Priča Ivice Vujčića naprosto nije normalna: Imam njegovu osobnu, rodni list i domovnicu, a država traži da mi se pokojni otac digne iz groba i dokaže da je postojao

Već četiri godine traje bitka Ivice Vujčića iz Kaštel Sućurca s hrvatskom birokracijom kako bi dokazao da je njegov sada pokojni otac Ante bio stvarna osoba.

Da je živio, imao suprugu, djecu i prijatelje, radio, plaćao poreze, primao mirovinu, imao OIB, sve u svemu – da je njegov otac zaista postojao.

Ne pomaže mu u tomu ni osobna iskaznica njegova oca, domovnica, rodni list. Problem je, pojašnjava Ivica već na rubu živaca, što je nekoć davno netko u maticu rođenih, pored imena Ante, upisao još i Vjekoslav. Ime koje njegov otac nikad nije koristio, pa su mu tako i svi ostali dokumenti, uključujući i rodni list, glasili na njegovo jedno i jedino ime koje je koristio cijeli život, Ante Vujčić. Nakon što je preminuo, međutim, stigao je izvod iz matice umrlih na ime Ante Vjekoslav Vujčić, pa je tako i rješenje o nasljeđivanju navedeno na isto ime. Budući da je u zemljišniku kao vlasnik naveden Ante Vujčić, bez tog dodatnog imena, njegovi se nasljednici ne mogu uknjižiti na imovinu.

– Osim pogrešnog imena, u maticu je uneseno i pogrešno mjesto rođenja, Vlaka umjesto Duge Njive. Moja kuća tako nije moja. Nije ničija. Osoba koja ju je ostavila u nasljedstvo i koja je oduvijek upisana kao vlasnik, po svemu ovome, nije nikada postojala – kaže Ivica u nevjerici.

E sad, reći ćete, pa barem je to jednostavno riješiti. Budući da i Ante i Ante Vjekoslav imaju isti OIB, čini se kao stvar koja se da riješiti u deset minuta. Malo sutra.

– Nakon što nam je sud odbio prijedlog uknjižbe, priložili smo sve dokumente iz kojih je vidljivo da je riječ o istoj osobi. Imaju isti datum, godinu i mjesto rođenja, isti OIB, JMBG, iste roditelje, istu suprugu, djecu, unuke. Sve to sudu potkrepljujem dokumentima – domovnicom, rodnim listom, listom iz matice rođenih, matice vjenčanih, putovnicom, osobnom iskaznicom, zdravstvenom iskaznicom, kopijom izvadaka iz Ministarstva financija, ali je sud svejedno odbio uknjižbu. Priložio sam i zapisnik o potvrđivanju činjenice od strane javnog bilježnika, ali ni to nije pomoglo. Žalio sam se Županijskom sudu, i evo nedavno sam dobio presudu kojom potvrđuju odluku Općinskog suda jer da nisam priložio niti jedan novi dokaz. Pa koji dokaz još uopće mogu priložiti?! – u nevjerici će Ivica.

Sve to, od prijedloga uknjižbe do presude Županijskog suda, trajalo je četiri godine. Nije pomoglo ni to što je, primjerice, država prihvatila te dokaze kada je trebalo obustaviti isplatu mirovine, a čak je i banka u kojoj je pokojni Ante imao račun bez problema isplatila nešto ušteđevine koju je imao na računu.

Problem je, dakle, u razlici u podacima između matične knjige rođenih i rodnog lista.

Kada je riječ o razlogu zašto u Hrvatskoj uopće postoje dva različita dokumenta o činjenici nečijeg rođenja, vjerojatno je riječ o jednom od posljednjih velikih misterija suvremenog svijeta. Sve normalne zemlje, naime, imaju jedinstveni registar državljana u koji se upisuju sve izmjene koje se tiču nečijeg identiteta, pa tako i izdaju jedinstveni dokument o tim činjenicama. Izum poznatiji kao internet sve to uvelike olakšava. Kod nas, međutim, podaci ne moraju odgovarati.

Do unosa dodatnog imena u matičnu knjigu rođenih moglo je doći, pojašnjavaju upućeni, stoga što su nakon Drugog svjetskog rata, u kojem su na ovom području uništene matične knjige, iskorišteni podaci iz crkvenih knjiga. U mnogo slučajeva su, kao osobno ime, upisana i krsna imena.

No, to je samo jedno moguće objašnjenje. Kako su nastajali različiti podaci o istoj osobi, manje je bitno, jer ono što je još apsurdnije u cijeloj priči jest da je, prema odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva uprave, riječ o problemu koji je, unatoč svim jasnim dokazima, nerješiv.

Kako nam je pojašnjeno, izmjenu osobnih podataka u matičnim knjigama može zatražiti samo osoba na koju se ti podaci odnose. Nasljednici to ne mogu. Evo što kažu u Ministarstvu:

– Kod upisa činjenice smrti u maticu umrlih matičar je za umrlu osobu upisao iste podatke koji su upisani u maticu rođenih. Prema matici rođenih, osobno ime umrle osobe je Ante Vjekoslav Vujčić, a mjesto rođenja je Vlaka. Dakle, s imenom Ante Vjekoslav osoba se je bila dužna služiti u pravnom prometu jer je matica rođenih jedina mjerodavna evidencija kojom se dokazuje činjenica tko je, kada i gdje rođen. Sve ostale evidencije moraju se uskladiti s maticom rođenih. Osobe koje su u maticu rođenih upisane s dva ili više imena, a u životu žele koristiti samo jedno ime, mogu dati izjavu pred matičarom u kojoj će odrediti ime s kojim se žele služiti u pravnom prometu – kažu u Ministarstvu, i dodaju da u ovom konkretnom slučaju nema mogućnosti ispravka podataka.

Štoviše, iz njihova odgovora proizlazi da Ante nije znao kako se zove, odnosno da ni njegova djeca ni supruga nisu znali kako im se suprug i otac zove. Tvrde, naime, da podaci nisu pogrešno upisani:

– Činjenice upisane u državnim maticama i činjenice koje se njima dokazuju, prema Zakonu o državnim maticama, smatraju se istinitim dok se ne dokaže suprotno. Podaci upisani u državne matice mogu se ispraviti samo ako se u upravnom postupku dokaže da su upisani pogreškom.

Postupak koji se odnosi na ispravak pogrešaka u državnim maticama pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke i na njega se ne naplaćuje upravna pristojba. U konkretnom slučaju nema mogućnosti ispravka pogreške u matici rođenih i matici umrlih jer podaci o osobnom imenu nisu pogrešno upisani. Međutim, s obzirom na činjenicu da se radi u umrloj osobi koja za svog života nije dala izjavu o imenu za pravni promet te da se ne radi o pojedinačnom slučaju, Ministarstvo će pronaći način za rješavanje ovakvih problema.

– Već i dosadašnji trošak koji sam imao za parnicu na sudu mi nije bilo baš lako platiti. Odvjetnici mi kažu da bi me, da idem u novi postupak, sve to koštalo i do 20 tisuća kuna, i ja to ne namjeravam platiti, a i nemam odakle – poručuje Ivica.

Treba, dakle, pričekati i vidjeti koje će to rješenje Ministarstvo uprave pronaći. Neslužbeno nam kažu kako ovakve situacije uopće nisu rijetke, odnosno da ima još priličan broj ljudi koji hode ovim svijetom ne znajući da zapravo ne postoje.