Mogu li se požari koje možemo očekivati idućega ljeta ugasiti već sad? Na postavljanje tog pitanja tjeraju strašne slike koje već tjednima stižu iz Kalifornije.
Požar koji je početkom prosinca zahvatio područja Venture i Santa Barbare u Kaliforniji penjao se polako na ljestvici najvećih požara u povijesti ove američke države, da bi se konačno, kako je objavljeno u petak, popeo na sam vrh. S dosadašnjih tisuću kilometara četvornih spaljene površine – više od površine New Yorka, Pariza i Bruxellesa zajedno – tisuće evakuiranih ljudi, stotine uništenih objekata i dvoje mrtvih postao je najveći požar koji je ikad zahvatio Kaliforniju.
Sve češći i sve veći požari u toj zemlji vezuju se najviše uz klimatske promjene, odnosno njima izazvane suše te nedovoljno jesensko-zimskih oborina, što omogućuje da vatra lakše plane i brže se širi. Ovo je "novo normalno stanje", smatraju neki znanstvenici, upozoravajući da će "s klimatskim promjenama Kalifornija doslovce gorjeti".
No, vrlo slične prilike, sa sve duljim razdobljima suše i prosječno sve manje oborina, vladaju i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Hrvatsku, te posebno Dalmaciju. Na nedavno u Splitu održanom regionalnom forumu o klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama na Mediteranu rečeno je, među ostalim, da je u Hrvatskoj kao dijelu tog područja ranjivog na klimatske promjene nužno razvijati preventivne mjere u zaštiti i od tih promjena i od prirodnih katastrofa kakve su požari (kao i potresi i poplave).
O prošloljetnom požaru na području Splita, koji se širio u urbanom području, rečeno je kako je "promijenio poimanje požara ne samo u Splitu i Dalmaciji, nego i šire".
Velike su šanse da će i iduće ljeto biti (pre)vruće i suho, što bi, u kombinaciji s jakim vjetrom, mogao biti recept za novu katastrofu. Što se na preveniranju požara može učiniti već danas, ove zime, prije sezone požara, i prije nego što u akciju krenu vatrogasci?
– Požari su prirodna pojava, sastavni dio selekcijskog procesa u evoluciji biljaka, no problem je u tome što smo se i mi i Kalifornija odrekli prostora – kaže Ivan Šimić, inženjer šumarstva, stručnjak za protupožarnu zaštitu.
Pod tim misli na ultraintenzivno gospodarenje jednim površinama, dok druge ostaju potpuno zapuštene, pa kad na zapuštenim područjima izbije požar, u opasnosti se nađu i ona druga, bez obzira jesu li održavana, kultivirana, urbanizirana...
Prema Šimićevu mišljenju, problem je u tome što je prekinut cijeli lanac postupaka koji bi trebali rezultirati znatno smanjenom opasnošću od požara.
– Odrekli smo se slobodnog stočarstva – našeg antropološkog naslijeđa – iako je poznato da se požar prevenira time što životinje održavaju prostor. Mediteranski prostor Hrvatske totalno je zapušten. Nemamo više smokvu, maslinu, trešnju, višnju, rogač. Oko 70 posto maslinarskog fonda zapušteno je u odnosu na pedesete godine prošlog stoljeća. Tada je prosječno gorjelo dva hektara po požaru, a sad imamo 50 hektara prosječno opožarene površine. Stalno ulažemo u tehniku, a opožarena površina se povećava, što znači da problem nije u vatrogasnoj tehnici.
Dugoročno gledajući, problem bi se mogao znatno ublažiti poticanjem uzgoja autohtonih domaćih životinja, kao i poljoprivrednih kultura.
No, govoreći o tome što bi se moglo već sad učiniti da bi se rizik od požara smanjio iduće ljetne sezone, Šimić iznosi kako bi prije svega trebalo urediti zapuštene površine, odnosno u zimskim mjesecima očistiti barem nekontroliranom vegetacijom obrasla prigradska područja i tako zaštititi urbane zone. A na koji način i o čijem trošku, drugo je pitanje na koje on ne može dati odgovor, iako predlaže da se, "u nekom pravnom i tržišnom obliku", otvore javni radovi koji bi uključivali uklanjanje sve nekontrolirane vegetacije, neusklađene s prostornim planom (odnosno koja nije poljoprivredna kultura), te interveniranje prema prostornom planu.
Šimić dodaje da problem nisu površine pod šumom, o kojima računa vode stručnjaci Hrvatskih šuma, nego površine u privatnom vlasništvu. Njihovo uređenje imalo bi, napominje, kolateralnu korist u tome što bi na očišćenim prostorima ostale vidljive terasaste poljoprivredne površine, podzidi i slično, tradicionalna gradnja s potencijalom da bude iskorištena u modernom turizmu koji se odmiče od obale i traži nove vrijednosti.