Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Tuomas Kyro: Prosjak i zec - Uvod u kapitalizam

Pikarski roman o putešestvijama prosjaka i zeca? Ne zvuči baš apetitlih, zar ne? Takav siže kao da navješćuje didaktičnu moralku koju je ispisao neki silno pretenciozan autor. Znamo li da je sirotan iz naslova Rumunj koji je kao bijelo roblje dospio na sjever Europe, da je njegov nerazdruživi kumpanjo finski zeko koji je jedva izvukao živu glavu pred obijesnim progoniteljima, te da treću puntu dramskoga trokuta drži zastrašujući ruski kriminalac, njihova se priča čini još i manje izazovnom. Prosječni čitatelj teško će se othrvati slutnji kako ga između korica libra čekaju suzama natopljene stranice koje posreduju toplu humanističku poruku i pritom nude nepodnošljivi davež. Odmah da budemo načistu, Tuomas Kyrö raspršit će vam ta sumorna očekivanja nakon manje od dvije minute.

„Odraslog se muškarca“, veli autor, „cijeni tako dugo dok ima snage. Tako dugo dok uspijeva štititi i pružati sigurnost bližnjima, tako dugo dok predstavlja prijetnju za one izvan svojega uskog kruga. Ta činjenica uzrokuje sve dobro i sve loše u gospodarstvu, rock-glazbi te naoružavanju. (...) Muškarac ne izaziva sažaljenje poput djeteta niti žudnju poput žene, njegova osnovna zadaća i razlog postojanja je proizvodnja viška vrijednosti.“

Kyröv junak Vatanescu u totalnoj je zavadi s opisanim razlogom. On se našao u egzistencijalnoj stupici, živi u dubokom siromaštvu potpuno svjestan kako u vlastitoj domovini za njega ne postoji nikakva nada. Stoga se odlučuje na očajnički pothvat: prihvaća ponudu da u Finskoj prosjači za račun zločinačke organizacije čije poslove na terenu vodi Rus Jegor Kugar, patološki nasilnik. Vatanescu krotko trpi sva poniženja grijan nadom da će nakon nekog vremena zaraditi dovoljno novca da sinu može kupiti kopačke.

No, njegova karijera prosjaka neće dugo potrajati. Spletom okolnosti iščupat će se iz željeznog mafijaškog stiska te dati u bijeg koji će ga voditi uzduž i poprijeko cijele Finske, preko laponskih vukojebina natrag do Helsinkija. Na tome putu spasit će jednoga zeca i upoznati cijelu galeriju osebujnih likova i njihovih sudbina, družit će se s nesretnim imigrantima kao što je i sâm, ali i s čistokrvnim Fincima koji, premda žive u materijalnom obilju, nisu lišeni muka. „Nisam znao da je lagan život tako težak“, zbunjeno će priznati na jednome mjestu Vatanescu. A sveznajući pripovjedač taj će zaključak dodatno produbiti opaskom: „Za sistem svaki je čovjek prilika da ga se odstrani iz sistema.“

„Prosjak i zec“ (u prijevodu Borisa Vidovića) roman je epizodnog karaktera, svako poglavlje nova je pustolovina u koju upada zbunjeni Vatanescu pogonjen raskalašenom imaginacijom pisca i iz koje se na jedvite jade mora čupati. Naizmjenice s pričom o borbi sirotog Rumunja za koricu kruha i par kopački, razvija se i storija o Jegoru Kugaru čija kriminalna karijera propada nakon Vatanescuova bijega, pa on postaje opsjednut mišlju da mu se osveti.

Na svome putu Vatanescu neprestano biva izložen okrutnim udarcima sudbine. No, osim što uvijek uspijeva sačuvati glavu (zapravo dvije, vlastitu i zekinu), polazi mu za rukom umiješati se i u događaje koji pobuđuju interes široke javnosti i pritom se pozicionirati kao narodni junak zauzet borbom za opće dobro i univerzalne ljudske vrijednosti. Dok on tako brodi iz jedne u drugu nevolju, nije ni svjestan kako se društvenim mrežama širi pravi kult njegovih štovatelja. Ta okolnost učinit će prosjaka bez ikakvih dokumenata globalno vidljivim, što će Kugaru olakšati posao njegova pronalaženja...

„Prosjak i zec“ nije krimić da bih vam morao tajiti detalje raspleta, ali bi bilo naprosto neumjesno otkrivati previše potankosti o ovoj neodoljivo šarmantnoj priči, pa mi je bolje na ovoj točki začepiti gubicu. Iz predloška koji se doima bogom danim za ispisivanje nepodnošljivo mučnog i potresnog romana, Kyrö je naštrikao rijetko zabavnu knjigu uz koju ćete se smijati. Osim što osvaja „podigranim“ humorom koji priziva u sjećanje Kaurismakijeve filmove, ovaj se libar na neki ćaknuti način doima i poput sociološkog udžbenika iz kojega možete naučiti sve bitno što se treba znati o suvremenom kapitalizmu i pošasti konzumerizma. Na primjer: „Jogurt je danas umornim ljudima obećavao ono što je nekad obećavala crkva. Vječni život, duševnu ravnotežu, bolju kondiciju tijekom radnog vijeka i raj nakon iskupljenja. Kako bi se sve to postiglo, nije trebalo čak ni umrijeti već samo živjeti…“

I kad ga priča dovede na korak do skliske zone sentimentalnosti, daroviti se Finac vraća na tračnice svoga drskog crnog humora, kao, primjerice, u sljedećem pasažu: „Sana Pommakka sjedila je u vlaku u vagon-restoranu i plakala. A možda se žena samo otapala kad je ušla na toplo.“

„Prosjak i zec“ bolje od cijelih tomova znanstvene literature posredovat će vam preciznu i neumivenu sliku svijeta u kojemu živimo, pobrojiti sve neupitne razloge za očajavanje, ali i s nepokolebljivom vjerom ponuditi onaj jedan jedini koji čovjeku preostaje želi li se obraniti od takvoga stanja stvari. A to je humor kao zadnja crta obrane ljudskosti.

Pisac i stripaš

Tuomas Kyrö rođen je 1974. godine u Helsinkiju. Prozaik je, dramski pisac, novinski kolumnist, karikaturist i autor stripova. Do sada je objavio trinaest romana od kojih su neki ovjenčani prestižnim nagradama (Nuori Aleksis, Kalevi Jäntti...). Među najčitanijim je autorima u Finskoj, a djela su mu prevedena na niz jezika. Prema romanu „Staro prigovaralo“ snimljen je jedan od najgledanijih filmova u Finskoj posljednjih godina, a „Prosjak i zec“ s uspjehom je postavljen na kazališnu scenu.

Sitni kriminal

„Kao dijete živio sam s majkom i sestrom, nismo imali puno novca. Želio sam stvari koje su se reklamirale po dućanima i na TV-u, a nisam ih mogao dobiti. I onda sam shvatio da naprosto mogu ukrasti slatkiše, tenisice, elektroniku, što sam već želio“, kazao je ovih dana Kyrö u razgovoru za „Express“, opisujući kako se od sitnog kriminalca preobrazio u jedno od najkrupnijih imena finske književnosti.

Naslovnica Librofilija