Pogurana barnumovskom reklamnom kampanjom u dijelu medija, hrvatska predsjednica se predstavlja - ni manje ni više - kao „wonderwoman“.
Kao križanac stripovne superjunakinje, Beatlesa u doba najveće „beatlemanije“ (još samo nedostaje da, poput Lennona, kaže „popularnija sam od Krista“) i estradne posvuduše koja, s nepodnošljivom lakoćom praznih obećanja, širi evanđelje po Karamarku u HDZ-ovim izbornim uporištima.Što je, dakako, i legitimno i očekivano u izbornoj godini. Baš kao i njezino tvrdoglavo inzistiranje na ulozi „majke domovine“ koja uživa bezrezervnu podršku „naroda“. Zanemarujući notornu istinu o gotovo polovici hrvatskog izbornog tijela koje na predsjedničkim izborima za nju nije glasovalo.
Kao križanac stripovne superjunakinje, Beatlesa u doba najveće „beatlemanije“ (još samo nedostaje da, poput Lennona, kaže „popularnija sam od Krista“) i estradne posvuduše koja, s nepodnošljivom lakoćom praznih obećanja, širi evanđelje po Karamarku u HDZ-ovim izbornim uporištima.Što je, dakako, i legitimno i očekivano u izbornoj godini. Baš kao i njezino tvrdoglavo inzistiranje na ulozi „majke domovine“ koja uživa bezrezervnu podršku „naroda“. Zanemarujući notornu istinu o gotovo polovici hrvatskog izbornog tijela koje na predsjedničkim izborima za nju nije glasovalo.
