za obnovu fontane. Očito je uporna želja splitskog puka da im se vrati Monumentalna fontana srušena bez objašnjenja i smrvljena u tucanik u svibnju 1947. godine, a gradonačelnik Andro Krstulović Opara vratio je obnovu u gradske planove.

U nekoliko navrata pokretane su inicijative za obnovu, ali uvijek je na nečemu zapinjalo. Za splitske konzervatore ona je – kič i uporno odbijaju dati odobrenje te se u svojim odgovorima čak i sprdaju s onima koji traže obnovu fontane koja je desetljećima bila simbol zapadnog, klasicističkog dijela Rive. Ide se toliko daleko da se otkapaju rasprave o autonomašima i iredentistima devetnaestog stoljeća, pradavnim političkim opcijama kojih se nitko ne sjeća, niti u današnjem Splitu postoje i u tragovima.

Ipak, nedavno su, i to je vrlo zanimljivo, konzervatori u rekordnom roku dali odobrenje za postavljenje spomenika Ivanu Pavlu II. što je inicijativa (opet predizborna!?) Kerumove stranke - tek nekoliko metara od mjesta na kojem je stajala stara fontana! Inicijatorima obnove sada neki u šali predlažu kako bi bilo na čelo inicijativnog odbora za obnovu fontane postaviti Željka Keruma, jer kad on nešto poželi, to od struke i dobije...

Faksimilna obnova

Kao razlog protivljenja konzervatori navode i namjeru obnove fontane prema fotodokumentaciji, premda su dozvolili obnovu Hrvatskog doma u Tončićevoj ulici upravo prema starim fotografijama kojih je sačuvano mnogo manje nego fotografija fontane.

Kako bilo, natječaj za glavni projekt za obnovu spomenika vodi je okončan. Procijenjena vrijednost nabave je bila sto tisuća kuna, a pristigle dvije ponude, arhitektice Nives Aničić i Studija Arching. Projekt bi trebao biti gotov za dva mjeseca. Nakon potpisivanja ugovora investitor se obvezuje izrađivaču ustupiti dokumentaciju prema kojoj se izrađuje glavni projekt. Time se najdalje dosad odmaklo u ambiciji da se ovom dijelu gradske jezgre vrati prvobitni izgled, za koji je svojedobno peticiju potpisalo 14 tisuća građana.

Pitanje koje se stalno vrti jest je li faksimilna obnova Monumentalne fontane po pravilima struke ili nije. To pitanje, ajmo reći nije za 'nestručne' građane. Ali popis stručnjaka, uglednih imena hrvatske znanstvene i kulturne scene koji podržavaju obnovu splitske fontane daje razloga za zaključak kako ni struka po ovom pitanju nije rezolutna. U tom slučaju možda bi na tezulji trebala prevagnuti volja građana koji su svojim sredstvima izgradili i prvu, a financirat će i novu (staru) fontanu.

Podsjetimo, od početka inicijative podršku obnovi dali su konzervator Miljenko Domijan, Ivanka Reberski, predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, povjesničar i akademik Tomislav Raukar, prof. dr. Vladimir Bedenko, predstojnik Katedre za teoriju i povijest arhitekture, prof. dr. Ivo Maroević s Katedre za zaštitu umjetničke baštine, specijalistica za historicizam dr. Marija Stagličić s Instituta za povijest umjetnosti, dr. Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti, dr. Frano Dulibić, pročelnik Odsjeka za povijest umjetnosti FFZG i deseci drugih ljudi od struke.

Među splitskom strukom za obnovu su se zalagali prof. dr. Duško Kečkemet, prof.dr. Tomislav Marasović, prof. dr. Ivana Prijatelj Pavičić, dr. Franko Oreb, dr. Stanko Piplović, dr. Anatolij Kudrjavcev, Josip Botteri Dini, akademici Cvito Fisković, Nenad Cambi, Kažmimir Hraste, prof. dr. Jakša Miličić...

Ova rasprava već toliko dugo traje da mnogi od podržavatelja, sigurno ste primijetili, više nisu među živima, ali Komisija za obnovu fontane čuva pisana obrazloženja njihova poticaja da se fontana obnovi. A nije valjda da su sve ove glave - koje su godinama krojile nacionalnu znanstvenu i kulturnu scenu - kad je splitska fontana u pitanju totalni neznalice, a samo aktualni komentatori i današnja struka sve zna bolje?!

Među uglednicima koji su od početka 'za' ističe se akademik Nenad Cambi koji je više puta poticao Split na faksimilnu obnovu fontane i kojemu je nedavno Konzervatorski odjel u Splitu posvetio čak dva sveska svog časopisa 'Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji'.

- Fontana je javni spomenik Splićana koji odražava oduševljenje nastalo kad je nakon više od tisućljeća i po, grad ponovno dobio tekuću i hladnu izvorsku vodu kao i u doba Dioklecijana. Fontana je izrađena sredstvima koje su prikupljali građani i težaci, gotovo bez iznimke i to je bio jedan oblik dobrovoljnog samodoprinosa. Upravo zbog toga Splićani su bili posebno emotivno povezani s fontanom, koja je postala mjesto sastanka, susreta i rastanka – smatra akademik Cambi, navodeći kako očuvani fragmenti uništene fontane svjedoče da skulptura nije bila isključivo obrtnički rad i njezina kvaliteta je neosporna.

- S fontanom je urbanistički bila zaokružena zapadna Riva. Ona je stilski posve odgovarala arhitekturi Prokurativa, Bajamontijeve palače i samostana sv. Frane. Stoga nema nikakve dvojbe da bi neko novo rješenje izmijenilo izvorni sklad. Ne mislim da novo, naše vrijeme treba ostaviti svoj trag na tom užem urbanom tkivu, to bi nedvojbeno bilo nasilje na završenom prostoru – rezolutan je Nenad Cambi te smatra kako je repristinacija Fontane legalni zaštitarski zahvat za što postoje elaborati, dokumentarni materijal i kreativne snage, a slični potezi izvodili su se u mnogim gradovima u svijetu.

- Obnovom Fontane zaokružio bi se taj dio Rive i od danas zapuštenog prostora postao reprezentativni dio grada koji može dobiti i druge sadržaje. Također, obnovom Fontane ispravile bi se nesmotrena povijesna nepravda koja je načinjena nasilno i bez razmišljanja i bez propitivanja mišljenja građana. Ovaj moment nimalo nije nevažan. Obnovom Fontane obnovila bi se kolektivna memorija i spomenik bi bio još jedna poveznica s prošlošću bez lažnog sentimentalizma - zaključuje akademik Cambi.

Arhitektura i umjetnost

Zanimljivo je zaviriti u arhiv Konzervatorskog odjela u Splitu pa pročitati mišljenje dr. Ljube Karamana, neospornog autoriteta među povjesničarima umjetnosti i konzervatora čija su djela i danas obavezna literatura tih struka, povodom namjere gradskih vlasti da se Monumentalnu česmu rastavi dvadesetih godina prošlog stoljeća jer nije bila u funkciji:

- Prokurative i Deškovićeva palača s kojima česma i po koncepciji svojih graditelja i po svojem utisku jest nerastavna cjelina jesu nadalje jedini svjedoci građevne djelatnosti u Splitu u XIX. vijeku koje možemo nazvati i arhitekturom i umjetnošću. Česma je svjedok i djelo jedne važne periode u životu našega grada, djelo vremena kad je Split iza dugog mrtvila dobio prvi veći zamah u razvoju i stao, naravno, da gradi u onom pravcu i slogu koji je vladao onovremenom Evropom (historijska neorenesansa) i po umjetničkoj vrijednosti nije česma u Splitu ni bolja ni gora od česmi i umjetnosti svog vremena u drugim gradovima Evrope - naveo je dr. Karaman u svojstvu glavnog konzervatora za Dalmaciju, te nastavlja:

- Nema prema tome nikakva razloga ni povoda da se stvori i pokrene nekakvo pitanje splitske česme; postoji samo potreba i nužnost općinske uprave da čim prije pribavi česmi vodu - ističe Karaman.
U današnjem Splitu koji sve vidi kroz ideološke naočale, fontana se često spominje i u onodobnom političkom kontekstu, kao totem iredentista, što ne odgovara političkim prilikama u Splitu u vrijeme njezine gradnje, niti kontekstu podizanja spomenika koji je smatran samo gradskim i nije imao veze s talijanskim nacionalizmom.

Od svih političkih oznaka tih vremena na fontani je bio isklesan samo grb Splita, dok je sva ostala simbolika bila reminiscencija na antiku, pa tako i liktorski snop u ruci mladića – Genija na vrhu. Premda je naručena kod padovanskog kipara Luigija Ceccona i sastavljena 1880. za vrijeme autonomaškoga gradonačelnika Antonija Bajamontija, voda je puštena 1888. godine za narodnjačke vlasti.

Lik Genija inspiriran je nagim kipovima rimskih božanstava i careva, a na otvorenju o njemu je govorio Bajamonti, otkrivajući i temeljnu poruku gradnje fontane:

"Pokazujući na veličanstvenu visoravan, koju sačinjavaju junački Balkanski poluotok, s pouzdanim pogledom i blagim osjećanjem, kao da nam ta ruka jasno govori: Gledaj, moj Splite, tamo je tvoja budućnost! Saberi svoje snage! Ujedini svoje stranke! Umnoži svoja sredstva i postavi se među gradove, kao među braću kojima si učitelj u radinosti i kulturi! To je tvoja misija!"

Publicist Jakov Čudina (1826. - 1900.) tumačio je Genija na vrhu ovako: "Domovinska (zavičajna) ljubav, gola od pasa naviše, da bi pokazala kako se žrtvuje za dobrobit zavičaja, a desnom se rukom oslanja na konzulski snop koji je bio aluzija na slogu svih građana bez obzira na njihova ideološka opredjeljenja i stalešku pripadnost."

Iz ovih i sličnih poruka dade se iščitati kako je Monumentalna fontana na Rivi bila Splićanima koji su je podizali i voljeli samo i jedino simbol komunalnog zajedništva.

Izvorni oblik

Autori aktualnog Elaborata koji je izrađen po narudžbi gradske vlasti na temelju analize i valorizacije predlažu da se Monumentalna fontana na splitskoj Rivi faksimilski obnovi u izvornom obliku iz 1888. godine.

- Prema Tomislavu Marasoviću, a vezano na Drezdensku deklaraciju iz 1982., metoda faksimilske rekonstrukcije, tj. potpune obnove sasvim porušenog spomenika prema izvornom stanju, se primjenjuje samo pod uvjetima: a) da je spomenik koji se obnavlja bio porušen nekim naglim događajem, b) da se obnova temelji na sigurnim podacima o prvobitnom izgledu porušenog spomenika, c) da vrijednost spomenika koji se obnavlja i njegov značaj zaslužuju primjenu takvog postupka.

U slučaju splitske fontane ispunjena su sva tri uvjeta: a) Fontana je porušena u 1947., u poratno doba, gnjevnim činom zbog pogrešnog tumačenja njezina značenja i ikonografije, b) Postoji opsežna fotodokumentacija te originalni ostaci skulpture na temelju kojih se mogu izraditi replike skulpture fontane.

To je dokazao prof. Robert Jozić, akademski kipar, koji je na temelju fotografija i sačuvanih dijelova vrlo uspješno izradio skulpturu Nereide u gipsu. Arhitektura fontane i dio ornamentalnih elemenata su 1999. rekonstruirani u projektu: "Izvedbeni projekt Monumentalne česme na splitskoj Rivi" iz 1991. godine Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, po narudžbi Izvršnog vijeća skupštine općine Split. Osim toga arhitekt Milorad Družeić je snimio dijelove fontane prije rušenja, a njegov arhiv se nalazi u Državnom arhivu u Splitu. Monumentalna fontana na splitskoj Rivi je vrijedno kiparsko djelo, neosporne urbanističke, ambijentalne i povijesne važnosti za Split. Faksimilska obnova Monumentalne fontane je moguća jer postoje brojni slični primjeri u našoj zemlji i inozemstvu - zaključuje se u novom Elaboratu.

Dr. Marijana Čipčića, koji za grad vodi projekt obnove spomenika, vodi upitali smo kakvo je mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra dalo na Konzervatorski elaborat za obnovu monumentalne fontane koji im je poslan još prošlog ljeta:

- Hrvatsko vijeće za kulturna dobra nije raspravljalo o elaboratu. S obzirom na to da ovo Vijeće raspravlja o prijepornim pitanjima iz kulturne baštine, izostanak rasprave bi se mogao protumačiti kako Vijeće taj elaborat koji je izradio tim eminentnih stručnjaka predvođenih akademikom Cambijem ne smatra prijepornim! Svojedobno je aktualni predsjednik Vijeća za kulturna dobra i jedan od najvećih domaćih autoriteta na području očuvanja kulturne baštine prof. Miljenko Domijan pisanim putem Komisiji za obnovu splitske fontane na čelu s dr. Antom Tukićem dao neospornu podršku za obnovu monumentalne fontane. Svoj je dopis prof. Domijan zaključio izražavajući želju: "Neka fontana bude opet na radost svim Splićanima u vraćanju bitnog naglaska urbane memorije."

---

Argumenti Cvite Fiskovića

Za obnovu splitske fontane zalagao se i akademik Cvito Fisković još 1979. kao direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture:

- Zašto sam za obnovu? Prvenstveno stoga što je ona istaknuti urbanistički akcent, koji se izvanredno uklapao u ambijent što ga je sa svih strana okruživao. Sa zapadne strane Fontana je posebnom razigranošću svoje vertikale usklađena s dekorativnim pročeljem palače Bajamonti i zvonikom franjevačke crkve. Sa sjevera do nje se spuštalo stepenište Prokurativa, stilski oblikovana trga. S južne strane tekla je horizontala mora s jarbolima brodovlja u luci i dalekim čempresima Sustjepana. (...)

Dakle, sva je ta okolina u suglasju s akcentom koji mu daje fontana. Ona je tako kompozicijom i položajem bila istaknuti urbanistički spomenik i to upravo u duhu graditeljstva prošloga stoljeća... jer je nastala kao rezultat volje građana da obilježe događaj – dolazak vode u grad – pisao je akademik Fisković.