Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

AMERICAN MADE Prvo poleti pa reci hop

FILM: American Made; akcijski krimi-triler; SAD, 2017.; REŽIJA: Doug Liman; ULOGE: Tom Cruise, Domhnall Gleeson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ****

Veoma zabavni 'American Made' je nakon 'Jacka Reachera 2' i 'Mumije' potrebniji Cruiseovoj karijeri nego američkoj kinematografiji, no daleko od toga da pritom leti nisko i da mu je gorivo na izmaku. Energija filma koji leti brzinom 'Top Gun' mlažnjaka je nepresušna i ponekad je čak i prezabavan na vlastitu štetu da bi se ozbiljnije shvatila njegova očita ironija i prema Americi, ne samo sveameričkom heroju Cruiseu i glumčevom akcijskom imidžu.

“Revolucija je u zraku.“ – “American Made“ (2017.)

Let Toma Cruisea do hollywoodskog neba započeo je 1986. s ulogom mornaričkog pilota Mavericka u “Top Gunu“. Baš te godine, kad je nova filmska zvijezda bila rođena, u smrt je poletio Barry Seal, bivši pilot kompanije TWA. Seal je preletio dug put od razmjerno benignog krijumčarenja kubanskih cigara do malignog šverca oružja za CIA-u, droge za Pabla Escobara, te pranja novca za sebe i familiju, živeći nevjerojatnu priču kao stvorenu za film. Trideset i jednu godinu kasnije, sličice Sealova turbulentnog života u razdoblju od 1978. do 1986. vrte se na velikom ekranu, a njega glumi nitko drugi doli tumač junačkog Mavericka - Cruise.

U filmu “American Made“, punom podudarnosti i(li) simbolike na račun Cruisea, on na neki način jest Maverick (pa i Ethan Hunt), samo suprotnog predznaka. Recimo kako Seal leti na nešto manjim visinama u avionu koji nije mlažnjak, ali je svejedno “fancy“ i nosi jednako “cool“ sunčane naočale, ima naviku “skočiti prije nego kaže hop“, a njegov ego ispisuje čekove koje njegovo tijelo (ne) može unovčiti, da se sjetimo legendarne rečenice Maverickovog prvog nadređenog oficira (James Tolkan).

Kad CIA-ovac Monty Schaffer (Domhnall Gleeson) ponudi Sealu tajni posao da u slobodno vrijeme radi za njega i tijekom letova u Južnu Ameriku, kod “neprijatelja demokracije“, snima “izviđačke fotke“ u niskom letu, on pristaje zato što mu to predstavlja uzbuđenje, sit dosadnog (auto)pilotiranja TWA-ovim zrakoplovima. Pri početku filma Seala vidimo kako, suprotno od kopilota, odbija zaspati za vrijeme noćnog leta na autopilotu. Na trenutak isključuje uključeni autopilot i preuzima komande da malčice trgne putnike i sebe samoga.

Kasnije, nakon što Seala, “gringa koji uvijek isporuči“, vrbuju članovi tzv. Medellin kartela Pablo Escobar, Jorge Luis i Ochoa Vasquez, nudeći mu 2000 dolara po kilogramu kokaina transportiranom u SAD, imamo dojam kako je njegovom pristanku kumovala i prilika da nadmaši prethodnog pilota, jednako kao što je Maverick htio dokazati letačku nadmoć nad Icemanom. Nesretnik, naime, nije uspio uzletjeti s kratke piste, skrivene od američkih radara, već je završio u krošnji stabala.

Pa ipak, “American Made“ nije “Top Gun“ ni “Mission: Impossible“, niti će se Seal dostavljajući “tu pizzu“ (kalašnjikove antikomunističkim pobunjenicima kontrasima, protivnicima sandinističkog režima) držati filozofije “uđi i raznesi“. Režiser Doug Liman, hitmejker zaslužan za “Bourneov identitet“, “Gospodina i gospođu Smith“ i “Na rubu budućnosti“, voli filmu dati glazuru “cruiseovskog“ akcijskog spektakla, snimajući Sealove skupe, mecima prošarane prelete iznad šuma, rijeka i džungli Gvatemale i Hondurasa, tj. pokraj naftnih bušotina na njegovom putu kući u Sjevernu Ameriku.

To su “money shotovi“ od nekoliko milijuna dolara, prožeti osjećajem realne opasnosti budući da je Cruise doista pilotirao zrakoplovom bez posade, a Limanov direktor fotografije Cesar Charlone (“Božji grad“, “Brižni vrtlar“) snimao ga je češće leteći iz helikoptera pored njega, nego što je bio sam s njim u avionu. Međutim, za jednog od najpostojanijih heroja akcije od početka dvijetisućitih naovamo “American Made“ je zapravo “anti-action movie“, makar se to ne bi na prvu reklo temeljem Cruiseova “macho“ imidža (avijatičarske cvike, frizura a la “Nemoguća misija 2“ itd.) i mišićavog stasa, krajnje suprotna debeljuškastom Sealu, tjelesno bližem glumčevom Lesu Grossmanu u akcijskoj komediji “Tropska grmljavina“.

Liman je Cruiseu priređivao akcijske neugodnosti u odličnom blockbusteru “Edge Of Tomorrow“ (sjetite se njegovih opetovanih umiranja), a sada pauzira Sealovu glupastu facu dok očajnički pokušava uhvatiti bujicu dolara poteklu iz kofera. Ako mislite da je to slučajan trenutak u filmu nalik “Air Americi i “Gospodaru rata“, režiranom po uzoru na Scorseseove “Dobre momke“ i njihove sljedbenike (“Vuk s Wall Streeta“, “Američki varalice“, “Oklada stoljeća“, “Psi rata“, “Infiltrator“, “Zlato“…), s čestim zamrzavanjima kadra, ubacivanjem videoklipova iz TV vijesti/filmova, retrofilterima sedamdesetih/osamdesetih i sličnim igrarijama, predomislit ćete se kad Cruiseu pofali jedan zub u glavi i bude prekriven bijelim prahom kokaina nakon slijetanja usred grada te takav od nekog klinca uzme bicikl za bijeg.

Da je u tom momentu Liman stavio Cruiseu crveni nos, izgledao bi kao napudrani klaun iz cirkusa. Liman ironizira sveamerički akcijski imidž Cruisea i ovaj film je glumcu došao kao naručen da ublaži podbačaje “Jacka Reachera 2“ i “Mumije“, vjerojatno najslabijih ostvarenja njegova opusa, takoreći jedinih odrađenih na zvjezdanom autopilotu koji je ovdje isključen. Veoma zabavni “American Made“ je, realno, potrebniji Cruiseovoj karijeri nego američkoj kinematografiji s obzirom da nastavlja trend filmova o provodu života/meteoritskom usponu i padu više ili manje korumpiranih individualaca sa svih strana zakona unutar još korumpiranijeg sistema.

No, daleko od toga da pritom leti nisko i da mu je gorivo na izmaku. Energija filma koji leti brzinom “Top Gun“ mlažnjaka je nepresušna i ponekad je čak i prezabavan na vlastitu štetu da bi se ozbiljnije shvatila njegova očita ironija i prema Americi/prečici do američkog sna, jer Liman prvo poleti pa reče hop. Premda, cinični i (crno)komični pristup ustvari odgovara priči u kojoj su nezakonite stvari zakonite “ako radite za pozitivce“, kako smatra Schaffer koji se busa u američka prsa riječima “mi gradimo nacije, to je Amerika u najboljem izdanju“.

Možete se samo smijati od muke dok Seal puni svoju kasu u Arkansasu donoseći AK-47 darove od “ujaka Sama“ u Nikaragvu i prevozeći kokain u SAD za Escobara i ekipu, usput radeći i kao torbar za Noriegu u Panami, dakle istovremeno pomaže revoluciju, stvaranje najvećeg kartela na svijetu i temelja za politički skandal Iran-Contra. “Zar ovo nije najbolja zemlja na svijetu“, postavlja retoričko pitanje Seal tijekom administracije Ronalda Reagana koji mu je omogućio da, pod uvjetom ilegalnog rada za Bijelu kuću, bude pošteđen zatvora, odakle ga je izbavio guverner Arkansasa, budući američki predsjednik Bill Clinton, u filmu nazočan izvan kadra, za razliku od mladog Georgea W. Busha. Pitanje se ponavlja bar još jednom, samo što je ironično i naprasno prekinuto metkom - zar ovo nije najbolja zemlja na svij…

Od filmskih kaubojaca do šerifovanja Amerikom

U nedavnom “Infiltratoru“ Barryja Seala je nakratko glumio Michael Pare i imao šprehu o Ronaldu Reaganu, čovjeku koji je, kako veli Cruiseov lik, napravio korak od filma s majmunom i kaubojaca do Bijele kuće i šerifovanja Amerikom. Sealovu suprugu u “American Made“ igra glumica u usponu Sarah Wright koja izgleda kao sestra Alice Eve.

Naslovnica Cinemark