Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Kad bi Kolinda birala, to bi izgledalo ovako: Mamiću sport, Bujancu unutarnji poslovi, a Jakovu Ministarstvo obrane!

Piše Zlatko GALL

Na pola svoga mandata predsjednica Republike Hrvatske izgradila je o sebi medijsku sliku političke "starlete" koja ni o čemu bitnome nema ama baš nikakvo mišljenje, čiji ni jedan potez nije dio bilo kakve strategije i plana

Dok je srca, bit će i "Kroacije". Dok političari poput Kolinde Grabar-Kitarović ili pak Davora Bernardića odlučuju o sudbini "Kroacije", bit će i zajebancije.

Recimo, bistrooki predsjednik SDP-a Davor Bernardić ovih je dana, sudjelujući na konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo", rekao da ovlasti predsjednika države treba povećati. Pa da nam predsjednik više ne bude fikus, nego, valjda, divovski baobab. Ili, možda, da oplete Sabor poput otrovnog bršljana. Svoju genijalnu političku misao Bernardić je slikovito obrazložio: "Dajte, na primjer, predsjedniku ili predsjednici da koordinira tri ministarstva. Da imenuje ministre. Ili ćemo izabrati protokolnog predsjednika, a to možemo u parlamentu, dvotrećinskom većinom."

Kolinda Grabar-Karabatić

Što je tog jutra doručkovao Bernardić, nije još utvrđeno, no radilo se o buncanju zbog pokvarenih uvoznih jaja, nekom čudnom biljnom pripravku iz asortimana amsterdamskih "head shopova" ili müslima aromatiziranim sušenim listovima egzotičnog raslinja, rezultat je isti: privremeni gubitak ikakve veze sa stvarnošću. Posebice s parlamentarnom demokracijom i hrvatskim Ustavom.

Ako Davor Bernardić čini sve da se SDP posve pretvori u "stranku dešperatnih pacera", predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović – kojoj bi Berni dao veće ovlasti i tri resora da se s njima igra po svojoj volji – uporno dokazuje da joj uzor nije ni Maggie Thatcher ni Angela Merkel, već Ava Karabatić. Pa je, eto, nije teško zamisliti ni kao glavnu zvijezdu idućega splitskog karnevala gdje bi, zamijenivši Avu, baš lijepo mogla nastupiti u paru s Ivanom Pernarom.

Njezin friški "faux pas" s istrčavanjem na scenu HNK, kao i svi silni dosadašnji gafovi, "alternativne istine", besmislice i protokolarna otkliznuća gotovo da mandat Stipe Mesića – unatoč svim njegovim verbalnim saltima, svrzimantijaškim obratima, pišit-ću-kakit-ću i izjavit-ću-demantirat-ću istupima, šalama i pošalicama... – čine "uzornim".

Na pola svoga mandata predsjednica Republike Hrvatske izgradila je o sebi medijsku sliku političke "starlete" koja ni o čemu bitnome nema ama baš nikakvo mišljenje, čiji ni jedan potez nije dio bilo kakve strategije i plana; političarke za koju – da parafraziram jednu davnašnju opasku iz polemike Igora Mandića i Đemaludina Alića – vrijedi dijagnoza "i ne mari ona za politiku čvrstu, milija joj mnogo odjeća u Trstu". Pardon – u New Yorku.

I sad zamislite situaciju u kojoj bi, da je slušati Bernardića, predsjednica Grabar-Kitarović imala goleme ovlasti. I još tri resora u kojima bio mogla šefovati preko ministara koji su joj po guštu. Koje bi odabrala? Pa zna se: one u koje spadaju sport, obrana i – naravno – unutarnji poslovi.

Pjesma o Juri i Bobanu

U prvom slučaju bilo bi vrlo izgledno da u ministarsku fotelju sjedne Zdravko Mamić. Ili, još bolje, Davor Šuker. Koji, ne zaboravimo, ima iskustva i s antičkim novčićima, odnosno numizmatikom. Što ga, je li, dodatno kvalificira za resor u kojem su sport i znanost pod istim kišobranom. No – rečeno jezikom TV šopinga – to još nije sve jer Šuker je i "akademik" i edukator pa je kao utemeljitelj i vlasnik Nogometne akademije kompetentan u svim "razredima" Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

S Mamićem kao idealnim zamjenikom. Sinergijskim djelovanjem Pantovčaka i Banskih dvora, odnosno predsjednice Grabar-Kitarović i dvojca Šuker-Mamić za tren bi se riješile sve neuralgične točke koje odavno muče Ministarstvo. Zakon o sportu bi, recimo, imao član koji veli "Mamiću ne pakovati jer on je uvijek u pravu".

Ili, pak, odredbe koje bi zabranile dolazak na stadion svim navijačkim skupinama osim mamićoidne frakcije Bad Blue Boysa, a na utakmice "repke" svima koji ne znaju "Juru i Bobana". Naravno, mislim na Jerkovića i Zvonu, legende Hajduka i Dinama, kojima je ova popularna navijačka pjesma s okuka i posvećena.

U Ministarstvu unutarnjih poslova u fotelji već vidim dragog predsjedničina prijatelja Velimira Bujanca. On je uostalom već potvrđen kao maher u sastavljanju tjeralica, dobro poznaje i kazneni zakon i način rada USKOK-a, a bogme ima i dragocjene spoznaje o dilerima i narkosceni. Zlobnici bi možda mogli kazati da je "šmrkavac", da mu je najdraža pjesma ona o "bijeloj boji", no nimalo ne sumnjam da bi mu se na ministarskom mjestu glazbeni ukus promijenio te da bi zavolio "košulju plavu". Ili crnu.

Šaputanja na jastuku

Osjetljiv i vraški značajan resor obrane gospođa Grabar-Kitarović bi bez razmišljanja mogla povjeriti gospodinu Kitaroviću. Profesor Jakov možda nema "dobar parfem", ali ima svakako nos za vojne poslove i sigurnost. Vrijedi napomenuti da je za vrijeme svoga poslijediplomskog studija u Zagrebu jedno vrijeme radio u Vojnom učilištu na Črnomercu, a danas je pak stručnjak za korporativnu sigurnost u jednoj domaćoj tvrtki.

Zna li se da je suvremena država nalik suvremenim korporacijama a sigurnost Hrvatske ozbiljno ugrožena turbulencijama u bliskom susjedstvu, eto pravog "keca na desetku". A da i ne govorimo o apsolutnoj sinergiji između Predsjednice s iskustvom rada u NATO-u i Prvog supruga kao eksperta za sigurnost.

Sumnja li itko da i njihov "pillow talk", odnosno "šaputanja na jastuku", u kućnom okruženju ne bi bio vezan uz njihove odgovorne zadaće? Ili da se umjesto popisa za spizu na Dolcu ne bi slagao popis za kupnju na kojem bi umjesto tri vezice peršina, dva veća poriluka, malo rikule i pet kila krumpira "mona lisa" pisalo: deset "migova" u letnom stanju, šest duzina "patria AMV", tridesetak "tandem warhead" prututenkovskih sustava, stotinjak NATO haubica...

Naravno i štogod brodovlja koji bi povećali postojeću ratnu flotu sastavljenu od "Petra Krešimira" od I do IV.

Pa sad vi recite da vizionar Davor Bernardić nije u pravu?

Naslovnica Zona sumraka