Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Trojica u mraku

Librofilija/Dino Bauk: 'Kraj. Iznova'

S krizom srednjih godina različiti ljudi različito se nose: netko si priušti novi automobil, netko novu partnericu. Znam za slučaj dvojice vršnjaka koji su otprilike u isto vrijeme donijeli potpuno nesukladne odluke - jedan je kupio električnu gitaru, a drugi grobnicu – opisujući tako krajnosti hrvanja s teretom godina.

Ljudi s književnom žicom u toj se delikatnoj dobi rado i često hvataju ukoštac sa zadaćom podvlačenja crte ispod svojih dotadašnjih života. Mlađemu dijelu publike to zna ići na jetra, otprilike kao i ženama vojničke priče što ih ispovijedaju njihovi muževi nakon čašice viška.

Čitatelji, pak, u poodmakloj dobi od takvoga štiva zaziru iz gole zavisti, jer ih ono vraća u vrijeme kad su im i mladost i starost bile jednako daleke. Taj donekle razumljivi otpor nije, međutim, osobito mudar, jer zamagljuje jednu ključnu činjenicu: knjige (barem one dobre) koje tematiziraju krizu srednjih godina, manje su zaokupljene strahom od starosti, a kudikamo više se bave prokazivanjem laži vlastite mladosti.

Dino Bauk (1973.) bivši je voditelj kabineta u slovenskom Ministarstvu obrazovanja, karijerni odvjetnik i kolumnist „Mladine“, a „Kraj. Iznova“ (hrvatski prijevod potpisuje Jagna Pogačnik) njegov je romaneskni debi. Bratić Arsena Bauka (koji, za sada, spisateljski nerv svjedoči samo objavama na Facebooku) napisao je libar o trojici nekoć nerazdvojnih prijatelja koji su u kasnim tinejdžerskim godinama zajedno svirali u bendu te dijelili i zagriženo ispovijedali iste vrijednosti, da bi svoje četrdesete dočekali bez ikakva uzajamnog kontakta.

Goran je beskrupulozni menadžer, lokalni praktičar doktrine Gordona Gekka, dakle, socijalni darvinist kojemu je život jednadžba bez nepoznanica – gola utakmica u kojoj pobjeđuju jači. On nema obitelji, a i kako bi je imao kad na žene gleda kao na neku vrstu klasnog accessoirea, trofeja kojim se dokazuje pripadnost eliti i kojeg valja redovito mijenjati, baš kao i nove modele automobila.

Peter nominalno također pripada mladodemokratskom establishmentu, zaposlenik je Ministarstva kulture, ali s dna hranidbenog lanca. On je frustrirani činovnik čiji se brak raspao i koji pred sobom ne vidi nikakve izglede za budućnost, pa baca pogled u retrovizor pokušavajući razumjeti što se dogodilo u prošlosti. Treću špicu toga prijateljskog trokuta opisuje Denis, koji će nestati iz njihovih života nakon večeri koju je proveo u društvu mlade mormonske misionarke Mary.

Baukova generacijska inventura ne tiče se samo privatnog, nego i društvenog vremena. Veze između Denisa, Gorana, Petera i Mary popucat će istodobno kad i Jugoslavija, no autor nije blag prema svojim junacima, ne dopušta im da se izvuku providnom izlikom kako im okolnosti nisu bile sklone. Nimalo ne podcjenjujući težinu i važnost događaja na širemu društvenom planu, koji su im centrifugirali živote i raspršili sudbine, on propituje njihovu odgovornost i pritom razobličuje svu laž slatke utopije mladalačkog zajedništva.

Ovaj roman ispisan je u četiri glasa, dojmljivo izmjenjuje vremenske perspektive i često se, što je osobito zanimljivo, utječe u fantastične rukavce. Unatoč takvoj „razbarušenosti“, čita se kao žanrovski disciplinirana napetica i posreduje emocije od kojih će vam se skupiti grop u grlu. „Kraj. Iznova“ generacijska je priča u koju se, provjereno, mogu uživjeti i devet godina stariji.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE