Scena Kultura

zapis

Zadar je medijsko čudo!

zapis

Robert Nezirović, Nikolina Dolfić, Iva Pejković, Valentina Mlađen i Ivan Boško Habuš

Zadarska književna udruga ZaPis postoji već nekoliko godina i u miru i slozi okuplja 15-ak pisaca. To su Robert Nezirović, Elvis Serdar, Igor Eškinja, Želimir Periš, Ivan Boško Habuš, Mario Padelin, Tihana Gambiraža, Valentina Mlađen, Andreja Malta, Nikolina Dolfić i Iva Pejković. Oni ustrajno pišu, sastaju se, uskoro će objaviti knjigu, a povremeno i ugošćuju pisce, među ostalim nedavno i splitsko Rječilište. U utorak u 20.30, Zadrani dolaze u uzvratni posjet u splitski klub Ghetto. 

Kakvi su odnosi u ZaPisu? Imate li šefa, članarinu, sudaraju li se taštine?

Robi: Naravno da imamo šefa (moja malenkost) i da su, glede i unatoč tome, odnosi idilični. Istinabog, još uvijek smo oprezni jedni prema drugima i izbjegavamo grube riječi, pa nema ni razloga za duševne povrede. Članarinu ne plaćamo, ali to su, izgleda, svi dočuli, jer nam se stalno javljaju potencijalni novi članovi! ZaPisom ne vlada anarhija, već individualna stvaralačka sloboda kojoj se svi povinujemo!

Vi ste i pjesnici i prozaici. Kakva je koegzistencija?

Tihana: Svi smo različitih senzibiliteta. S vremenom su se i najokorjeliji ZaPisovi pjesnici okušali u prozi, tako da je teško napraviti striktnu podjelu. Ipak, osjeća se određena razlika u stilu “čistih” prozaika i pjesnika.

Gdje se sastajete u tolikom broju?


Mario: Nažalost, sastaju se kod mene u stanu što je izvor stalnih trauma za mene i moju obitelj. Koliko su god dobri pisci, toliko su i nekulturni gosti. Sve mi popiju i pojedu, posuđuju knjige koje poslije ne vraćaju, vuku mačka za rep... Kada ih konačno oko ponoći istjeram na zimu i snijeg, moram satima sređivati i zračiti stan i popisivati stvari koje su ukrali i oštetili. Redovito primanje ovakvih gostiju siguran je put na psihijatriju.

Kako je biti pisac u Zadru, gradu s najviše dnevnih novina? Živite li svi od pisanja ili radite nešto drugo?

Iva: Zadar je grad koji slovi kao medijsko čudo(vište) s dnevnim i tjednim tiskom, radiopostajama, lokalnim televizijama i internetskim portalima, dopisništvima većih medijskih kuća... Novinarstvom se bavi troje “zapisovaca”. Među nama ima studenata, knjižničara, fizioterapeuta, poljoprivrednika... Ljudi drugačije reagiraju kada im kažete da pišete nego kada se bavite plesom ili slikanjem. Utoliko je ono što ZaPis radi još uvijek na svojevrstan način nešto svježe, zanimljivo i posebno.

Inflacija pisaca i pjesnika

Koliko u Zadru ima pisaca i kakva je suradnja? Zovete li doajene poput Ivana Aralice? Svrati li Božidar Kalmeta?

Elvis: Uvjeren sam kako trenutno vlada prava inflacija pisaca i pjesnika, ima ih more sinje, ali, na svu sreću, svoje uratke drže dobro skrivene u crnim notesima na dnu ormara. Poneki od njih nam skrivećki prilaze kao ilegalci i šapćući nam saopćavaju kako su pisci ili pjesnici, pritom se osvrćući oko sebe da ih netko slučajno ne vidi kako nam se obraćaju. Budemo ljubazni, saslušamo ih, pročitamo njihove uratke i ne ostajemo ravnodušni, a oni bolji nam budu gosti pa javnosti pročitaju ono što su izbacile njihove sive stanice.

Robi: Za sada nas ima 12 (tucet, duzina), a od organiziranih skupina, za sada surađujemo samo s Rječilištem, a od individualaca s mnogima (Pavičić, Ferić, Tomić, Simić...). Kalmeta? Vjerujemo da će sad, kada ima znatno manje obveza, biti naš redoviti pratitelj na književnim večerima... Aralica? Pa, istinabog, u udruzi nam još nedostaje “treća dob”, pa ni ta suradnja nije isključena. Tko zna, možda nam se čovjek i javi.

Kada će vaša knjiga priča?

Želimir: Uskoro. Negdje između prvih jesenjih kiša i prvih zimskih snjegova stiže knjiga s jedanaest priča koje će rasvijetliti literarne tenzije i pretenzije ZaPisa.

Jeste li zadovoljni podrškom grada?

Iva: Relativno smo mlada udruga, a Grad je ove godine podržao naš program predvidjevši ga u proračunu. To nam je drago, jer znači da smo prepoznati kao dio zadarskoga kulturnog identiteta.

Nedavno je kod vas bilo splitsko Rječilište? Kakvi su dojmovi iz doticaja različitih sredina?

Mario: Rječilište nas je u samom startu nemalo iznenadilo – prvo svojom kvantitetom, a onda bogami i kvalitetom. Navikli smo imati jednog gosta (Pavičić, Mravak, Simić, Ferić, Tomić) tako da smo ostali zapanjeni koliko ih je došlo. Upoznali smo se, družili, složili se u mnogim mišljenjima... i to je to. Ponovilo se.

siniša kekez

LiBar i JazzVa

Kafići u kojima se okupljate zovu se LiBar i JazzVa. Otkud takva “zapisovska” moda imenovanja?

Nikolina: LiBar je kafić u sklopu knjižnice, ima terasu na otvorenom, pa je prava milina sjediti na suncu i raspravljati o književnim pitanjima. JazzVa je relativno nov kafić. Otvorili su ga mladi entuzijasti koji su htjeli uvesti nešto novo osim ispijanja kave. Tako se održavaju književne večeri, izložbe, sviraju i pjevaju mladi neafirmirani ljudi, uz kavu se igra pictionary itd. Fino su jednom ugostili ZaPis. Nažalost, JazzVa je pred zatvaranjem. Kako to već biva u Zadru, svi kukaju kako se ništa ne događa, kako se nema gdje ići, nema ponude, a kad im se ponudi nešto novo i drugačije, onda im opet nešto ne valja i tako unedogled. Želimir: Moda je i ZaPis. Važno je jedno slovo iz sredine riječi pisati velikim.


Naslovnica Kultura