Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Yes, he can

Zona sumraka

Sve analize i predviđanja ishoda lokalnih izbora u prvi plan, očekivano, stavljaju oglede u Zagrebu i Splitu. Zagreb je, naravno, u žišku pažnje i kao metropola i zbog dugovječnosti gradonačelničkog mandata Milana Bandića, a Split ne samo kao „dalmatinska metropola“ i drugi po veličini hrvatski grad već i kao „lokacija“ koja gotovo u pravilu očitava trendove i puls biračkog tijela.

Ukupno gledavši, lokalni izbori 2017. zanimljiviji su od gotovo svih dosadašnjih, a svojim ishodom možda i presudni za smjer kojim će ići Hrvatska politika.

Stoga u prvom planu nisu lokalne teme, dvojbena pitanja infrastrukture, ulaganja, prostornih planova ili gospodarenja otpadom već - politika. Točnije, pipanje mišića političkih protivnika prije mogućih jesenskih preslaganja ali i, makar dijelom, ogled suprotstavljenih svjetonazora. Doduše, bez negdašnjeg velikog sudara „lijevih“ i „desnih“ prersonificiranih u SDP-u i HDZ-u. Jer oni prvi su atomizirana stranka koja tek mora pronaći modus opstanka kao ozbiljan igrač na političkoj sceni, a ovi potonji ozbiljno načeti unutarstranačkom polarizacijom na radikale iliti „karamarkiste“ te Plenkoviću sklone partijske snage.

Politika ili komunala

Posljednjih je dana objavljeno na desetke komentara koji ističu zanimljivost predstojećih lokalnih izbora u Zagrebu ne propuštajući naglasiti da su oni možda najpresudniji za HDZ. Jer, pobjeda Brune Esih - nestranačke kandidatkinje koju otvoreno podržavaju HDZ-ovi „karamarkisti“ i žestoka desnica - najviše bi naudila Andreju Plenkoviću. U prvom redu dovevši u pitanje njegov autoritet kao predsjednika HDZ-a, a onda ozbiljno zaljuljala korablju „umjerenog HDZ-a“ na koju su se ukrcali njegove pristaše. Naravno i tipični hadezeovski svrzimantijaši skloni svakoj dominantnoj stranačkoj struji. A oni, zna se, uvijek prvi napuštaju brod u nevolji.

Brunu Esih, dakako, ne zanima upravljanje gradom a još manje bavljenje komunalnim „tricama i kučinama“. Upravo to - ali i novac kojim još uvijek raspolaže - može možda biti adut za opstanak Milana Bandića koji je vraški talentiran za dodvoravanje građanstvu „pet do dvanaest“ jednokratnim populističkim potezima. No i on na vlastitom terenu „delanja“ ima prvi put dvije ozbiljne suparnice: Anitu Mrak-Taritaš i Sandru Švaljek. Iza prve, negdašnje agilne ministrice graditeljstva, stoje i SDP i HNS, a iza ove druge golem kredit stečen uspješnim vođenjem Zagreba dok je Bandić bio „opravdano odsutan“ u Remetincu.

Ako bi poraz njegova kandidata Drage Prgometa od Brune Esih u Zagrebu bio za Plenkovića prava katastrofa, ništa manje bolan ne bi bio ni poraz njegova splitskog protežea Andre Krstulovića Opare u Splitu. A mogao bi se lako dogoditi... Jer Opari kojem ankete daju malu prednost, za vrat pušu i Željko Kerum i Marijana Puljak. Koja je, prilično neočekivano, preuzela ulogu jedinog ozbiljnog „kontrapiza“ HDZ-u i populističkom neoprimitivizmu na kojem opet jaše Željko Kerum.

Uteg za Oparu

HDZ-ovski neformalni raskol u Zagrebu te ne baš naročiti rejting Prgometa lako se mogu pretvoriti u uteg koji Krstulovića Oparu, unatoč povoljnim anketama, može povući prema dolje. Nije nikakva tajna da mu nije baš sklon dio turbodesnog HDZ-ovog članstva koje ga, s pravom, percipira kao Plenkovićev klon. Klasična desnica u Splitu nema svog jakog kandidata kakav je Bruna Esih i njen zdrug (s Hasanbegovićem, Hebrangom, Karamarkovim bivšim kadrovima i golemom podrškom medijske ljute desnice), no zato ima Željka Keruma. Čiji izgledi za pobjedu - kako se izbori približavaju - bivaju sve veći. Je li riječ o apsurdu?

Sa stajališta zdrave logike - apsolutno točno. Kerum je - govore gole činjenice - unatoč silnoj samohvali, ipak poslovni i politički gubitnik. Iza njegova gradonačelničkog mandata ostala je, doduše, Zapadna obala no, nemojmo si lagati, ona je od prvog trenutka bila zamišljena kao dvorište propale megainvesticije (a danas opasne betonske besmislice i rugla) hotela „Marjan“ nego kao bitan infrastrukturni projekt. Tu je i neriješen Karepovac, aposlutna nezainteresiranost za povlačenje novca iz europskih fondova (na čemu su i Šibenik i Zadar sjajno profitirali osiguravši si razvojni uzlet)... dok je, s druge strane, saborska/politička avantura prošla uz trapistički zavjet šutnje. U međuvremenu su propale i brojne njegove tvrtke te - pa ma što Kerum danas govorio hvastajući se osobnim bogatstvom - cijeli „core business“.

No Kerum - zna znanje. Zna da se istim prodavanjem one stvari pod bubrege ponovo može dobaciti do fotelje u Banovini. Pojma nemam tko mu je osmislio kampanju, no ona očito već sada daje plodove. Za razliku od negdašnje mantre „kad je znao sebi, znat će dati i nama“ koju bi krah poslovanja ali i „slučaj Todorić“ kod onih barem malo staloženijih učinio smiješnom, Kerum prilično uspješno lopticu prebacuje na drugo „semantičko polje“. Ono koje mu je prolazilo i do sada; na arhetipski „sudar civilizacija“.

Bagerist u porscheu

O tome znakovito govori višerkratno ponavljana (očito dobro naučena) izjava: „Tko je sposoban ako nisam ja? Ja sam kapetan, ja sam bagerist, ja sam inženjer, ja sam ekonomist, računovođa. Sve. Ja sve znam. Ja san sve to prošao. Što su oni radili? Ništa!“ Samo iskaz bahatosti? Ne, već cijeli jedan (i jedini) „program“ koji, k tome, udara na glavne protukandidate: Krstulovića Oparu i Puljak.

"Bagerist“ je, naime, ključna simbolična kopča koja povezuje radnika sa dna socijalne kace i self-made uspješnog poslovnog čovjeka („kapetana, inženjera, računovođu“) koji se, eto, svojom sposobnošću i radom popeo na vrh ne zaboravljajući nikada svoje podrijetlo.

Stoga je i ovog puta kao i na prvoj kandidaturi glasačima ponuđen izbor: ili ste za „sposobnog Vlaja koji je sve postigao sam“ ili, pak, za uhljebe i palamudane od kolina koji previše „pametuju“. I tu nam svoju pamet, civiliziranost i šminkeraj žele podvaliti kao sposobnost.

Kad se tome doda i uobičajeno bubanje ispod pojasa - poput lažnog denunciranja jugokomunističkih sklonosti Marijane Puljak - koje će zacijelo pri završnici kampanje s novim repertoarom objeda na tragu negdašnjeg demoniziranja „urbanih Jugoslavena“ biti sve naglašenije, Kerum doista može računati i na dio hadezeovskih i desnih tradicionalnih birača.

Svih onih kojima suštinski na živce idu podjednako i Plenković i Opara, „intelektualizam“ Marijane Puljak i razbijanje glave što bi to Splitu mogao donijeti još jedan Kerumov mandat. Zna li se, pak, da ih nije baš malo a da njihovi neistomišljenici obično ne izlaze na izbore, tko to laže tko to kaže da Željko Kerum pretjeruje ako veli - "kad je mogao Trump, zašto ne bih i ja". Jer - yes, he can.

Naslovnica Zona sumraka