Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SMISAO ŽIVOTA JEDNOG PSA Jedan film, četiri pasja heroja

FILM: A Dog's Purpose; obiteljska drama; SAD, 2017.; REŽIJA: Lasse Hallström; ULOGE: Dennis Quaid, Britt Robertson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ***

Pas Bailey će u filmu doživjeti četiri reinkarnacije u isto toliko pasmina. Dosjetka filmaša je promućurna – publici se tako nekoliko puta mame suze zbog suočavanja s neizbježnom smrti pasa za kojeg su se, kao i likovi, počeli vezivati. Nakon smrti slijedi reinkarnacija u obliku neodoljiva šteneta, suze se brišu i razvlači osmijeh. Na ovaj način publika za životinjskog junaka ima četiri različita psa. Platiš jedan, dobiješ četiri.

“Sretan sam što nisam mačak“, izjašnjava se pasji protagonist kinohita “A Dog's Purpose“, crveni retriver Bailey. Kad je veliki ekran u pitanju, psi definitivno imaju više sreće od mačaka, na žalost ljudi znanih kao “cat people“. O njima se od pamtivijeka snima veći broj filmova (“Lassie se vraća kući“, “Stari Žućo“, “K-9“, “Turner&Hooch“, “Beethoven“, “Hachiko: Priča o psu“, “Marley i ja“...), zastupljeniji su čak i sporednim ulogama, pa smo ih u kratkom vremenskom razmaku u kinima gledali u “Johnu Wicku 2“ (pitbull) i “Patersonu“ (engleski bulldog).

Dakle, u tom je smislu razumljivo što se Bailey u jednoj sceni sažaljeva nad obiteljskim mačkom i misli da bi ovaj “htio biti pas“. Usporedbe radi, dok je posljednji mačji film, prošloljetni “Devet života“, ispao financijski promašaj i našao se pri vrhu liste najgorih ostvarenja godine, “Smisao života jednog psa“ je dosad ostvario zaradu od 181 milijun dolara u svjetskim kinima na uložena 22 i bio umjereno pomažen od kritike. Uspjehu nije odmogao ni PETA-in bojkot filma snimljena prema romanu W. Brucea Camerona povodom spornog videa procurilog sa seta.

U toj snimci njemački ovčar se libi i opire ući u bazen s uzburkanom vodom koja je trebala simulirati akcijsku scenu skoka policijskog psa niz vodenu branu da spasi djevojčicu. Vučjak je na koncu ubačen u vodu i pred kraj videa je na trenutak nestao ispod površine, nakon čega su se svi zabrinuli i pojurili da ga izvuku. S jedne strane, PETA je napravila medijsku barufu, s druge neki ljudi, među njima i oni koji spadaju u tzv. “dog people“, snimku smatraju varljivom, a reakciju razmjerno licemjernom.

Jer, ako su psi, s urođenom servilnošću i privrženošću, podređeni čovjeku i postoje kako bi mu služili i u tome uživali više na njegovo, nego obostrano zadovoljstvo, onda mogu biti prisiljeni da naprave nešto što im nije nužno po volji za “viši cilj“ - film snimljen da ih prikaže u lijepom svjetlu i priušti doživljaj emotivnog tobogana njihovim vlasnicima i ljubiteljima, za koje je stvoren. Na koncu konca, pitajući se u svojim unutarnjim monolozima često o smislu psećeg života, Bailey (glas popularnog komičara Josha Gada) dolazi do zaključka kako je razlog njegovog postojanja na Zemlji da usreći gazdu ili gazdaricu, bilo da spoji ga/je sa starom/novom ljubavi, pomogne mu/joj prebroditi usamljenost, pa i primi metak umjesto njega.

Sve to je napravio Bailey u svojim psećim životima, njih četiri. Naime, Bailey će u filmu “A Dog's Purpose“ doživjeti četiri reinkarnacije u isto toliko pasmina, jednom se čak i ponovno okotiti kao ženka. Dosjetka filmaša je promućurna – publici se tako nekoliko puta mame suze zbog suočavanja s neizbježnom smrti pasa (od starosti ili pištolja) za kojeg su se, kao i likovi, počeli vezivati, a mnogi će reći da na filmu lakše podnose umiranje čovjeka, nego njegovog najboljeg četveronožnog prijatelja. To nije sve.

Nakon smrti slijedi reinkarnacija u obliku neodoljiva šteneta,  suze se brišu i razvlači osmijeh. Na ovaj način publika za životinjskog junaka ima četiri različita psa (crveni retriver, njemački ovčar iz pseće jedinice čikaške policije, velški korgi tamnopute studentice, zanemareni mješanac australskog ovčara i bernardinca). Platiš jedan, dobiješ četiri. Također, rasprostranjen preko nekoliko dekada, od šezdesetih naovamo, “Smisao života jednog psa“ pripovijeda barem tri različite i drukčije žanrirane priče (prva i zadnja su povezane), varirajući od obiteljskog filma u produkciji Amblina i policijskog tipa “K-9“, preko romantične komedije do melodrame u stilu Nicholasa Sparksa.

Najviše se zadržava u šezdesetima, gdje Bailey odrasta zajedno s malim Ethanom (Bryce Gheisar). U tom dijelu Bailey otkriva svoj smisao života - zadržat će tog dječaka i ostati mu vječno privržen, od njegove tinejdžerske dobi (tad lik igra K.J. Apa) kad se mladić zaljubi u Hannah (Britt Robertson) i počne “drukčije mirisati“, pa do sredovječja (Dennis Quaid) i sudbinskog srcedrapateljskog povratka gazdi u drukčijem obliku, jer “koji je smisao ako nema Ethana“.

Nemojte da vas imena Dennisa Quaida i Britt Robertson zavaraju – oni su tu u sporednoj ulozi, a pas(i) u glavnoj, i to od krvi i mesa, ne računalnih piksela kao mačak u “Nine Lives“. Redatelj Lasse Hallström, iskusan kad su “dog movies“ u pitanju (“My Life As A Dog“, “Hachi: A Dog’s Tale“), spušta nisko kameru i snima niz kadrova iz Baileyjeve subjektivne perspektive, omogućujući gledatelju da iz prve ruke iskusi kako je to umrijeti i ponovno se roditi kao pas, ali i pružajući osjećaj njuškanja pasje stražnjice.

Prizemni humor ne ide uvijek pod ruku/šapu s uzvišenim tonovima, kao ni često jeftina manipulacija emocija, no Hallström uspijeva povremeno pogoditi iskreno u srce svakoga tko je imao, ima ili će imati psa za ljubimca. “A Dog's Purpose“ bi mogao potaknuti mališane da prilikom izlaska iz kina od roditelja potraže kupnju jednog psa iz filma, onako kao što žele figuricu junaka upravo odgledanog animiranog ili superjunačkog blockbustera.

Nagrade za pseće uloge

Koliko su psi na filmu važniji od mačaka, potvrđuje i specijalna nagrada u Cannesu. Naime, pseće uloge bivaju nagrađene na najjačem festivalu svijeta. Posljednju takvu je postuhumno osvojila kujica iz “Patersona“.

Naslovnica Cinemark