Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TULIPANSKA GROZNICA Kad ne zamirišu tulipani

FILM: Tulip Fever; romantična drama; SAD/Veika Britanija, 2017.; REŽIJA: Justin Chadwick; ULOGE: Alicia Vikander, Dane De Haan; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: **

Miris tulipana je kratkoga vijeka u 'Tulipanskoj groznici', filmu koji je vizualno poput Vermeerove slike, ali režijski i scenaristički ne tretira žanr povijesne romantične melodrame o zabranjenoj ljubavi s dužnim respektom, ima problema s glumačkom podjelom i karakterizacijom likova da bismo prihvatili zbivanja na ekranu.

Kinodvorane mirišu na tulipane. U distribuciju je konačno, nakon jednogodišnjeg odlaganja datuma premijere (sa srpnja 2016. na rujan 2017.), krenula “Tulipanska groznica“. Međutim, čekanje se baš i nije isplatilo. Novi kostimirani film redatelja Justina Chadwicka, oskarovskog producenta Harveyja Weinsteina i scenarista Toma Stopparda inferiorniji je njihovim signaturnim ostvarenjima (“Dvije sestre za kralja“, “Zaljubljeni Shakespeare“, “Ana Karenjina“), pa i određeno razočaranje računajući pedigre ljudi ispred i iza kamere (dobitnici zlatnog kipića Alicia Vikander, Christoph Waltz, Judi Dench), te bestselerski predložak Deborah Moggach koji je proveo više od dekade na ledu za ekranizaciju od prvotnih planova 2004. godine.

“Tulip Fever“ režijski i scenaristički ne tretira žanr povijesne romantične melodrame o zabranjenoj ljubavi s dužnim respektom, ima problema s glumačkom podjelom i karakterizacijom likova da bismo prihvatili zbivanja na ekranu ambijentirana u 17. stoljeće, kad je Amsterdam opčinio jedan cvijet - tulipan, osobito onaj raritetni bijeli s grimiznom prugom – i ljudi su “izgubili razum želeći ga posjedovati“, čak i nadstojnica opatije (Dench). Doduše, Chadwick je, mora mu se priznati, vizualni dio posla odradio kako spada.

To što je protagonist filma mladi slikar-portretist Jan Van Loos (Dane De Haan) režiseru i njegovom direktoru fotografije Eiglu Brydu (“Priča o Jane Austen“) dalo je povoda da kameru umoče u slikarske boje flamanskog Zlatnog razdoblja i razigraju se imaginarnim kistom kako bi u brižnim kompozicijama kadrova evocirali tehniku ulja na platnu. “Razmaši se kistom“, od Jana traži bogati “kralj papra“ Cornelis Sandvoort (Waltz) naručivši dvostruki portret sebe i svoje duplo mlađe supruge Sophije (Vikander).

Chadwick je nesumnjivo promatrao slike Johannesa Vermeera (“Djevojka s bisernom naušnicom“), ali i širem puku nešto manje poznate slikare epohe poput Adriaena Van Ostadea i Gerrita Van Honthorsta, kapnuvši na platno boje strasti (tulipana) i nevinosti (Sophieina plava haljina). Osim fotografije, scenografije i kostimografije, rekreacija napaljujućeg perioda uspješno je dočarana i u po pitanju - za žanr - razmjerno slobodnijih erotskih scena između Jana i Sophije, te njezine sluškinje Marije (Holliday Grainger) i trgovca ribom Willema (Jack O’Connell).

No, miris tulipana je kratkoga vijeka u “Tulipanskoj groznici“, jer već tu dolazimo do jednog od ključnih problema filma. Kemija Jana i Sophije nije na potrebnoj razini. Ljubavni nemir i strast su jednosmjerni i osjećamo ih samo u Sophijoj duši i tijelu, budući da je Vikander bolja glumica od ukočenog De Haana koji drugi put zaredom poslije “Valeriana“ ne uspijeva ostvariti opipljivu romantičnu interakciju s partnericom, iako je dojmljiv u ulogama mračnjačkih osamljenika (“Kronike“).

A opet, koliko god Vikander bila dobra, neuvjerljivo je ilustrirana njezina čežnja za bijegom od supruga u nesretnom braku nakon što ju je ovaj spasio od siromaštva/sirotišta i zauzvrat se mora odužiti tako da mu podari sina nasljednika. Sandvoort, naime, nije ni izbliza tako negativan, okrutan i odbojan kao, recimo, lik Billyja Zanea u “Titanicu“. Možda bi nam išao na živce da ga Waltz portretira u “waltzovskoj“ maniri s kojom je kvario Burtonove “Velike oči“, no izvedba dvostrukog oskarovca je iskrena da se čovjek može sažaliti nad neuvjerljivom šaradom koju mu priređuju Sophia, Jan i naratorica filma Maria.

Drugim riječima, u vodu pada podzaplet posuđen iz sapunica - Sophia i trudna Maria sklapaju pakt na način da će prva devet mjeseci držati jastuke ispod haljine i pretvarati se da je noseća, dok će druga nositi bebu za koju siroti Sandvoort misli da je njegova. U pustim preokretima filma “Tulip Fever nipošto ne pomaže Chadwickov autoparodični odmak u angažmanu komičara Zacha Galifianakisa (“The Hangover“) u ulozi Janova najboljeg prijatelja Gerrita. Galifianakisov bivši alkoholičar u odsudnom momentu će posegnuti za pićem, opiti se kao majka i prekriti miris tulipana neugodnim zadahom od mamurluka. “Tulipanska groznica“ nas je prošla.

Nesuđena verzija s Keirom Knightley

“Tulipansku groznicu“ je 2004. trebao režirati John Madden (“Zaljubljeni Shakespeare“) s Keirom Knightley i Judeom Lawom u glavnim ulogama. U igri za režiju s godinama su bili i Peter Chelsom (“Igra sudbine“) i Tom Hooper (“Kraljev govor“).

Naslovnica Cinemark