Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Godine koje se nastoje vratiti

Ad hoc

Uoči ponovnog dolaska HDZ-a na vlast Slavko Goldstein objavio je knjigu "Godine koje se vraćaju", misleći na četrdesete prošlog stoljeća i strašeći narod kako se eto vraća NDH sa svim svojim strahotama. Zastrašivanje nije urodilo plodom, a strah se, naravno, pokazao bezrazložnim. Istina je da se Hrvatska vratila sebi, svojoj nezavisnosti, već početkom devedesetih, ali režim Pavelićeva tipa niti je moguć niti ga itko više želi.

Godine koje se vraćaju, o kojima piše Goldstein, vraćaju se na jedan posve drugi način. Pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih postojala je paradigma bratstvo i jedinstvo na jednoj i nacionalizmi (osobito hrvatski) na drugoj srani. Ali nikada kao nakon 2000. godine i osobito kao danas nije se u određenim novinskim, političkim i historiografskim krugovima toliko inzistiralo na paradigmi fašizam-antifašizam, pri čemu se ulažu silni napori da se pronađe, istakne i izmisli što više primjera koji bi potvrđivali tezu o tzv. reustašizaciji i neofašizmu u Hrvatskoj.

U tom svjetlu treba gledati i na paniku oko jedne ploče u Jasenovcu s nezgodnim natpisom, dok nikome od onih kojima to jako smeta ništa ne smeta što jedan list i jedna stranka djeluju kao organi "velike Srbije", ili što se svake godine nesmetano slavi četnički pokolj nad nevinim ljudima 1941. u kojemu je stradao čak i partizanski heroj Marko Orešković. Ponekad je u toj antifašističkoj kampanji riječ o traumama, paranojama, ideološkom drilu, obiteljskom naslijeđu, ali najčešće o sustavnom i dobro promišljenom projektu sa sasvim određenim političkim ciljevima.

Povratkom u četrdesete nastoji se odvratiti pozornost od devedesetih godina, odnosno od sasvim jasne uloge agresora i od stvarnog antifašističkog otpora jednog naroda i od njegove borbe za slobodu, demokraciju i samostalnost. Teza kako se pravi izvori moderne Hrvatske zapravo nalaze u antifašističkoj borbi za vrijeme Drugog svjetskog rata, odnosno u odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, koje istina imaju stanovito posredno, ali ne i presudno značenje, može se tumačiti samo kao pozicioniranje Hrvatske u starim državnim okvirima i u kontekstu obnove "regiona".

U vrijeme kad se nezaustavljivo otkrivaju strahote poslijeratnih zločina počinjenih pod vodstvom, po naredbama i pod nadzorom jugoslavenskih, revolucionarnih vlasti, antifašizam se pretvara u ideologiju kojom se ti zločini nastoje obraniti, opravdati, posvetiti. Jer, sve je to, tobože, učinjeno u višem interesu. Istovremeno to je ideologija koja služi očuvanju dvostrukog monopola, monopola na istinu i monopola na društvene pozicije. Otud i strah od revizionizma.

Naslovnica ad hoc