Danas, kada se brakovi raspadaju gotovo na mjesečnoj bazi, gdje je sve postalo relativno i nevažno osim nas samih, kad čujete da netko slavi šezdeset godina braka to zvuči kao znanstvena fantastika jer je iz ove perspektive nezamislivo provesti s nekim šest desetljeća života. No, s tim se nikako ne bi složili Mila i Jakov Bradarić, koji su nedavno proslavili svoj dijamantni pir.
- Kad sam nakon male mature doša u Dugi Rat, tamo san je prvi put spazija - doli je čuvala neku dicu. I svidila mi se. Pomislija san kako bi bilo lipo da nekako dođem do nje. Kad sam joj to ponudio, bila je tako otresita, a to je meni pasalo. Odmah san se krenija raspitivat o njoj, koja je, čija je, mada sam imao već jednu prije nje. Kad, zove mene jedan moj prijatelj, kaže mi: Oćeš ić sa mnom, iđem zaručit curu. Ja rek'o ajde dobro. Kad dođemo mi u kuću, a on ide kod moje Mile, a ja nisam ima pojma da je to ona! Imala je ona pet-šest udvarača - započinje njihovu priču Jakov, prisjećajući se do u detalje tih prvih susreta.
- Laže! - dobacuje mu stidljivo svako malo supruga, ali Jakov samo odmahuje rukom.
O njezinoj verziji prvog susreta ćemo nešto kasnije.
Svakako, dođu dva prijatelja u Milinu kuću. Tada je bio običaj pitat' vode da cura iziđe vani.
- Ja tako pitam vode, a ona se sve misli oće-neće. Ipak izađe vanka, a ja rek'o idem baš vidit kakvo je vrime, nemam kišobran da me ne bi smočila kiša. Ja za njom i kad sam doša blizu, malo sam je privatio, ali reka sam joj da ne govorim za sebe nego za prijatelja.
- Ma šta ti meni o njemu govoriš, nemam ja s njim ništa niti želim imat'. Njega je odbila, a mene stalno ispituje s kim ja idem i kome idem. A meni klikeri rade, kontam ja - misliš ti o meni - mudro će.
Odmah joj je dao do znanja da će nastaviti dolaziti i ako ne misli ozbiljno, da nemaju što pričati. Mila je prihvatila, a sve ostalo što se tiče njih dvoje nakon toga je povijest. Kao zalog da sve nije šala, divojka je momku dala poljubac - u obraz.
Jakov je svoju Milu potajno posjećivao, cura mu je počela tražit druge, a njemu to došlo kao naručeno da prekine vezu i počne planirati zajednički život sa svojom izabranicom. Vjenčali su se 1957. godine, nakon čega je Jakova čekalo odsluženje trogodišnjeg vojnog roka u mornarici.
- Kad sam se vratio kući, najstarija kćer Nedjeljka nije mi dala da spavam sa ženom, nego udri u plač! Onda bi joj mora pokrit glavu da ne gleda! - iskreno će naš sugovornik na opće oduševljenje svojih ukućana koje smo zatekli prilikom posjeta na Dračevcu.
Osim Nedjeljke, imaju još dvije kćeri – Zorku i Jadranku, sina Antu, desetoro unučadi i sedam praunučadi.
Jakov je od 1970. do 1997. godine u Njemačkoj i ostalim europskim zemljama radio kao monter strojeva. Obitelj mu je, priznao nam je, kroz sve te godine jako nedostajala.
- Nitko ne zna kako je bez familije. Ona meni i sad zna prigovarat, ali čoviku je tamo teško. Nju će ode jedno dite naljutit, ali će je zato drugo poljubit. A mene nema tko - kaže.
Kad se konačno, nakon dvadeset i sedam godina vratio za stalno doma svojoj Mili, bilo mu je, priznaje, malo čudno.
- Prvih par miseci, da ti kažem pravo, nisan se moga naviknit na nju - podvukao je naš barba Jakov.
Kada pitamo Milu kako ona gleda na njihov prvi sudbonosni susret, priznat će nam kako joj se na prvu svidio, ali mu nije dala znanja da ga voli.
- Kad bi proša busom blizu mene, kad bi mu vidila oči, meni bi odma bilo srcu lakše. Nisam mu dala gušta na početku, ali onda je malo-pomalo, nekako, eto, sve došlo na svoje. Dolazija je meni i drugi i treći, ali ja sam ostala na svomu, kod Jakova - veli naša sugovornica koja je odgajala djecu, brinula se za njegove roditelje i cijelu familiju te bila uzorna domaćica. Bilo joj je, priznaje nam, jako teško nakon što je otišao raditi vani.
- Kad bi doša doma, imala bi podrške, a kad ga ne bi bilo, sve je bilo na meni - povjerila nam se naša sugovornica.
Znali su se u ovih šezdeset godina njih dvoje i „priričit“, nije tajna, ali popuštanje je očito majka svih pomirenja.
- Tko prvi popušta? - pitamo.
- A znaš 'ko - smije se Mila.
Pitamo ih kako danas gledaju na ljubav i način na koji je pokazuju i shvaćaju mlađe generacije.
- Ko će dat danas ljubavi? Ljubav je misec dana i onda se rastaju. A zašto? Zašto što ni jedno neće popustit - mudro zaključuje Mila.
- Ako nekoga voliš, ne možeš se u tren oka njega ili nje odreć. Ono što tebi nije drago, ne radi. A šta misle kad se rastanu, da će drugi biti bolji? Danas nitko nema tolerancije, samo sebe gledaju - prisnažuje Jakov i odaje tajnu dugovječnog braka.
Mladima na razmišljanje...