Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Zlatko Gall: Ministar-prepisivač ponovno nam je dokazao, iz HDZ-a se ne leti zbog nedostatka ugleda ili morala

Zona sumraka

Javnost je konačno saznala da je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na sjednici 21. prosinca zaključio da je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić plagirao američkog znanstvenika Stephena Schlesingera uzimajući, bez navođenja izvora, dijelove njegovog znanstvenog rada "Does Globalization Threaten Democracy" objavljenog 2008. Tako je znakovita "trakavica", započeta još 2011. nakon što je skupina znanstvenika prijavila Barišića kao plagijatora, dobila i svoj etički pravorijek.

Znakovito za stanje u domaćem visokom školstvu i "akademskoj zajednici" prijava je tada odbačena na etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta u Splitu na kojemu radi Barišić. I sve bi, po običaju, "papala maca" da Pavo Barišić nije postao ministar znanosti i obrazovanja što je, naravno, aktualiziralo optužbe za plagijat i zaintrigiralo javnost, koju inače "zabole uvo" za znanost. A onda je krenuo pravi show program.

Barišić je naravno negirao plagijat, vadio se na tiskarsku grešku zbog koje je propušteno objavljivanje izvora, dobivši (očekivanu) podršku Sveučilišta u Zagrebu koje je držalo da je saborski Odbor promjenom svog Etičkog kodeksa nezakonito proširio svoje ovlasti i postavio se kao ultimativni arbitar. Ni jedno ni drugo ipak nije prošlo.

Schlesinger je potvrdio da Barišića - unatoč njegovoj kasnijoj isprici - drži za plagijatora a Sabor je 2014. stao iza Odbora pa je "sapunica Barišić" privedena kraju. S očekivanom "zadnjom klapom": odlaskom ministra plagijatora. Ili možda ipak nije?

Naime, sudeći po odgovorima na pitanja novinara portala Index iz studenoga prošle godine, teško je povjerovati da će ministar znanosti i obrazovanja sad ponuditi ostavku ili da će ga smijeniti premijer Plenković. Vrijedi podsjetiti da je iz Ministarstva znanosti i obrazovanja tada stigao odgovor kako su "sud o tome da se ne radi o 'plagijatu' (već) dala nadležna etička tijela koja su odbacila prijavu kao neosnovanu" a sam Barišić ustvrdio da se o svemu "već očitovao".

Premijer je pak poručio da se o tome nema što raspravljati jer je ministar "višekratno odgovorio" i tako zaključio svaku buduću raspravu o "slučaju".

I to bi bilo to. Opet je "pojeo vuk magare" a javnost dobila - kao i u slučaju nekih drugih plagijatora diplomskih i magistarskih radova - niz zanimljivih poruka. Ona glavna veli da je plagirati tuđi rad tek je sitna nepodopština, dio nacionalnog folklora ili pak dokaz "snalaženja".

Baš kao što su to i neplaćanje dobavljačima, uskraćivanje plaće radnicima ili isisavanje državnog novca za stranačke ili osobne zamračene i mračne fondove.

Naravno, postoji mogućnost da premijer Plenković - ako mediji i oporba ozbiljno zajaše na Barišićevoj ostavci - ipak odluči štogod kazati ili možda poduzeti u slučaju ministra znanosti prepisivača. Hoće li se možda ponoviti slučaj postavljenog a potom hitro ražalovanog ministra branitelja Mira Crnoje? Nekako u to sumnjam.

Volio bih da se varam ali sve mi se čini da će, kao i svaki put do sada kad mu je vrući krumpir dospio u ruke, "odlučni" Plenković osnovati kakvo povjerenstvo po uzoru na "tijelo" koje mora ocijeniti je li "za dom spremni" ustaški pozdrav ili javka domoljubnih braniteljskih snaga, relativizirati ocjenu Odbora za etiku u znanosti, šuteći gurnuti sve pod tepih ili možda opaliti - dakako, pristojnim rječnikom i smirenim glasom - po mrziteljima svega hrvatskog.

Naime, čisto sumnjam da bi europejac Plenković mogao zatražiti od svog ministra znanosti da napravi ono što je u uljuđenim europskim državama i pristojno ali i politički neminovno: odstupanje osramoćenog ministra s dužnosti. Onako kako su to - uzgred rečeno - u Njemačkoj zbog dokazanog plagijata učinili ministar obrane Karl Theodor zu Guttenberg 2011. a dvije godine kasnije i ministrica obrazovanja Annette Schavan. Potonja je, podsjetimo, ostavku dala taman kad se trebala natjecati za svoj treći mandat, odnosno samo četiri dana nakon što je ustanovljeno da je prije trideset godina prepisala dijelove svoje doktorske disertacije.

Za domaći "slučaj Barišić" vraški je poučna reakcija osramoćene ministrice. "Ne namjeravam prihvatiti odluku sveučilišta i poduzet ću zakonske korake, odnosno uložiti žalbu protiv takve odluke", kazala je no dodala da ostavku daje želeći "izbjeći posljedice koje bi takva procedura mogla imati za ministarstvo, saveznu vladu i stranku CDU kojoj je na čelu Angela Merkel".

Vjerovati da će ministar Barišić postupiti na isti način mogu samo budale. Ne samo stoga što je s nepodnošljivom lakoćom i do sada rješavao probleme oko brojnih afera koje su mu se pripisivale, već i zbog notorne istine da se iz HDZ-a (a za reći pravo ni iz drugih stranaka) nije odlazilo zbog bojazni za ugled stranke ili moralnih razloga već samo zbog sukoba sa stranačkim autokratima prilikom "čišćenja redova".

Sramoćenje - a dokazivanje plagiranja odnosno krađe tuđeg rada bi to svakako trebalo biti - ama baš nikad nije bilo razlog za odlazak. Ni s vlasti niti iz javnoga života.

Pa nismo mi Japanci gdje se okaljana čast može vratiti samo ritualnim prosipanjem vlastite utrobe već Balkanci. Uvjereni da se samo idioti neće znati "snaći" kad im se za to ukaže prigoda, maznuti lovu ili tuđi rad i uzdati se u oprost koji daje crkvena ispovijed i zaborav koji je ugrađen u nacionalni genetski kod.

Pretjerujem li? Nimalo! Jer da nije tako, zar bi se proteklih nekoliko mjeseci drsko bahatio propali poduzetnik dužan i Bogu i Vragu, najavljujući svoj novi ulazak u politiku, potencijalni ubojica na cesti uspješno i bez posljedica na opetovanim pijanim jurnjavama i "bevandi" gradio svoj "razbarušeni" estradni profil a notorni Ćaća iz dana u dan sticao nove simpatizere?

I zato smo tu gdje smo: u kaljuži. S metropolitanskim Sveučilištem ispod osamstotog mjesta na svjetskoj rang listi, s idiotima koji urlaju "za dom spremni" i "elitama" koje umjesto srama - ako ne već zatvorskih kazni - imaju i ugled i lovu.

Naslovnica Zona sumraka