Ma, ovo mi je boje od auta – zadovoljno će smješkajući se 65-godišnji Lovor Juraga, u Omišu poznatiji kao Lori, s kojim smo išli učinit đir, prateći ga pokraj njegova novog prijevoznog sredstva, skutera za invalide. Kupili su mu ga građani putem humanitarne akcije Udruge "Volim Omiš".
– Tu-tu, tu-tuu – isprobava Lori i "sirenu" po šetnici uzduž omiške plaže, a onda stišće malo i gasa, jedva smo ga sustigli.
– Ide to brzinom ljudskog koraka, kao da hodate malo brže – usporava ipak Lorijev pratilac, Omišanin Ivan Barišić, predsjednik spomenute udruge, koji je i inicirao ovu akciju za pomoć svom sugrađaninu.
– Ovo mu je tek treći đir, vježbamo da ne zapne o kakav parapet – pojašnjava.
– Dobro mi je ovo, super. Još da mi je jedan ovaki mali hidroavion da učinin koji đir i po moru – nastavlja duhovito Lori i pogledava niz omiški pijesak, dalje na jutrošnji, burom i valovima oslikan obzor.
Jer, tko ga poznaje, zna da se Lori kupa sve do studenoga. Može ga se vidjeti i kod Slavina, uz obalu, a dok pliva, mašu mu i putnici iz autobusa.
– Valjda neće neko pomislit da san brodolomac kad plivan u to doba. Jedne godine san se uspija okupat i na Badnjak, i na Staru i na Novu godinu – veselo će Lori, koji kaže da ne trpi jaketu ni usrid najveće zime.
– Ja san van ka solarni uređaj, priko lita napunin baterije – pojašnjava zašto je i u zimskim uvjetima "pun sunca".
– Volin inače hodat, znan propješačit i do deset kilometara. Kad se zagrijen, iden ka avion. Znaju mi sad ljudi reć: "Ti si duplo brži od skutera." Ali, ovo mi je baš dobrodošlo kad imam neke stvari. Ne mogu nosit teret, onda stavin vako ruke na leđa, ne mogu više od dva kila, ili zoven koga na mobitel da mi pomogne. Spasilo me ovo – demonstrira Lori kako rukama na leđima mora pridržavat škinu, pa objašnjava na koji mu način atrofija mišića i iskrivljena kralježnica otežavaju život.
– Ujutro kad se probudin, triba mi i po uru vrimena da se ispravin i iden umit, "pucaju" mi trbušni mišići... Ka da me je neko po noći ispribija, tako se osjećan tu prvu uru, a ovih par dana otkad koristin skuter, lakše mi je malo – kazuje Lori, "dobra duša Omiša".
Tako o njemu govore svi koje smo susreli, kao i inicijator ove humanitarne akcije, 41-godišnji Ivan Barišić.
– Lori je drag i simpatičan, za svakoga uvijek ima lipu rič, svakoga lipo pozdravi i pomogne ako može. To je zaista dobra duša našeg grada. Inače je lošeg imovinskog stanja, sakuplja plastične boce, pa mu ljudi uvijek pomažu koliko mogu, ali ovaj put smo se odlučili malo više angažirati i za njegovo zdravstveno stanje. Zdravlje mu je sve gore i gore, ima atrofiju mišića te velikih problema s kralježnicom, posebno leđnom muskulaturom, pa uvijek povijen hoda – govori Barišić, osnivač udruge, iznoseći potom kako je akcija započela.
– Udruga građana "Volim Omiš" organizirala je bila prosvjed zbog toga što je Vlada RH odustala od izgradnje obilaznice Omiša, konzervirajući radove do 2023. godine. Okupilo se tada oko tisuću građana te smo prosvjedovali hodnjom preko pješačkih prijelaza. Ujedno je uz taj prosvjed organiziran i domjenak na velikom gradskom trgu, kada su se prikupljale donacije za Lorijevu rehabilitaciju. Bio je, naime, otvoren račun za tu svrhu, prikupljeno je blizu dvadeset tisuća kuna. Vodili smo ga na razne pretrage, rendgen, CT..., prošle godine je bio i petnaest dana u "Biokovki".
- Tijekom te rehabilitacije uspostavljena mu je konačna dijagnoza, u stvari više dijagnoza, te su mu liječnici preporučili da mu se preko Hrvatskog zdravstvenog osiguranja odobri pojas za kralježnicu – točnije potporna rasteretna ortoza, koja bi mu pomogla i olakšala hod. Međutim, na HZZO-u su ga odbili, čime sam jako razočaran, pa smo išli u proceduru da taj "pojas" nabavimo preko prikupljenih donacija. U međuvremenu se došlo i do ideje da mu se pomogne kupnjom ovog skutera za invalide – kazuje Barišić, pa doznajemo kako ovakvo vozilo košta čak dvije tisuće eura, no uspjeli su ovaj rabljeni dobiti za osamsto eura.
– Znamo mi da Lori voli hodati, ali mu sve to dodatno šteti zdravlju. Skuter će mu pomoći da se bolest intenzivnije ne razvija – veli čelnik udruge, dok nam Lori kazuje kako je Omiš njegov grad jer je ovdje cijeli život, od prvog osnovne, došao je s obitelji, s majkom, ocem i bratom.
– Rođeni sam Šibenčanin, a po ocu s Murtera. Tamo je otac predava francuski i hrvatski jezik, a jedno vrime bija pedagog, pa direktor. Po dolasku u Omiš radija je ka učitelj u školi, a majka je bila odgojiteljica u dječjem vrtiću.
Jedno vrime san malo naviga, a onda san spleton nekih okolnosti osta bez posla, kasnije se i razbolija, ma, životna štorija van je to. Završija san bija i ugostiteljski tečaj kako bi se zaposlija, pa za časnika palube iša učit u Bakar, a radija san u životu svašta, pomaga brat grožđe, masline, na bauštelu, di god bilo... – veli Lori, koji danas živi od obiteljske mirovine, a za pripomoći se skuplja i boce.
– Nisan baš za tehniku. Ne znan poslat ni SMS, pa zamolin zato brata ili nećaka da mi pošalju poruku na mobitel – govori.
– Lorija znam još iz djetinjstva, ma, svi ga znaju. Kad bismo ga sreli, uvijek bismo ga pitali koliko je sati. Nikad nije nosio sat, al' uvijek bi pogodio vrijeme, nikad ne bi puno pogriješio – prisjeća se Barišić susreta s Lorijem.
– A, malo san sad ispa iz štosa. A biće podne manje deset sad – i nije puno falija Lori.
– Uvik van je dobrodošao u svako društvo i niko ga ne odbija, a i sam puno voli društvo – dodaje Barišić.
– Ljudi su oduševljeni ovom našom humanitarnom akcijom i dok bude novca, mi ćemo pomagati, a u planu nam je da ode na još jednu rehabilitaciju u "Biokovku" – planira tako Barišić, koji je u Omišu poznat i kao nezavisni gradski vijećnik, u politici je od 2013. godine.
– Želio sam promjene u svome gradu koji je bio zapušten, bivša vlast nije vodila brigu o Omišu, ni o najosnovnijim stvarima, a kamoli o projektima. A Omiš ima brojnih potencijala za napredak, za turizam, tu su planine, more, rijeka... Sve je blizu. Uključio sam se u politiku zbog budućnosti svojih petero djece, da nema njih, davno bih se odselio iz grada i države. Odlučio sam preko politike pokušati promijeniti stvari. Za sada idemo malim koracima, no dosta se stvari promijenilo, a nadam se još većem napretku – veli Barišić, koji je inače umirovljeni policajac.
– Još za kratko ću to biti, jer krećem u poduzetničke vode, otvorio sam tvrtku za uređenje interijera.
– Znači, znate sve u ruke?
– Da nisam bio u policiji, išao bih za stolara – potvrđuje Barišić, dok se kroz kalete zaustavljamo na gradskom trgu da učinimo i fotku podno Mirabele.
– Ja van iden u dućan s trideset kuna, a vratin se sa sto, turnu mi u džep dobri ljudi, a i stranci mi liti nude eure. Ali, nikad nisan nikog ništa pita, uvik mi ljudi sami daju, valjda kad me vide onako zgrbljenog – opet će Lori s osmijehom na licu, kao da mu ništa u životu nije teško, pa kroz priču doznajemo da voli slušati muziku, Deep Purple, Led Zeppelin, Stonse...
– Samo molim, oprez u vožnji, bez muzike – dodaje Ivan, ističući kako trebaju proći još neke rute po gradu da se Lori privikne voziti.
– Ja u dućan, iden uć, a ono na invalidskoj rampi parkirano neko auto, ma kako će tu invalidi proć? – pita se i Lori.
– Nije baš sve prilagođeno za invalide. Prije nisam na to obraćao pažnju, ali sada uviđam sve više, potrudit ćemo se i kroz rad Gradskog vijeća osigurati bolje i više prilaza za osobe s poteškoćama – naglašava Barišić, dok Lori prolazi dalje kaletama.
Ljudi mu se srdačno javljaju, zaustavljaju, razgledaju novo "vozilo"...
– Ej, di si Lori, kako ide vožnja? – pozdravlja ga i Višeslav Pešić, zapovjednik omiških vatrogasaca.
– Moga bi sad bit i naš dojavljivač s terena, ako se šta dogodi, zapali koji kontejner i slično – veli mu vatrogasac tapšajući ga prijateljski po ramenu.
– Moga bi van i poštu nosit, marendu, vidi kako iman lipi koš... – pristaje simpatično Lori.
– Možeš li me pribacit doma – usput će i jedna vesela Omišanka u prolazu.
– Mogu, ako moš stat u koš – odgovara spremno i on.
– Ovo naprijed je koš za neke potrepštine, a nazad ćemo mu ugradit i jedan koš za boce – pojašnjava Barišić.
Također, u planu im je napravit i jedan boks ispred zgrade gdje Lori stanuje gdje će držati skuter, jer ga mora negdje preko noći priključiti i na struju da se napuni.
Dobro smo se mi "našetali" i napričali.
– Mogu van reć da san od vožnje i ogladnija – signalizira Lori da je vrime od obida.
Ići će natrag preko mosta do svoga stana, pozdravljat će ga sugrađani, a on će im mahat ili svirkat s novog vozila. Svima nasmijano i srdačno, jer voli on svoj Omiš, a i Omiš, vidi se, voli njega.
Komentari Omišana s Facebooka
Papa ima papamobil, a Lori...
– Bravo, Omišani, radite dobre stvari...
– Predivno, lipo je vidit osmijeh i sreću i na njegovom licu!
– Svaka čast, predivno je vidit Lorija nasmijanog!
– Cili je sritan, bravo za sve!
– Svaka čast Ivanu Barišiću i svima koji su sudjelovali.
– Papa ima 'Papamobil', a Lori sada ima 'Manixmobil' (oni koji ne znaju to je stari Lorijev nadimak iz jedne davne TV-serije 70-ih, 80-ih godina).
– Više vridi ovi njegov osmijeh i radost na licu nego svi novci svita... Bravo za ideju i realizaciju...
– Super. Savršena ideja i vrlo mi je drago da ako već nije HZZO u stanju njemu olakšat, da ljudi dobre duše uskoče. A Lorijev osmijeh je najlipši dar svim donatorima.
– Svaka čast dobrim ljudima, Lori, samo nemoj puno ćošit!
'Volim Omiš'
Udruga "Volim Omiš" osnovana je 2012. godine i broji više od tri tisuće članova na Facebooku. Glavni su im ciljevi promicanje interesa i aktivnosti mladih, podizanje ekološke svijesti, promicanje kulture zdravog življenja, javno osvještavanje o problemima zajednice i predlaganje i zagovaranje pozitivnih rješenja nastalih problema, sudjelovanje u izgradnji demokratskih institucija i mehanizama... – govori Barišić.
