Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Hrvatska kuharica

Librofilija

U studenome 1986. skupina je uglednih hrvatskih filologa pozvala u Zagreb Karl-Markusa Gaussa polažući u njega velike nade.

Tada 32-godišnji austrijski esejist privukao im je pažnju tekstovima u kojima je lijepo pisao o Miroslavu Krleži, braneći tvrdnju kako je u pitanju "ne samo hrvatski Goethe, nego općenito Goethe 20. stoljeća". Precjenjujući društveni utjecaj mladog autora za kojeg su mislili da može značajno pridonijeti – danas bi se reklo – "širenju istine" o Krležinoj veličini, hrvatski uglednici odlučili su kraljevski ga ugostiti. I to nije ispalo dobro. Najveći pisac našega jezika na njemačkom je govornom području ostao poznat samo slavistima i ponekome znatiželjnom literarnom sladokuscu, a Gauss do danas nije uspio probaviti deliciju kojom su ga počastili.

Naime, prije nego što se društvo vrlih filologa uhvatilo u koštac s pečenim janjetom, Enes Čengić širokogrudnom je domaćinskom gestom mladoj zvijezdi večeri ponudio oko paloga papkara. Užasnuti Karl-Markus, kao pravi maneken bečke škole pristojnosti (premda je iz Salzburga), dotično je oko progutao i to do danas sebi vjerojatno nije oprostio.

Traumatično iskustvo nije ga, međutim, natjeralo da Zagreb jednom zauvijek prekriži. U naš je glavni grad nastavio navraćati i što, je još važnije, baviti se hrvatskim temama, odnosno markantnim pojedincima koji su svojim djelovanjem mijenjali duhovni pejzaž ne samo ove zemlje, nego i puno šire. Nikakvo čudo, jer spisateljski core-business Karl-Markusa Gaussa i jesu male nacije, skrajnute kulture i marginalni rukavci povijesti, otkrivanje zatajenih epizoda i skitnje zabačenim puteljcima daleko od magistralnih pravaca.

"Oči Zagreba" opsegom su malešna zbirka eruditskih eseja koji definitivno jesu "labour of love". Gauss, međutim, nije nježan ljubavnik. Kao što ne štedi "svoje", ne povlađuje ni "našemu". A onda ta dva svijeta majstorski sljubi u duhovitu rečenicu poput ove: "Spomenik mu je (Jelačiću – op. a.) načinio Antun Dominik Ferkorn, austrijski kipar koji se bijaše više specijalizirao za konje junaka negoli za njih same, pa je tijekom svog uspješnog umjetničkog života dao lijevati stotine jedrih konjskih guzica u bronci, metalu i bakru te ih razaslao po svim krunskim zemljama Monarhije."

Cijepljen od svake uskogrudnosti, on se strastveno ruga mitomanima, razotkrivajući sav jad i promašenost njihovih interpretacija povijesti te podsjećajući kako je istina o historijski važnim personama puno slojevitija kao, primjerice, u sljedećoj rečenici: "Svoje ljubavne stihove taj je Hrvatina (opet Jelačić – op. a.) pisao na njemačkom, a na hrvatski, u kojem uopće nije bio kadar lirski izraziti svoje najdublje osjećaje, preveo mu ih je prijatelj Arumunj, učeni pripadnik romanske manjine koja je živjela raštrkana po cijelom Balkanu i nikad se nije pokušala ujediniti u nacionalnu državu."

"Oči Zagreba" tiskane su u trojezičnom izdanju (na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku) i doimaju se kao idealan poklon svakome putniku iz bijeloga svijeta kojega je znatiželja dovela u Agram. Toliko idealan da bi se ovaj recenzent pojeo od muke što Gauss nije napisao sličan libar o Splitu. Bilo bi krasno imati priliku čitati kako se ovaj duhoviti Austrijanac hrva s gradom čiji stanovnici uporno brkaju njegovu zavodljivu mitologiju s poviješću.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE