Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Davor Krile: Lakše je naći poštenjačinu u HDZ-u nego dobrovoljca za ulogu četnika u Hrvatskoj

špurtilom i ostima

Puno mladih i školovanih odlazi iz zemlje u – kazao bi Vladimir Šeks – biblijskome egzodusu. Ima ih raznih struka, od medicinske, informatičke, pa do ekonomske, ali ni nad jednim se deficitarnim kadrom zadnjih dana nije toliko medijski naricalo kao nad četnicima.

Antun Vrdoljak počeo je snimati svoje filmsko remek-djelo o generalu Gotovini, a četnika, kruh ti ljubim, navodno ni za lijek. Lakše je naći liječnika opće prakse u Osijeku ili Našicama, ženu u zapovjedništvu ISIL-a ili poštenjačinu u HDZ-u nego dobrovoljca za ulogu četnika bilo gdje u Hrvatskoj.

Neću da budem četnik!

Duplo veće pare producenti filma navodno nude statistima ako glume četnike, a ne naše branitelje, ali svejedno nitko neće, pa da ih suhim zlatom plaćaš. "Neću da budem četnik u dotiranom filmu, neću da budem četnik ni u životu ni u kinu" – pjeva se zborno obrada davnoga hita "Zabranjenog pušenja".

"Neću da budem četnik, neki đavo je u mojoj kanti, neću da budem četnik, kad ne mogu vodu nosit Anti…" Pojavili su se čak i novinski tekstovi u kojima se otvoreno razmišlja o uvozu četnika iz Srbije kako bi se zadovoljila aktualna filmska potražnja.

Nikad dosad nijedan hrvatski redatelj nije bio suočen s tako stamenim domoljubnim zidom; ni u krajnje osjetljivom neposrednom poraću nikad se nije tržište rada tako kruto sudaralo s jednom običnom scenarističkom fikcijom.

Glumili su Hrvati bez problema čak i bleiburške ubojice u Sedlarovim filmovima. I četnici su defilirali puna dva i pol desetljeća ovdašnjim filmskim platnima, tumačile su ih i naše nepatvorene glumačke legende, a sad najednom – šlus.

Donekle je, doduše, razumljivo, jer napokon imamo nepatvoreno hrvatski i domoljubni HAVC, ali riječ je, naposljetku, ipak o nekoliko banalnih epizodnih uloga u hrvatskom domoljubnom filmu.

Kriza četništva u hrvatskoj filmskoj umjetnosti napokon je dobila zaokružen medijski oblik i svoju pravu svrhu kad je na portalu direktno.hr, čiji je utemeljitelj HDZ-ov medijski savjetnik Miljenko Manjkas, objavljen interaktivni članak pod naslovom: "Recite nam – kome bi najbolje pristajala uloga četnika u 'Generalu'?"

Lucidni autor se zapravo elegantno odmaknuo od teme, u efektnoj kleinburgerskoj pirueti, ilustrirajući javni upit slikom maskirne uniforme s oznakom "belog orla" na rukavu, te prepuštajući razularenoj rulji da je vlastoručno odjene nekome od svojih "favorita".

Što kažu Milenko i Renato

Da ne bude zbunjenih domoljuba i možebitne kaznene odgovornosti inicijatora harange, uredništvo portala posebno je naznačilo čitateljstvu da svoje idealne tumače uloga četnika objave u svojim komentarima na Facebooku. Tako stanoviti Renato Ramljak razdragano predlaže Pusićku, Josipovića, Tomića i Ostojića, a Milenko Tadić Šerbedžiju, Stazića, Mesića i Pupovca

U kadrovskoj križaljci su i Peđa Grbin, Arsen Bauk te Branko Grčić, ali i Bojan Glavašević i Predrag Matić, glasoviti četnički saveznici.

Kovitlaju se uzvišene patriotske emocije diljem internetskih pustopoljina; bljeskaju očnjaci, ejakulira mržnja i prokazuju se javno, sve u šeretskome tonu, tobožnji jataci naših dušmana i tajni simpatizeri neprijatelja naroda.

Za to vrijeme u uredništvu direktno.hr-a svečano se razvlače kožice na umotvorine sugestivne i zle bagre.

Huškajući publiku da kaže ono što oni misle, čuvajući integritet svojih malih spolnih žlijezdica i bojeći se otvoreno deklarirati vlastita uvjerenja, prilično indirektni autori "direktnog" zapravo su ordinarna desničarska sramota: ne samo zato što su se u lov na četnike dali najmanje dvadesetak godina prekasno, nego i zato što tom etiketom preko posrednika zasiplju ljude koji s njome nemaju nikakve veze i koji su mahom puno bolji od njih samih.

Od 1923. do 1945. godine u Njemačkoj je izlazio tjednik Der Stürmer, što znači Jurišnik ili Napadač. Riječ je o najpoznatijem nacističkom glasilu, slavnom po agresivnom antisemitizmu i grotesknim optužbama i karikaturama na račun Židova.

"Jurišnik" je, međutim, odista bio jurišnik: obraćao se najnižim društvenim slojevima, na dnu naslovne stranice pisalo mu je Die Juden sind unser Unglück! ("Židovi su naša nesreća!"), a ispod glave lista stajalo je pojašnjenje Deutsches Wochenblatt zum Kampfe um die Wahrheit ("Njemački tjednik za borbu za istinu").

Bio jednom Der Stürmer

U javnost je uglavnom iznosio skandale i bizarne optužbe vezane uz Židove, njihove navodne zločine i pornografske slike, te je prokazivao pojedince koje je trebalo eliminirati na temelju navodnoga ili stvarnoga židovskoga porijekla.

Der Stürmer je također poticao čitatelje da im prijave židovske opačine ili bilo kakve skandale vezane uz njih, no nikad se nije skrivao iza takvih mrzilačkih tvrdnji rulje, nego ih je prezentirao kao zajednička otkrića.

Zvati se direktno.hr, a širiti mržnju preko posrednika i u svilenim rukavicama predstavlja izdaju i vlastita imena i ideje za koju se boriš. Udarati na bezopasna manjinska glasila i manjinske predstavnike, a nemati muda to potpisati, mogu samo hrvatski arijevci "o slake vode".

Takvi bi sutra i u sveti Domovinski rat za jedinu nam Hrvatsku slali druge, njegujući indirektnu agitpropovsku vezu s dušmanskim barutom.

Naslovnica Špurtilom i ostima