Svijet viđen dječjim očima, eksplozija boja, život na obali, prizori iz primorja, brodovi, mornari, more, upute za gledanje slike ispisane nevještim rukopisom - to je Vojo Radoičić. U osam životnih desetljeća izgledalo je da će biti pomorac, pa uspješni biznismen, trudio se, izdržao četrdeset godina, a onda popustio i prepustio se slikarstvu.
„To mi je u genima. Moj je tata dobro risao. Oduvijek volim more pa sam pomislio da bih mogao spojiti ugodno s korisnim, ploviti i malo slikati. Nekako mi je odmah krenulo jer sam još išao u pomorsku školu kada je u riječkom Klubu pomoraca bila izložba i dao sam tamo neke svoje stvari. Te dvije slike poslije su završile na izboru novije hrvatske umjetnosti na izložbi u Mađarskoj zajedno s Murtićevim i Pricinim radovima”, kaž...