Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

IZ NIŠTAVILA Knedla u grlu, praznina u duši

FILM: Aus dem Nichts; drama; Njemačka/Francuska, 2017.; REŽIJA: Fatih Akin; ULOGE: Diane Kruger, Denis Moschitto; DISTRIBUCIJA; Discovery; OCJENA: ****

Katjina emotivna reakcija, odnosno crna slutnja da su među žrtvama njezin muž i sin gotovo je usporediva s predosjećajem lika Seana Penna i njegovim reagiranjem na smrt kćerke u 'Mističnoj rijeci'. Scena signalizira da će ovo biti drama sirovih (su)osjećaja u glumi i režiji, film koji se gleda s knedlom u grlu, važan za Fatiha Akina koliko i Diane Kruger. Katjina bol uvlači se polako i u gledateljevo srce i ne izlazi odatle sve do teško zaboravljiva kraja koji na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti.

Udomljavanje Vukovar Film Festivala u splitskoj kući za filmofile, “Kinoteci“, ove će subote završiti s drugim najboljim naslovom zvučne mini-revije. “Iz ništavila“ Fatiha Akina pozicioniramo odmah iza “Bez ljubavi“ Andreja Zvjaginceva, a debelo ispred “Happy Enda“ Michaela Hanekea. Možemo otići još i dalje. Ovo je vjerojatno i nešto najbolje što je njemački redatelj turskog podrijetla snimio od kultne drame “Glavom kroz zid“, film koji ga vraća u definitivnu formu nakon više (dražesni “Tschick“) ili manje uspješnih prethodnih režija (pretenciozni “Prekinuti put“).

Lako je voljeti “Soul Kitchen“, no “Aus dem Nichts“ je “comeback“ pravog, serioznog Fatiha Akina i njegova autorstva. Premda, “Iz ništavila“ kreće režijski i glumački veoma lepršavo, uvodnom scenom vjenčanja, ispraćenom poletnom kamerom iz ruke, kakva bi se mogla naći u “Soul Kitchen“. Bivši diler, Turčin/Kurd Nuri Sekerci (Numan Acar), ženi se za prelijepu Nijemicu Katju (u ulozi postupno deglamurizirana i nikad bolja Diane Kruger) dok je još u zatvoru. Iskre u njihovom oku pale ljubavnu vatru i griju srce publike koje će ubrzo biti slomljeno.

Polet još uvijek opstoji na početku prvog čina filma, nazvanog “Obitelj“, no ugroza vreba iz prikrajka u njemačkom gradu Hamburgu. Na putu da posjete supruga i oca, auto će zamalo udariti Katju i njezina sina, a tu je i sumnjiva djevojka koja nasuprot Nurijeva ureda ostavlja biciklu s koferom kao na motoru. Akin rasterećuje opasnost Katjim odlaskom u kupelj s prijateljicom, ali ne zadugo. Po povratku iz kupelji ulica koja vodi do Nurijeva ureda je zakrčena policijom - dogodila se eksplozija.

Katjina emotivna reakcija, odnosno crna slutnja da su među žrtvama njezin muž i sin gotovo je usporediva s predosjećajem lika Seana Penna i njegovim reagiranjem na smrt kćerke u “Mističnoj rijeci“. Scena signalizira da će ovo biti drama sirovih (su)osjećaja u glumi i režiji, film koji se gleda s knedlom u grlu, važan za Akina koliko i Diane Kruger, zasluženo nagrađenu u Cannesu. I hoće. U drugom činu, “Pravdi“, redatelj samo po rubovima kadra uvodi triler, tj. policijsku istragu i pitanja je li Nuri bio politički aktivan i nanovo umiješan u nešto ilegalno da bi bomba bila postavljena baš ispred njegova ureda, ali bez spomena ISIS-a ili imgranata, iako je protiv potonjih nedjelo upereno otkrićem kako su za eksploziju odgovorni neonacisti, mrzitelji stranih, nenjemačkih stanovnika Njemačke.

“Aus dem Nichts“ ostaje drama o hrvanju (majke) s pogibijom bližnjih kojom Kruger i Akin daju lice žrtvama iz svakodnevnih novina, s nekima od najbolnijih prizora ili misli, primjerice nijemim pogledom na dječji mrtvački sanduk u obliku kamiona-igračke koji govori više od svih riječi ili Katjinim pitanjima tipa “jesu li što osjetili“ i razmišljajima da joj sin leži i gleda svoje udove oko sebe. Njezina bol, koju uzaludno pokušava otupiti drogom, pa čak i pokušajem suicida, uvlači se polako i u gledateljevo srce i ne izlazi odatle ni kad film promijeni registar u sudsku dramu.

Minuciozni sudski proces Akin podiže iznad standardnih u sličnim “courtroom“ dramama ne sustezajući se ni najmanje od nemilih detalja u eksplicitnom opisu ozljeda na ljudskom tijelu zadobivenih od grunuća bombe s čavlima, od čije nelagode nam dođe da, kao i Katja, zatražimo stanku i izađemo iz sudnice/filma. Redatelj nas navodi da u potpunosti razumijemo Katjin bijes i nepromišljeno nasrnuće na odgovorne u sudnici koji prelazi i na nas, te preziremo odvjetnika Haberbecka (dojmljivi Johannes Krisch; “Revanš“) zbog same obrane evidentno krivih mladih štovatelja Hitlera i pripadnika svjetske naci mreže, te njegovog podmuklog pokušaja prekidanja suđenja i pitanja punih klevete upućenih Katji.

Na Katjinoj smo strani i u trećem, najboljem činu filma, po imenu “More“, kad se u Grčkoj počne igrati detektiva i razmatrati da uzme stvari u svoje ruke nakon šokantnog nekažnjavanja bombaša, unatoč jasnim dokazima i obećanju njezina odvjetnika i Nurijeva prijatelja (Denis Moschitto) da će “biti kažnjeni“. U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti.

Diane Kruger za Oscara

Ne bi nas iznenadilo da Diane Kruger bude nominirana i za Oscara u kategoriji glavne ženske uloge. Poznata je u Americi zahvaljujući važnim ulogama u nizu hitova (“Troja“, “Nacionalno blago“, “Nemilosrdni gadovi“…), iako se posljednjih godina okrenula i europskim produkcijama (“Gospodin Nitko“, “Zbogom, kraljice“…). Ako se to dogodi, Diane će biti jedna od rijetkih glumica s oskarovskom nominacijom za ulogu u neameričkom filmu (npr. Penelope Cruz/ “Vraćam se“ i Marion Cotillard za izvedbu Edith Piaf“).

Naslovnica Cinemark