stdClass Object
(
[id] => 521711
[title] => Ovaj Hrvat prošao je 230 kilometara na -35, no najgore tek dolazi: 'Ako stanem na dulje od pet minuta, umirem'
[alias] => ovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Imam jedan polarni san. Želim izvesti posljednju veliku, klasičnu ekspediciju koju Hrvati još nisu napravili: prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol, tako je pustolov Davor Rostuhar najavio svoj poduhvat života. Trenutno se nalazi na hodnji kroz bijela prostranstva, pješke i sasvim sam je već prošao 160 kilometara, a svaki dan, dok se odmara, redovito piše dnevnik.
Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom, govorio je prije puta taj pustolov, ako se prijeđe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj "Hercules" ruti iznosi 1200 kilometara. Rostuhar se taj put sprema prevaliti u 50 dana i to: posve sâm u najvećoj pustoši planeta; bez dostave hrane i opreme – svu opremu vući ću sa sobom na 130 kg teškim saonicama; bez upotrebe vanjske energije, poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
"Napravio sam plan koji se bazira na 47 dana, od kojih je 41 hodanja i 6 pauze. Plus još tri dodatna dana, čisto ako zatreba. Imam hrane i goriva za minimalno 50 dana, a ako vidim da će mi nedostajati, mogu to vjerojatno bez većih problema razvući na još koji dan. Kad spominjem gdje sam, u odnosu na plan, mislim na plan od 47 dana. Ako ću biti u zaostatku, osim što imam nekoliko dodatnih 'bonus' dana, također mogu kompenzirati s danima pauze.
Kilometraža je manja u početku, a veća kasnije, zato jer se svaki dan smanjuje težina sanjki za oko 1,5 kg, i zato što ću ja postepeno biti u sve boljoj formi, iako me čekaju i neki drugi izazovi s kojima se još nisam susreo, a koji me mogu usporiti", napisao je, među ostalim podacima na portalu Kek.hr, Rostuhar.
A evo što je bilježio u dnevnik i ostalih dana:
TEŠKOĆA POČETKA
DAN 2.
– Prešao 10 km
– 8 sati hodanja
– Uzbrdica: 250 m
– Ukupno prešao 18 km
– U odnosu na plan: -4 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 25 km/h
Najteže je krenuti, uvijek. I tu ne mislim samo na prvi korak, već na prve korake, početnu fazu svakog projekta. Čega god se primiš, uvijek najteže ide na startu. A što se mog puta na Južni pol tiče, jedna od najtežih dionica i jest prvih 20 km. Put se u tih 20 km uspinje 600 metara, što je prosječni nagib od 3 posto, a na najstrmijim dionicama čak 10 posto. Možda to nije puno kad si u autu, pješice ili na dobrom biciklu. Ali kad vučeš za sobom sanjke, teške 135 kilograma, onda je itekako teško.
Da stvar bude gora, vjetar još uvijek nije otpuhao snijeg koji je napadao proteklih dana. Što se više penjem uzbrdo to je manje dubok, pa se nadam da će kasnije biti fini, tvrdi snijeg. O podlozi sve ovisi. Ako imaš 20 cm dubok snijeg, to je kao da vučeš 250 kila. A ako imaš ravan, tvrd, zaleđen snijeg, možeš ni ne osjećati sanjke. (...)
Počeci su uvijek najteži, bit će lakše kasnije, kad mi se tijelo navikne na svakodnevne napore. Super je na što se tijelo sve navikne. Često nismo ni svjesni što sve možemo. Zato sam i ovdje da to istražujem i osjećam. A kad tijelo dođe do svoje granice, onda preuzima glava. A onda su granice samo tamo gdje ih sami postavimo?
MENTALNE IGRE
DAN 3.
– Prešao 15 km
– 8 h i 20 min hodanja
– Uzbrdica: 200 m
– Ukupno 33 km
– U odnosu na plan: -4 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 25 km/h
Polagano prolazim planine koje dijele unutrašnjost od obale. Kad sam ih gledao iz zraka, na letu do starta na Hercules inletu, točno sam shvatio svu silinu antarktičkog leda. Ledeni pokrivač je toliko debeo da su ponegdje cijeli planinski lanci ispod površine leda, a ponegdje izviru iz leda samo vrhovi planina, što se zove nunatak.
Dva nunataka koji su mi bili orijentir, jer sam između njih morao proći, sada su već iza mene, sljedeći nunatak koji će mi biti orijentir još je predaleko izvan mog vidokruga. Ali desno od mog smjera kretanja, posljednja tri dana sam uživao u pogledu na te planine koje sam vidio iz aviona. Sada mi i one sve više izlaze iz vidokruga, a beskrajni bijeli horizont koji će me pratiti narednih dana, sve više preuzima stvar.
Planine koje sam vidio iz aviona krasile su mi pogled na zapad, prva tri dana. Sada polako ostaju iza mene.
Danas sam dosegao svoj dnevni cilj. I dalje se penjem, ali je uzbrdica blaža i razvučenija. U nešto više od 8 sati, popeo sam se 200 metara u 15 kilometara za što sam "spržio" 5200 kalorija. Naporan je ovo posao. Nadam se da će postati lakše kad se uzbrdica još više razvuče, ali bit će i hladnije, vjetrovitije, bit će i loših dana, bit će i dijelova gdje su sastrugi visoki i po dva metra. Sastrugi su uzdužne formacije od snijega koje formira vjetar. I sada ih već ima, ali su zanemarivo maleni, a između 86. i 88. stupnja čeka me više od 200 km velikih sastruga, a nakon toga ledeni polarni plato na 2800 m. No tko zna hoću li uopće izdržati do tamo, i hoću li moći pratiti potreban tempo? Ali, ne! Ne, razmišljati o tome! Mozak zna biti najveći neprijatelj. Sada, na samom početku, zaista ne treba razmišljati o tome što me sve čeka. (...)
Ali, mozak hoće dramu. Kao da me neprekidno želi podsjetiti da ako nastavim ovako sporo, neću nikad stići do Južnog pola. Znam ja da je to strategija, ali briga njega. Preko dana, ja kontroliram situaciju, naposljetku i to sam trenirao. Ali, dočeka me ujutro, kad se još nisam razbudio. To su jutarnji demoni. U mom slučaju, najpodliji od svih. Kukavice koje napadaju kada još spavam. Pobijediti demone prvo je pravilo ovog puta. Biti fokusiran i u trenutku drugo, kontrolirati samo ono što mogu treće. U ovom trenutku cilj mi nije stići na Južni pol, nego se što bolje odmoriti da bi sutra dostigao svoj dnevni cilj. Iz dana u dan, iz bitke u bitku. Samo jako!
PREMA HORIZONTU
DAN 5.
– 20 km
– 9 h i 20 min hodanja
– 5800 kalorija
– Uzbrdica: 190 m
– Ukupno 72 km
– U odnosu na plan: -3 km
– Temperatura: -17˚C
– Vjetar: 60 km/h
– Osjet hladnoće: -35˚C
I posljednje prirodno obilježje na putu – nunatak "Three sails", ostalo je iza mene. Prošao sam ga danas puževim korakom i nastavio prema horizontu. Vidim još planine, ako se okrenem u nazad, ali ispred mene sada više nema ništa, samo ravni bijeli horizont. Tamo negdje na pola puta do Pola, znači za kojih 500 km, trebao bih sa zapadne strane u daljini ugledati vrhove planinskog lanca Thiel kako izviru iz ledenog pokrivača, ali to je to. Napokon taj bespregledni bijeli horizont o kojem sam sanjao.
Nije mi dosad, zapravo, još došlo u glavu gdje sam. Da se moj san napokon ostvaruje.
Nakon godina sanjanja, nakon posljednje dvije godine potpune posvećenosti tome, i nakon cijelog putovanja koje je uslijedilo. Zaista kao da još uvijek nisam svjestan. Možda zato što je napredovanje vrlo teško. Svaki korak moram čupat. Nema još one lakoće i tečnosti, kada ne ulažeš enormnu snagu u svaki korak, nego kada ti je kretanje stvar rutine o kojoj ne razmišljaš previše, pa možeš zurit u daljinu i puštati misli da lete.
No, sada kada je ispred mene ostao taj magični bijeli horizont i kad je najveća uzbrdica iza mene, sada kao da je počelo. Iako je danas puhao najjači vjetar, a "windchill" (osjet hladnoće zbog vjetra) je dosegao za mene rekordnih -35˚C, ja sam uspijevao uživati. Još uvijek je sve pomalo kao da sanjam. Kao da nisam uopće svjestan gdje se nalazim, i što je sve trebalo da do ovdje dođem. Koliko divne podrške sa svih strana. Da, ja hodam svoj san! Od Anđele i roditelja ponajviše. Pa od svih prijatelja. Anđela mi je za iznenađenje skupila videoporuke podrške od prijatelja, za svaki dan po jednu.
To je nešto najljepše što mi je itko ikad napravio.To pogledam svaku večer prije spavanja. A Knjiga snova! Napokon je čitam. Po dvije-tri stranice dnevno, ujutro, za motivaciju, za borbu protiv jutarnjih demona… Moram priznat da pustim sretnu suzu svaki put kad je čitam. Toliko prekrasnih poruka. Kao da živim u nekom drugom, boljem svijetu, u kojem vlada pozitiva i altruizam, u kojem ljudi nisu sami sebi najvažniji nego žele dobro jedni drugima! Itekako sam svjestan da bez sve te podrške ja ne bih mogao biti ovdje. Sam bih bio preslab. Ali nisam sam. Kad hodam, svi ti divni ljudi hodaju sa mnom. Prema bijelom horizontu.
UŽIVAJ U HLADNOĆI
DAN 6.
– 22 km
– 10 h hodanja
– 5850 kalorija
– Uzbrdica: 15 m
– Ukupno 94 km
– U odnosu na plan: -3 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 15 km/h
– Osjet hladnoće: -20˚C
"Uživaj u hladnoći" pisala je posveta na knjizi, koju su mi legendarni Cas i Jonesy poslali nakon što sam im rekao na što se spremam. Oni su napravili puno veću stvar. Poznati australski pustolovni dvojac prvi je preveslao od Australije do Novog Zelanda u kajaku, i prvi su prošli put od obale Antarktike do Južnog pola i NAZAD, bez dostave hrane i opreme – svu opremu vukli su sa sobom na 130 kg teškim saonicama; i bez upotrebe vanjske energije, poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
To znači da su oni, zapravo, prošli duplo ovaj put koji ja radim, na isti način. Do pola im je trebalo 60 dana, a putem su ostavljali zalihe koje će pokupiti na povratku. Po povratku im je trebalo još 30 dana. Dokumentarac koji su snimili prodali su National Geographicu. Pisao sam im da ih pitam za savjet i puno su mi pomogli, a kad mi je poštom stigla i njihova knjiga o tom poduhvatu i kad sam vidio da je potpisana, to me posebno razveselilo.
"Uživaj u hladnoći", pisalo je. Odmah sam osjetio da mi to tada još nije jasno, ali da bi mi na ledu moglo postati jasno. Djelovalo mi je to čak i pomalo mistično. No danas sam počeo slutiti na što su mislili. Ima nešto pročišćavajuće i rastrijeznjujuće u hladnoći. Usredotočuje te na trenutak u kojem se nalaziš. Kad ti je hladno, ne možeš razmišljati ni o čemu drugome, nego kako da upravljaš tim osjećajem. Ali, čini mi se da ću imati još prilike bolje shvatiti taj izraz. Danas sam ga tek počeo shvaćati.
Možda je to i zbog toga što je danas manje hladno i manje vjetrovito nego jučer. Jučer je bio najhladniji dan dosad. Kad nakon takvog dana nastupi jedan malo manje hladan, odmah se bolje osjećaš. I dalje je itekako hladno, ne možeš skinuti rukavice ili ne smiješ stat duže od pet minuta da se ne počneš smrzavati. Baš su mi se vremenski uvjeti i razmišljanje o tome svemu poklopili s jednim zapisom iz Knjige snova koji sam baš danas ujutro pročitao, pa to kao da mi je bila fora dana.
"Znaš kako kod nas u Bosni radi autogrijanje po zimi? Tako da otvoriš sve prozore pa se smrzneš, pa onda kad zatvoriš onda ti bude toplije."
E, tako je meni danas. Uživam u hladnoći!
SKIDANJE KILA
DAN 8.
- 22 km
- 10 h hodanja
- 5400 kalorija
- Uzbrdica: 125 m
- Ukupno 135 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -15˚C
- Vjetar: 35 km/h
- Osjet hladnoće: -30 ˚C
Po pitanju prehrane, ljudi koji se spremaju na ovakve dugačke i naporne ekspedicije, razlikuju se po par kriterija. Jedni se udebljaju prije puta, a drugi ne. Jednima se prehrana bazira na istom broju kalorija dnevno, a drugi taj broj postepeno dižu. Ja nisam planirao niti dobiti kile prije ekspedicije niti ih gubiti na samoj ekspediciji, planirao sam jesti dovoljno koliko mi treba i to svaki dan podjednako, oko 6500 kalorija u dane kad hodam, a 4000 kalorija u dane kada pauziram. Hrana je bitna prvenstveno kao pogonsko gorivo i za snagu, ali također i za to da te grije. Moje tijelo je jedini „radijator“ u okolici, a gorivo za taj radijator je hrana. Ako ne jedem dovoljno, brže se pothlađujem i više riskiram ozebline.
No očito sam malo pogriješio u svom planu prehrane. Prvo, prije puta sam se ipak udebljao oko pet kilograma, uglavnom u trbuhu. A drugo, prvih tjedan dana ekspedicije nisam mogao dovršiti dnevne obroke. Silio sam se, znajući koliko mi je hrana bitna, ali onda bi došao do stupnja kad mi tijelo odbija hranu osjećajem za povraćanje. Malo sam se zabrinuo zbog toga, jer mi mjerač pulsa govori da trošim oko 5-6 tisuća kalorija samo za vrijeme hodanja, a još kad se ubroji ostatak vremena i bazični metabolizam, to ide debelo preko 7000 kalorija, a ja ne mogu unijeti niti pet od šest i pol tisuća dnevno. Sve je to ok kad je ekspedicija kratka, ali kad se to pomnoži sa 50 dana, može biti problem.
Zato sam prilikom jučerašnjeg redovnog večernjeg poziva baznom logoru tražio da popričam s doktorom. Svaki dan uvečer moram im javiti svoju poziciju i kako se osjećam, a oni me pitaju da li trebam neki liječnički savjet od doktora koji je u bazi upravo zbog toga.
„Ne brini se, to je normalno“ rekao mi je doktor Paddy iz Engleske, „Svima se u prvih tjedan, dva ekspedicije dogaa da ne mogu pojesti cijele dnevne obroke. Zato neki postepeno povećavaju prehranu iz dana u dan. Tijelo prvo crpi svoje vlastite zalihe masti, a tek onda traži dodatnu hranu. Bolje da ne bacaš višak hrane nego da ga čuvaš za kasnije, možda će ti trebati!“
I nisam bacao. Ne znam da li me to doktor smirio, ili sam baš prešao tu nevidljivu granicu, ali danas sam prvi put pojeo cijeli dnevni obrok. Jedva, ali jesam. A još uvijek nisam skroz skinuo zalihe u trbuhu. Eto, ako se želite veseliti svojoj škembi, poput mene, dođite na Antarktiku. Ovdje sve izgleda drukčije.
KEEP IT SIMPLE
DAN 9
- 22 km
- 10 h hodanja
- 5630 kalorija
- Uzbrdica: 57 m
- Ukupno 157 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 20 km/h
- Osjet hladnoće: -20 ˚C
Jedan od prvih ljudi koje sam upoznao a da su prošli ekspediciju od obale Antarktike do Južnog pola, bio je Svante Strand, Norvežanin koji me prije dvije godine učio osnovne vještine potrebne za ovakvu ekspediciju. On je faca od čovjeka, bivši specijalac, vojnički štur i ogoljen svake suvišnosti. Nikad nije pričao o sebi, ali čuo sam priče da je bio među prvim specijalcima koji su oslobađali Sarajevski aerodrom. Za takve stvari treba imati muda. Ne znam zašto ali činjenica je da većina ljudi koji idu na ovakve ekspedicije imaju vojničku prošlost, sve neki marinci, specijalci, bivši tajni agenti… Dovoljno da se mi ostali osjećamo kao autsajderi prije nego uspijemo, a kao još veće face onda kada uspijemo. Svante je rekao da je ekspedicija na Južni pol zahtjevna fizički ali prije svega mentalno. I sada kada sam unutar toga, dobro razumijem što je htio reći.
Jedna vesela iz šatora
I ljude i medije uvijek zanima što je bilo najteže. Možda bi u ovom slučaju očekivali da će to biti ekstremna hladnoća, vjetar, opasnost od ledenjačkih pukotina, ozebline ili neke ozljede. To uvijek zvuči atraktivno. A moj odgovor je uvijek drugačiji. Ove sve objektivne okolnosti se uz dobru pripremu mogu staviti pod kontrolu. Ono što je puno teže staviti pod kontrolu je glava. U mom slučaju, glava koja se brine i koja je nestrpljiva. Glava koja se non-stop bori sa ogromnom količinom puta ispred mene u prostornom i vremenskom smislu.
Razvio sam već mnogo načina na koje se borim protiv toga. A jedan od njih je i savjet koji mi je dao Svante: „Keep it simple“. Dobro dođe taj savjet i u životu. A ova ekspedicija ionako nije ništa drugo nego odličan trening za život.
TRENUTAK LAKOĆE
- DAN 10
- 22 km
- 11 h hodanja
- 5560 kalorija
- Uzbrdica: 68 m
- Ukupno 179 km
- U odnosu na plan: +17 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 10 km/h
- Osjet hladnoće: -16 ˚C
Danas se u iznimno teškom danu, dogodio trenutak blažene lakoće. Ne znam zašto je i dalje tako teško. Prva 3-4 dana bila su zaista najteža, em početak, em najveća uzbrdica, najdublji snijeg i najteže sanjke. Sada sam već deseti dan unutra. Teren je više-manje ravan. Nije to tako ravno kako izgleda na slikama, stalno su uzbrdice ili nizbrdice, ali one su blage, nisu onako strme kao prvi dani… No, itekako dovoljno da osjetiš da ti na uzbrdici ide teže, a na nizbrdici lakše. Podloga je više-manje dobra.
Istina, posljednja 2-3 dana, snijeg je malo dublji, skije i sanjke malo dublje propadaju i češće zaoru, što samo otežava stvar, ali ne žalim se jer znam da snijeg može biti i puno dublji i teži. I ne žalim se jer se nema smisla žaliti na stvari koje ne mogu promijeniti.
Ponegdje se dogodi komadić čvrstog, vjetrom utabanog, zaleđenog snijega, a na njemu i skije i sanjke kliznu, polete i ne ostave trag. Ali to su komadići od maksimalno desetak metara. No, danas se dogodio jedan potez dobre podloge od par stotina metara. Nije to bio zaleđeni snijeg, nego jednostavno dobra, tvrda podloga. Na ravnom. Niti na nizbrdici niti na uzbrdici nego na ravnom. Primijetio sam da hodam normalno. Da ne vučem i ne čupam iz sve snage nego normalno. Onako kako sam bez previše opterećenja vukao lakše sanjke na pripremama u Norveškoj.
Primijetio sam da ne zastajkujem svakih par desetaka koraka da bih došao do zraka. Da hodam normalno. Kao da sam se odjednom podsjetio koliko volim hodati. Zagledao sam se u horizont ispred sebe i uživao u lakim koracima nadajući se da će potrajati što duže. Ali nakon par stotina metara, uslijedila je opet stara priča. Lagana uzbrdica, malo dublji snijeg, težak hod, korak po korak, duboko disanje, česta stajanja, čupanje… Do kraja dana.
Shvatio sam da sam sve ove kilometre koje sam prevalio do sad, pošteno iščupao. To je ta teškoća o kojoj pričam, koja je dobila novu perspektivu sada kada sam uvidio da ne mora biti tako. Zašto posljednjih nekoliko dana umjesto da povisujem kilometražu u vremenu, povisujem vrijeme potrebno za istu kilometražu? Sanjke su lakše kilu, kilu i pol svaki dan. Vrijeme je blagonaklono, na podlogu se ne mogu požaliti. Je li to zato što sam umoran i treba mi dan pauze ili ipak zbog objektivnih vanjskih okolnosti na koje se ne želim izvlačiti?
Što god bio odgovor, ova današnja epizoda dala mi je nadu da će možda biti lakše nekad u doglednoj budućnosti. Kad sanjke budu još 20-30 kila lakše. Kad dođem na neku vjetrometinu gdje je snijeg otpuhan. Bit će to pravi gušt. Tada mislim da mi neće biti nikakav problem napraviti 30 kilometara u danu. A dotad, čupanje!
TEŽINA SNOVA
- DAN 12
- 26 km
- 11 h hodanja
- 5700 kalorija
- Uzbrdica: 90 m
- Ukupno 230 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 20 kmh
Osjet hladnoće: -20 ˚C
Je li teže ono što si sami zadamo ili ono što nam život zada? To mi se pitanje vrti po glavi od početka hodanja. Bi li mi bilo lakše da nemam opciju „izlaza“? Jedan poziv satelitskim telefonom i avion dolazi po mene. Kad su prvi istraživači išli na pol prije stotinu godina, oni nisu imali satelitske telefone ni logistiku koja ih može spasiti. Ali i njih je morala goniti luda volja, jer su se mogli u svakom trenu okrenuti i odustati. Recimo kada bi mi sva tri satelitska telefona krepala, ne bih imao izbora, nego bih morao doći do Južnog pola. Bi li mi tada bilo lakše ili teže podnositi ovu svakodnevnu težinu?
Dobro mi ide, zadovoljan sam. Danas je bio rekordan dan. 26 km. Malo sam ispred plana. Već je možda i četvrtina puta (vremenski) iza mene. Hvala bogu, ništa me ne boli, u odličnoj sam formi, a i vrijeme me dobro služi. Sretan sam!
Ali ovo je zasad baš brutalno teško, pa razmišljam o prirodi težine.
„Što se mora nije teško“ – kaže narodna poslovica, a narod zna znanje. Naravno, ako nešto moramo, ako nam netko ili nešto izvana nametne da nešto moramo – uvijek možemo svu našu negativnu energiju usmjeriti prema tome nekomu ili nečemu, ali zadatak ćemo odraditi.
Ali kada nešto ne moramo, nego si sami zadamo, onda je već druga priča.
Snovi se ne moraju ostvariti. Ostvarivati snove je luksuz. A luksuz je nešto bezčega se može. Možda zato tako puno ljudi ne ostvaruje svoje snove, jer se sam moraš ganjati na to, a to je teško. Bez toga je lakše. A evolucija uvijek bira lakši put. Evolucija nam je u genima. Biranje lakšeg puta je sastavni dio naše prirode. Kako proći u životu što bolje sa što manje utrošene energije? Ja ne bih znao odgovor na to pitanje. Ja pržim 5700 kalorija u 11 sati. Toliko odrastao aktivan muškarac ne sprži u dva dana. Zna život zadati velike težine za koje nismo ni krivi ni dužni i možda nije razborito uspoređivati prirodu težine. Ali iz mojeg vrlo subjektivnog kuta sada mi se čini da je najteže ono što si sami zadamo. To je cijena kojom rado plaćam ostvarivanje sna.
ROSTUHAROV NAPREDAK MOŽETE PRATITI PREKO OVOG LINKA: https://kek.hr/category/polarni-san-novo/ekspedicijski-dnevnik/
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Samo je devetorici ovo uspjelo
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2017-12-13 19:11:06
[created_by] => 3205
[created_by_alias] => Saša Jadrijević-Tomas
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2017-12-13 20:25:40
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2017-12-13 20:01:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 9786
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 264
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[page_title] => Život
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9358712.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9358711.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9373178.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9373198.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9373200.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/13\/Mozaik\/9373201.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"887x632"},{"size0":"1920x1273"},{"size0":"1920x1285"},{"size0":"700x393"},{"size0":"644x407"},{"size0":"800x489"},{"size0":"700x466"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 264
[name] => Život
[alias] => zivot
[description] =>
[parent] => 254
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 15072968 Threads: 5 Questions: 3157955804 Slow queries: 7060239
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 235109005
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 52
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front06
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /mozaik/zivot
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /mozaik/zivot/ovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39-521711
[printLink] => /mozaik/zivot/ovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39-521711?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 334678
[name] => davor rostuhar
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => davor-rostuhar
[link] => /tag/davor-rostuhar
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Samo je devetorici ovo uspjelo
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Ovaj Hrvat prošao je 230 kilometara na -35, no najgore tek dolazi: 'Ako stanem na dulje od pet minuta, umirem'
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3205
[name] => Saša Jadrijević Tomas
[username] => sa-a-jadrijevi-tomas
[email] => sa-a-jadrijevi-tomas@sd.hr
[password] => $2y$10$oeN8gyModa7.4Q7iQNTLl.qX9WmdDC3q2vlAkhBWAyF1XI0DJGCkC
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/sasa-jadrijevic-tomas-3205
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1723
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/7734430a6167a6a5f56f794220c00ad0?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n.jpg
[galleryCount] => 7
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => 13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n.jpg
[title] =>
13138765_1089833324407668_8184631386321401735_n
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9358712.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9358711.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9373178.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9373198.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9373200.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/13/Mozaik/9373201.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Imam jedan polarni san. Želim izvesti posljednju veliku, klasičnu ekspediciju koju Hrvati još nisu napravili: prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol, tako je pustolov Davor Rostuhar najavio svoj poduhvat života. Trenutno se nalazi na hodnji kroz bijela prostranstva, pješke i sasvim sam je već prošao 160 kilometara, a svaki dan, dok se odmara, redovito piše dnevnik.
Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom, govorio je prije puta taj pustolov, ako se prijeđe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj "Hercules" ruti iznosi 1200 kilometara. Rostuhar se taj put sprema prevaliti u 50 dana i to: posve sâm u najvećoj pustoši planeta; bez dostave hrane i opreme – svu opremu vući ću sa sobom na 130 kg teškim saonicama; bez upotrebe vanjske energije, poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
"Napravio sam plan koji se bazira na 47 dana, od kojih je 41 hodanja i 6 pauze. Plus još tri dodatna dana, čisto ako zatreba. Imam hrane i goriva za minimalno 50 dana, a ako vidim da će mi nedostajati, mogu to vjerojatno bez većih problema razvući na još koji dan. Kad spominjem gdje sam, u odnosu na plan, mislim na plan od 47 dana. Ako ću biti u zaostatku, osim što imam nekoliko dodatnih 'bonus' dana, također mogu kompenzirati s danima pauze.
Kilometraža je manja u početku, a veća kasnije, zato jer se svaki dan smanjuje težina sanjki za oko 1,5 kg, i zato što ću ja postepeno biti u sve boljoj formi, iako me čekaju i neki drugi izazovi s kojima se još nisam susreo, a koji me mogu usporiti", napisao je, među ostalim podacima na portalu Kek.hr, Rostuhar.
A evo što je bilježio u dnevnik i ostalih dana:
TEŠKOĆA POČETKA
DAN 2.
– Prešao 10 km
– 8 sati hodanja
– Uzbrdica: 250 m
– Ukupno prešao 18 km
– U odnosu na plan: -4 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 25 km/h
Najteže je krenuti, uvijek. I tu ne mislim samo na prvi korak, već na prve korake, početnu fazu svakog projekta. Čega god se primiš, uvijek najteže ide na startu. A što se mog puta na Južni pol tiče, jedna od najtežih dionica i jest prvih 20 km. Put se u tih 20 km uspinje 600 metara, što je prosječni nagib od 3 posto, a na najstrmijim dionicama čak 10 posto. Možda to nije puno kad si u autu, pješice ili na dobrom biciklu. Ali kad vučeš za sobom sanjke, teške 135 kilograma, onda je itekako teško.
Da stvar bude gora, vjetar još uvijek nije otpuhao snijeg koji je napadao proteklih dana. Što se više penjem uzbrdo to je manje dubok, pa se nadam da će kasnije biti fini, tvrdi snijeg. O podlozi sve ovisi. Ako imaš 20 cm dubok snijeg, to je kao da vučeš 250 kila. A ako imaš ravan, tvrd, zaleđen snijeg, možeš ni ne osjećati sanjke. (...)
Počeci su uvijek najteži, bit će lakše kasnije, kad mi se tijelo navikne na svakodnevne napore. Super je na što se tijelo sve navikne. Često nismo ni svjesni što sve možemo. Zato sam i ovdje da to istražujem i osjećam. A kad tijelo dođe do svoje granice, onda preuzima glava. A onda su granice samo tamo gdje ih sami postavimo?
MENTALNE IGRE
DAN 3.
– Prešao 15 km
– 8 h i 20 min hodanja
– Uzbrdica: 200 m
– Ukupno 33 km
– U odnosu na plan: -4 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 25 km/h
Polagano prolazim planine koje dijele unutrašnjost od obale. Kad sam ih gledao iz zraka, na letu do starta na Hercules inletu, točno sam shvatio svu silinu antarktičkog leda. Ledeni pokrivač je toliko debeo da su ponegdje cijeli planinski lanci ispod površine leda, a ponegdje izviru iz leda samo vrhovi planina, što se zove nunatak.
Dva nunataka koji su mi bili orijentir, jer sam između njih morao proći, sada su već iza mene, sljedeći nunatak koji će mi biti orijentir još je predaleko izvan mog vidokruga. Ali desno od mog smjera kretanja, posljednja tri dana sam uživao u pogledu na te planine koje sam vidio iz aviona. Sada mi i one sve više izlaze iz vidokruga, a beskrajni bijeli horizont koji će me pratiti narednih dana, sve više preuzima stvar.
Planine koje sam vidio iz aviona krasile su mi pogled na zapad, prva tri dana. Sada polako ostaju iza mene.
Danas sam dosegao svoj dnevni cilj. I dalje se penjem, ali je uzbrdica blaža i razvučenija. U nešto više od 8 sati, popeo sam se 200 metara u 15 kilometara za što sam "spržio" 5200 kalorija. Naporan je ovo posao. Nadam se da će postati lakše kad se uzbrdica još više razvuče, ali bit će i hladnije, vjetrovitije, bit će i loših dana, bit će i dijelova gdje su sastrugi visoki i po dva metra. Sastrugi su uzdužne formacije od snijega koje formira vjetar. I sada ih već ima, ali su zanemarivo maleni, a između 86. i 88. stupnja čeka me više od 200 km velikih sastruga, a nakon toga ledeni polarni plato na 2800 m. No tko zna hoću li uopće izdržati do tamo, i hoću li moći pratiti potreban tempo? Ali, ne! Ne, razmišljati o tome! Mozak zna biti najveći neprijatelj. Sada, na samom početku, zaista ne treba razmišljati o tome što me sve čeka. (...)
Ali, mozak hoće dramu. Kao da me neprekidno želi podsjetiti da ako nastavim ovako sporo, neću nikad stići do Južnog pola. Znam ja da je to strategija, ali briga njega. Preko dana, ja kontroliram situaciju, naposljetku i to sam trenirao. Ali, dočeka me ujutro, kad se još nisam razbudio. To su jutarnji demoni. U mom slučaju, najpodliji od svih. Kukavice koje napadaju kada još spavam. Pobijediti demone prvo je pravilo ovog puta. Biti fokusiran i u trenutku drugo, kontrolirati samo ono što mogu treće. U ovom trenutku cilj mi nije stići na Južni pol, nego se što bolje odmoriti da bi sutra dostigao svoj dnevni cilj. Iz dana u dan, iz bitke u bitku. Samo jako!
PREMA HORIZONTU
DAN 5.
– 20 km
– 9 h i 20 min hodanja
– 5800 kalorija
– Uzbrdica: 190 m
– Ukupno 72 km
– U odnosu na plan: -3 km
– Temperatura: -17˚C
– Vjetar: 60 km/h
– Osjet hladnoće: -35˚C
I posljednje prirodno obilježje na putu – nunatak "Three sails", ostalo je iza mene. Prošao sam ga danas puževim korakom i nastavio prema horizontu. Vidim još planine, ako se okrenem u nazad, ali ispred mene sada više nema ništa, samo ravni bijeli horizont. Tamo negdje na pola puta do Pola, znači za kojih 500 km, trebao bih sa zapadne strane u daljini ugledati vrhove planinskog lanca Thiel kako izviru iz ledenog pokrivača, ali to je to. Napokon taj bespregledni bijeli horizont o kojem sam sanjao.
Nije mi dosad, zapravo, još došlo u glavu gdje sam. Da se moj san napokon ostvaruje.
Nakon godina sanjanja, nakon posljednje dvije godine potpune posvećenosti tome, i nakon cijelog putovanja koje je uslijedilo. Zaista kao da još uvijek nisam svjestan. Možda zato što je napredovanje vrlo teško. Svaki korak moram čupat. Nema još one lakoće i tečnosti, kada ne ulažeš enormnu snagu u svaki korak, nego kada ti je kretanje stvar rutine o kojoj ne razmišljaš previše, pa možeš zurit u daljinu i puštati misli da lete.
No, sada kada je ispred mene ostao taj magični bijeli horizont i kad je najveća uzbrdica iza mene, sada kao da je počelo. Iako je danas puhao najjači vjetar, a "windchill" (osjet hladnoće zbog vjetra) je dosegao za mene rekordnih -35˚C, ja sam uspijevao uživati. Još uvijek je sve pomalo kao da sanjam. Kao da nisam uopće svjestan gdje se nalazim, i što je sve trebalo da do ovdje dođem. Koliko divne podrške sa svih strana. Da, ja hodam svoj san! Od Anđele i roditelja ponajviše. Pa od svih prijatelja. Anđela mi je za iznenađenje skupila videoporuke podrške od prijatelja, za svaki dan po jednu.
To je nešto najljepše što mi je itko ikad napravio.To pogledam svaku večer prije spavanja. A Knjiga snova! Napokon je čitam. Po dvije-tri stranice dnevno, ujutro, za motivaciju, za borbu protiv jutarnjih demona… Moram priznat da pustim sretnu suzu svaki put kad je čitam. Toliko prekrasnih poruka. Kao da živim u nekom drugom, boljem svijetu, u kojem vlada pozitiva i altruizam, u kojem ljudi nisu sami sebi najvažniji nego žele dobro jedni drugima! Itekako sam svjestan da bez sve te podrške ja ne bih mogao biti ovdje. Sam bih bio preslab. Ali nisam sam. Kad hodam, svi ti divni ljudi hodaju sa mnom. Prema bijelom horizontu.
UŽIVAJ U HLADNOĆI
DAN 6.
– 22 km
– 10 h hodanja
– 5850 kalorija
– Uzbrdica: 15 m
– Ukupno 94 km
– U odnosu na plan: -3 km
– Temperatura: -12˚C
– Vjetar: 15 km/h
– Osjet hladnoće: -20˚C
"Uživaj u hladnoći" pisala je posveta na knjizi, koju su mi legendarni Cas i Jonesy poslali nakon što sam im rekao na što se spremam. Oni su napravili puno veću stvar. Poznati australski pustolovni dvojac prvi je preveslao od Australije do Novog Zelanda u kajaku, i prvi su prošli put od obale Antarktike do Južnog pola i NAZAD, bez dostave hrane i opreme – svu opremu vukli su sa sobom na 130 kg teškim saonicama; i bez upotrebe vanjske energije, poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
To znači da su oni, zapravo, prošli duplo ovaj put koji ja radim, na isti način. Do pola im je trebalo 60 dana, a putem su ostavljali zalihe koje će pokupiti na povratku. Po povratku im je trebalo još 30 dana. Dokumentarac koji su snimili prodali su National Geographicu. Pisao sam im da ih pitam za savjet i puno su mi pomogli, a kad mi je poštom stigla i njihova knjiga o tom poduhvatu i kad sam vidio da je potpisana, to me posebno razveselilo.
"Uživaj u hladnoći", pisalo je. Odmah sam osjetio da mi to tada još nije jasno, ali da bi mi na ledu moglo postati jasno. Djelovalo mi je to čak i pomalo mistično. No danas sam počeo slutiti na što su mislili. Ima nešto pročišćavajuće i rastrijeznjujuće u hladnoći. Usredotočuje te na trenutak u kojem se nalaziš. Kad ti je hladno, ne možeš razmišljati ni o čemu drugome, nego kako da upravljaš tim osjećajem. Ali, čini mi se da ću imati još prilike bolje shvatiti taj izraz. Danas sam ga tek počeo shvaćati.
Možda je to i zbog toga što je danas manje hladno i manje vjetrovito nego jučer. Jučer je bio najhladniji dan dosad. Kad nakon takvog dana nastupi jedan malo manje hladan, odmah se bolje osjećaš. I dalje je itekako hladno, ne možeš skinuti rukavice ili ne smiješ stat duže od pet minuta da se ne počneš smrzavati. Baš su mi se vremenski uvjeti i razmišljanje o tome svemu poklopili s jednim zapisom iz Knjige snova koji sam baš danas ujutro pročitao, pa to kao da mi je bila fora dana.
"Znaš kako kod nas u Bosni radi autogrijanje po zimi? Tako da otvoriš sve prozore pa se smrzneš, pa onda kad zatvoriš onda ti bude toplije."
E, tako je meni danas. Uživam u hladnoći!
SKIDANJE KILA
DAN 8.
- 22 km
- 10 h hodanja
- 5400 kalorija
- Uzbrdica: 125 m
- Ukupno 135 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -15˚C
- Vjetar: 35 km/h
- Osjet hladnoće: -30 ˚C
Po pitanju prehrane, ljudi koji se spremaju na ovakve dugačke i naporne ekspedicije, razlikuju se po par kriterija. Jedni se udebljaju prije puta, a drugi ne. Jednima se prehrana bazira na istom broju kalorija dnevno, a drugi taj broj postepeno dižu. Ja nisam planirao niti dobiti kile prije ekspedicije niti ih gubiti na samoj ekspediciji, planirao sam jesti dovoljno koliko mi treba i to svaki dan podjednako, oko 6500 kalorija u dane kad hodam, a 4000 kalorija u dane kada pauziram. Hrana je bitna prvenstveno kao pogonsko gorivo i za snagu, ali također i za to da te grije. Moje tijelo je jedini „radijator“ u okolici, a gorivo za taj radijator je hrana. Ako ne jedem dovoljno, brže se pothlađujem i više riskiram ozebline.
No očito sam malo pogriješio u svom planu prehrane. Prvo, prije puta sam se ipak udebljao oko pet kilograma, uglavnom u trbuhu. A drugo, prvih tjedan dana ekspedicije nisam mogao dovršiti dnevne obroke. Silio sam se, znajući koliko mi je hrana bitna, ali onda bi došao do stupnja kad mi tijelo odbija hranu osjećajem za povraćanje. Malo sam se zabrinuo zbog toga, jer mi mjerač pulsa govori da trošim oko 5-6 tisuća kalorija samo za vrijeme hodanja, a još kad se ubroji ostatak vremena i bazični metabolizam, to ide debelo preko 7000 kalorija, a ja ne mogu unijeti niti pet od šest i pol tisuća dnevno. Sve je to ok kad je ekspedicija kratka, ali kad se to pomnoži sa 50 dana, može biti problem.
Zato sam prilikom jučerašnjeg redovnog večernjeg poziva baznom logoru tražio da popričam s doktorom. Svaki dan uvečer moram im javiti svoju poziciju i kako se osjećam, a oni me pitaju da li trebam neki liječnički savjet od doktora koji je u bazi upravo zbog toga.
„Ne brini se, to je normalno“ rekao mi je doktor Paddy iz Engleske, „Svima se u prvih tjedan, dva ekspedicije dogaa da ne mogu pojesti cijele dnevne obroke. Zato neki postepeno povećavaju prehranu iz dana u dan. Tijelo prvo crpi svoje vlastite zalihe masti, a tek onda traži dodatnu hranu. Bolje da ne bacaš višak hrane nego da ga čuvaš za kasnije, možda će ti trebati!“
I nisam bacao. Ne znam da li me to doktor smirio, ili sam baš prešao tu nevidljivu granicu, ali danas sam prvi put pojeo cijeli dnevni obrok. Jedva, ali jesam. A još uvijek nisam skroz skinuo zalihe u trbuhu. Eto, ako se želite veseliti svojoj škembi, poput mene, dođite na Antarktiku. Ovdje sve izgleda drukčije.
KEEP IT SIMPLE
DAN 9
- 22 km
- 10 h hodanja
- 5630 kalorija
- Uzbrdica: 57 m
- Ukupno 157 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 20 km/h
- Osjet hladnoće: -20 ˚C
Jedan od prvih ljudi koje sam upoznao a da su prošli ekspediciju od obale Antarktike do Južnog pola, bio je Svante Strand, Norvežanin koji me prije dvije godine učio osnovne vještine potrebne za ovakvu ekspediciju. On je faca od čovjeka, bivši specijalac, vojnički štur i ogoljen svake suvišnosti. Nikad nije pričao o sebi, ali čuo sam priče da je bio među prvim specijalcima koji su oslobađali Sarajevski aerodrom. Za takve stvari treba imati muda. Ne znam zašto ali činjenica je da većina ljudi koji idu na ovakve ekspedicije imaju vojničku prošlost, sve neki marinci, specijalci, bivši tajni agenti… Dovoljno da se mi ostali osjećamo kao autsajderi prije nego uspijemo, a kao još veće face onda kada uspijemo. Svante je rekao da je ekspedicija na Južni pol zahtjevna fizički ali prije svega mentalno. I sada kada sam unutar toga, dobro razumijem što je htio reći.
Jedna vesela iz šatora
I ljude i medije uvijek zanima što je bilo najteže. Možda bi u ovom slučaju očekivali da će to biti ekstremna hladnoća, vjetar, opasnost od ledenjačkih pukotina, ozebline ili neke ozljede. To uvijek zvuči atraktivno. A moj odgovor je uvijek drugačiji. Ove sve objektivne okolnosti se uz dobru pripremu mogu staviti pod kontrolu. Ono što je puno teže staviti pod kontrolu je glava. U mom slučaju, glava koja se brine i koja je nestrpljiva. Glava koja se non-stop bori sa ogromnom količinom puta ispred mene u prostornom i vremenskom smislu.
Razvio sam već mnogo načina na koje se borim protiv toga. A jedan od njih je i savjet koji mi je dao Svante: „Keep it simple“. Dobro dođe taj savjet i u životu. A ova ekspedicija ionako nije ništa drugo nego odličan trening za život.
TRENUTAK LAKOĆE
- DAN 10
- 22 km
- 11 h hodanja
- 5560 kalorija
- Uzbrdica: 68 m
- Ukupno 179 km
- U odnosu na plan: +17 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 10 km/h
- Osjet hladnoće: -16 ˚C
Danas se u iznimno teškom danu, dogodio trenutak blažene lakoće. Ne znam zašto je i dalje tako teško. Prva 3-4 dana bila su zaista najteža, em početak, em najveća uzbrdica, najdublji snijeg i najteže sanjke. Sada sam već deseti dan unutra. Teren je više-manje ravan. Nije to tako ravno kako izgleda na slikama, stalno su uzbrdice ili nizbrdice, ali one su blage, nisu onako strme kao prvi dani… No, itekako dovoljno da osjetiš da ti na uzbrdici ide teže, a na nizbrdici lakše. Podloga je više-manje dobra.
Istina, posljednja 2-3 dana, snijeg je malo dublji, skije i sanjke malo dublje propadaju i češće zaoru, što samo otežava stvar, ali ne žalim se jer znam da snijeg može biti i puno dublji i teži. I ne žalim se jer se nema smisla žaliti na stvari koje ne mogu promijeniti.
Ponegdje se dogodi komadić čvrstog, vjetrom utabanog, zaleđenog snijega, a na njemu i skije i sanjke kliznu, polete i ne ostave trag. Ali to su komadići od maksimalno desetak metara. No, danas se dogodio jedan potez dobre podloge od par stotina metara. Nije to bio zaleđeni snijeg, nego jednostavno dobra, tvrda podloga. Na ravnom. Niti na nizbrdici niti na uzbrdici nego na ravnom. Primijetio sam da hodam normalno. Da ne vučem i ne čupam iz sve snage nego normalno. Onako kako sam bez previše opterećenja vukao lakše sanjke na pripremama u Norveškoj.
Primijetio sam da ne zastajkujem svakih par desetaka koraka da bih došao do zraka. Da hodam normalno. Kao da sam se odjednom podsjetio koliko volim hodati. Zagledao sam se u horizont ispred sebe i uživao u lakim koracima nadajući se da će potrajati što duže. Ali nakon par stotina metara, uslijedila je opet stara priča. Lagana uzbrdica, malo dublji snijeg, težak hod, korak po korak, duboko disanje, česta stajanja, čupanje… Do kraja dana.
Shvatio sam da sam sve ove kilometre koje sam prevalio do sad, pošteno iščupao. To je ta teškoća o kojoj pričam, koja je dobila novu perspektivu sada kada sam uvidio da ne mora biti tako. Zašto posljednjih nekoliko dana umjesto da povisujem kilometražu u vremenu, povisujem vrijeme potrebno za istu kilometražu? Sanjke su lakše kilu, kilu i pol svaki dan. Vrijeme je blagonaklono, na podlogu se ne mogu požaliti. Je li to zato što sam umoran i treba mi dan pauze ili ipak zbog objektivnih vanjskih okolnosti na koje se ne želim izvlačiti?
Što god bio odgovor, ova današnja epizoda dala mi je nadu da će možda biti lakše nekad u doglednoj budućnosti. Kad sanjke budu još 20-30 kila lakše. Kad dođem na neku vjetrometinu gdje je snijeg otpuhan. Bit će to pravi gušt. Tada mislim da mi neće biti nikakav problem napraviti 30 kilometara u danu. A dotad, čupanje!
TEŽINA SNOVA
- DAN 12
- 26 km
- 11 h hodanja
- 5700 kalorija
- Uzbrdica: 90 m
- Ukupno 230 km
- U odnosu na plan: +18 km
- Temperatura: -12˚C
- Vjetar: 20 kmh
Osjet hladnoće: -20 ˚C
Je li teže ono što si sami zadamo ili ono što nam život zada? To mi se pitanje vrti po glavi od početka hodanja. Bi li mi bilo lakše da nemam opciju „izlaza“? Jedan poziv satelitskim telefonom i avion dolazi po mene. Kad su prvi istraživači išli na pol prije stotinu godina, oni nisu imali satelitske telefone ni logistiku koja ih može spasiti. Ali i njih je morala goniti luda volja, jer su se mogli u svakom trenu okrenuti i odustati. Recimo kada bi mi sva tri satelitska telefona krepala, ne bih imao izbora, nego bih morao doći do Južnog pola. Bi li mi tada bilo lakše ili teže podnositi ovu svakodnevnu težinu?
Dobro mi ide, zadovoljan sam. Danas je bio rekordan dan. 26 km. Malo sam ispred plana. Već je možda i četvrtina puta (vremenski) iza mene. Hvala bogu, ništa me ne boli, u odličnoj sam formi, a i vrijeme me dobro služi. Sretan sam!
Ali ovo je zasad baš brutalno teško, pa razmišljam o prirodi težine.
„Što se mora nije teško“ – kaže narodna poslovica, a narod zna znanje. Naravno, ako nešto moramo, ako nam netko ili nešto izvana nametne da nešto moramo – uvijek možemo svu našu negativnu energiju usmjeriti prema tome nekomu ili nečemu, ali zadatak ćemo odraditi.
Ali kada nešto ne moramo, nego si sami zadamo, onda je već druga priča.
Snovi se ne moraju ostvariti. Ostvarivati snove je luksuz. A luksuz je nešto bezčega se može. Možda zato tako puno ljudi ne ostvaruje svoje snove, jer se sam moraš ganjati na to, a to je teško. Bez toga je lakše. A evolucija uvijek bira lakši put. Evolucija nam je u genima. Biranje lakšeg puta je sastavni dio naše prirode. Kako proći u životu što bolje sa što manje utrošene energije? Ja ne bih znao odgovor na to pitanje. Ja pržim 5700 kalorija u 11 sati. Toliko odrastao aktivan muškarac ne sprži u dva dana. Zna život zadati velike težine za koje nismo ni krivi ni dužni i možda nije razborito uspoređivati prirodu težine. Ali iz mojeg vrlo subjektivnog kuta sada mi se čini da je najteže ono što si sami zadamo. To je cijena kojom rado plaćam ostvarivanje sna.
ROSTUHAROV NAPREDAK MOŽETE PRATITI PREKO OVOG LINKA: https://kek.hr/category/polarni-san-novo/ekspedicijski-dnevnik/
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/ovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39-521711
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=9f7f1ec6736d622caddde8d9d887c56018cf24e2
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ovaj+Hrvat+pro%C5%A1ao+je+230+kilometara+na+-35%2C+no+najgore+tek+dolazi%3A+%26%23039%3BAko+stanem+na+dulje+od+pet+minuta%2C+umirem%26%23039%3B&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39-521711
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fovaj-hrvat-prosao-je-230-kilometara-na-35-no-najgore-tek-dolazi-39-ako-stanem-na-dulje-od-pet-minuta-umirem-39-521711
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Samo je devetorici ovo uspjelo
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
13. svibanj 2024 22:07
