Dalmacija Split županija

Tri sirene Loriana, Ivana i Ana

Neustrašive Splićanka, Omišanka i Zagrepčanka: Ronimo u najopasnijim morskim spiljama i plivamo s morskim psima!

Tri sirene Loriana, Ivana i Ana

Ima žena koje do u beskonačnost vole gledati što je novo po dućanima, skupljati cipele i torbice, ili satima na trač partiji sjediti uz jednu kavicu. Ovdje takve nemamo, u ovom tekstu pričamo o tri dame iz tri grada koje je povezala čista ljubav prema morskim dubinama, hobi u kojem uživaju u svom slobodnom vremenu.

Pronašli smo ih u Komiži, na Državnom kupu u podvodnoj fotografiji "Antun Gavranić", i kako smo saznali od organizatora, nisu raritet na ovakvoj vrsti natjecanja. Ali svakako jesu kuriozitet u odmjeravanju snaga s brojčano nadmoćnijom muškom konkurencijom.

Kao i oni, spustile su se lako i s ljubavlju na 30 metara dubine biševskog akvatorija. S bocama na leđima, fotoaparatom u rukama, kako bi na površinu donijele što bolji prikaz života iz svijeta dolje. Dolje je puno tiše, sve tamnije sa svakim novim metrom dubine. Sve dok ga ne osvijetliš. Tada, ispričale su nam, uočiš novu dimenziju boja, život u posve drugačijem obliku. Zbog takvih trenutka ove moderne sirene odlaze tamo gdje većina od nas nikada doći neće.
Tko su one? Upoznajte ih...

Loriana Marović, Split

Uz tatu koraljara, mamu ronioca i ronilački centar u obiteljskom vlasništvu, nije čudno da je Loriana već s deset godina krenula u istraživanje morskih dubina.

Mama je preslatke djevojčice, instruktorica ronjenja i studentica farmacije, i kada god stigne s fotoaparatom kreće pod more. Kaže i da joj dubina nikada nije dosta, mogla bi i sto puta zaroniti na istu lokaciju.

A razlog je taj što se na njoj uvijek nađe nešto novo. Ono što joj se pod morem najviše sviđa je osjećaj slobode, prostora, pojačan posvemašnjim mirom. Jer ako izuzmemo šum disanja, i klokotanje mjehurića, sve ostalo je obavijeno mekom tišinom.

- Neki moji kolege vole istraživati potonule brodove, pa im to postaje odrednica. Ja volim sve. U fokusu moje pažnje je život, ribe, pužići, koralji, nove situacije.

Obožavam tu tišinu, mir, slobodu kretanja. Upravo zato mi nikada nije dosadno i više puta se vraćati na neku lokaciju. Uvijek nađem nešto novo. S vremenom sam pod more krenula s fotoaparatom, želeći prijateljima pokazati sve čari dubina. A i pokušati ih tako nagovoriti da se sa mnom spuste u istraživanje – kaže Loriana, navodeći kako se voli držati pravila da u dubine uvijek ide s pratnjom.

Ana Vučković, Omiš

Ronioci kao morski glasnogovornici donose vijesti iz drugog svijeta. A on po Ani definitivno takav jest. Pa nam priča kako joj je jedna od omiljenih štacija za ronjenje ona na Vrulji.

Gledajući od gore, taj predivni lokalitet nedaleko od Makarske izgleda beskonačno mističan, duboko modar, opasan. Uz Anu saznajemo kako Vrulja zapravo izgleda.

- Prekrasan lokalitet za ronjenje, s dramatičnom prirodom kao preslikom onoga što se iz Vrulje na kopnu diže put gore. Dolje se nastavlja sklop ogromnog kamenja koje daje dojam podmorskog planinskog lanca.

Kada bi se more isušilo na površinu bi izašli špicevi, visoravni, kanjoni, pećine, brojne rupe. Fascinantni prikaz. To područje obožavam istraživati. Ne, nema straha. Jača od njega je moja želja za istraživanjem, znatiželja i zadovoljstvo nakon ronjenja - kaže.

Ana roni od malih nogu, tada je to radila s maskom i perajama. A dočim se otvorila prva omiška škola ronjenja, odmah je krenula na prvi tečaj. Već je 20 godina aktivna u dubinama, roni na dah i na boce, a za dubinu kaže kako i doslovce znači drugi svijet.

- Fotografijama želim pokazati svu fascinantnost boja. Potpuno su drugačije, javljaju se neke nove nijanse, sve je nekako intenzivnije. Meni je to nevjerojatno privlačno – kaže Ana.

Ivana Nobilo, Zagreb

Okolnosti su bile takve da je Ivana, zaposlena na obradi fotografija u Desku Cropixa HANZA medija, ronjenje počela prakticirati tek prije tri godine.

Ali kada je krenula nije više stala. Primjerice, ronila je, pazite ovo, s morskim psima u Egiptu. S jatom njih, na jednoj od ronilačkih višednevnih tura u Crvenom moru, gdje spavaš i živiš na brodu, samo da bi nekoliko puta dnevno pod njega zaranjao. U društvo morskih kornjača i morskih pasa.

- To je doživljaj. Morski psi se ne ponašaju isto prema kupaču i roniocu. U nekim situacijama oni, naime, kupača zamijene za svoj plijen, pa priđu i gricnu.

Naravno, tebi je tad svejedno, ionako si već gotov. Kada si ronilac, tada se drugačije ponašaju. Običavaju u širokim, pa sve užim krugovima plivati oko tebe. Jedan mi je prošao malo ispod nogu. Nisam ga dotakla, ali kornjače jesam. U svakom slučaju to je nešto fascinantno. I prilično nepredvidljivo – kaže Ivana.

Članica je zagrebačkog kluba "Roniti se mora", a tako se i ponaša u svakodnevnom životu. Voli ona i kvarnerski, ali ipak malo više dalmatinski akvatorij, a priznaje i da su joj dubine Visa i Biševa bile otkriće.

- Podmorje Cresa i Lastova mi je također jako zanimljivo. Ali postoje i neka područja koja bih jako voljela posjetiti s ronilačkom opremom i fotoaparatom. Recimo, Meksico i njihove poznate špilje, Kubu, podmorje Papue i Indonezije – kaže Ivana.

Naslovnica Split županija