Scena Kultura

VELIKO PRIZNANJE ZA ALEKSANDRA SOKUROVA

Europski Oscar za životno djelo ruskom velikanu

VELIKO PRIZNANJE ZA ALEKSANDRA SOKUROVA
Sokurov se s ovim priznanjem pridružuje redateljskim kapitalcima kao što su Bergman, Fellini, Wajda, Wilder, Antonioni, Bresson, Chabrol, Polanski, Godard, Loach, Frears i Bertolucci.

Za jedinstveni i izuzetni doprinos režiji, dramaturgiji i uopće kinematografiji, Europska filmska akademija ove godine nagradu za životno djelo dodjeljuje Aleksandru Sokurovu (r. 1951.). Na jubilarnoj 30. dodjeli EFA-inih nagrada 9. prosinca u Berlinu, ruski velikan će, dakle, dobiti specijalnog Europskog Oscara kojeg su prije njega primili mnogi redateljski kapitalci, među ostalima Bergman, Fellini, Wajda, Wilder, Antonioni, Bresson, Chabrol, Polanski, Godard, Loach, Frears i Bertolucci.

Sokurov je diplomirao povijest, a karijeru započeo režijom TV filmova i dokumentaraca, nakon čega se prebacio na poznatu sovjetsku filmsku školu VGIK. Svi filmovi koje je snimio u tom sovjetskom razdoblju bili su zabranjeni u SSSR-u. Jedan od njegovih prvih dugometražnih igranih filmova, “Mournful Unconcern“ (1987.), našao se u konkurenciji Berlinalea.

Iste godine, Sokurov je s zabranjivanim prvijencem iz 1978., “The Lonely Voice Of Man“, osvojio Srebrnog leoparda u Locarnu i nagradu FIPRESCI na festivalu u Moskvi. Prvu nominaciju za Europskog Oscara na prvoj dodjeli EFA-inih nagrada 1988. stekao je s filmom “Dani zatamnjenja“, a 2001. je opet predložen za “Elegiju putovanja“, samo u kategoriji dokumentarca.

Između tih dvaju filmova smjestili su se epovi “Majka i sin“ (1997.) i “Otac i sin“ (2003.), ovjenčan FIPRESCI-jem u Cannesu. To su prvi i drugi dijelovi još nedovršene trilogije. U međuvremenu, Sokurov je kompletirao tetralogiju s tematikom efek(a)ta moći. Započeo ju je s “Molohom“ (1999.) o Hitleru, nagrađenim u Cannesu za najbolji scenarij i nominiranim za EU Oscara.

Uslijedili su “Taurus“ (2001.) o Lenjinu, ponovno premijerno prikazan u Cannesu, te “Sunce“ (2005.) o japanskom caru Hirohitu, film iz konkurencije Berlinalea. Na oba filma Sokurov je, zanimljivo, obnašao i ulogu direktora fotografije. Tetralogija je kompletirana s “Faustom“ (2011.), osvajačem Zlatnog lava u Veneciji koji je igrao i u hrvatskim kinima.

Ipak, ako treba odabrati njegov najvažniji film, izbor pada na “Ruski kovčeg“ (2002.), snimljen u jednom kadru u trajanju od 99 minuta, a također prikazan u Cannesu i predložen za EU Oscara. Tijekom karijere, Sokurov je osvojio niz priznanja, poput nagrade Robert Bresson u Veneciji.

Posljednjih godina snima dokumentarce u Rusiji, najčešće vezane za vojni svijet bivšeg SSSR-a, a 2015. je u konkurenciji Venecije imao film ”Francofonia” o Louvreu za vrijeme naci-okupacije. Ovaj čovjek je i u 66. godini još uvijek filmski aktivan i inspirativan mladim redateljima ruske i europske kinematografije.

Naslovnica Kultura