Kad je u ožujku 2011. godine Hrvatska narodna stranka, odnosno njena čelnica Vesna Pusić, tada predsjednica saborskog Kluba zastupnika HNS-HSU-a , u Splitu promovirala projekt pod imenom “Dalmatinsko zaleđe kao hrvatska Provansa”– u cijelosti posvećen ubrzanom razvoju prije svega gospodarskih, a potom i drugih potencijala područja koje se s obale obično, često i potcjenjivački, zove Vlajlandom – u ovoj je rubrici zapisano da je toj dobroj priči “budućnost zagarantirana”, s obzirom na njenu izrazitu nacionalnu intoniranost i EU performance, ali i na odlučnost “nositelja” rečene ideje da ustraju u njenoj inplementaciji u naš realni gospodarski i politički život.
Takvo uvjerenje bilo je armirano i čvrstim stavom gospođe Pusić da je projekt – uprkos predvidljivim brojnim preprekama, birokratskim, političkim i organizacijskim – bez ikakve sumnje izvediv te da ona osobno od njega neće odustati, pogotovo “nađe li se u prilici različitoj od oporbene”. I, eto, nije trebalo proći dugo da se tadašnja oporbena zastupnica nađe u takvoj “različitoj” prilici: sad je u aktualnoj Vladi ministrica vanjskih i europskih poslova, što je - za one koji dobro pamte o čemu političari govore - prava zgoda za provjeru njezine dosljednosti. Ovih se dana pokazalo da sada, u poziciji, Vesna Pusić ne zaboravlja - barem kad je u pitanju tzv. dalmatinska problematika - ono što je govorila u opoziciji.
“Slobodna Dalmacija” je, naime, prošloga utorka objavila razgovor s ministricom u kojemu se ona, nakon što je podosta vode proteklo od porinuća teze o Dalmatinskoj zagori kao hrvatskoj Provansi, ponovo energično zauzima za taj projekt i podupire ga s novim entuzijazmom. Pokazujući, nota bene, i na taj način kako velika privrženost toj temi – razvoju Dalmacije, a posebno onih njenih dijelova kojih nema na prvim stranicama glamuroznih turističkih edicija – nije predstavljala tek prigodan oblak političke magle.
Naprotiv. Dakle, u tom razgovoru – nakon što je izričito ustvrdila da “regija Dalmacija ima fantastične mogućnosti i nevjerojatno velike potencijale” te da je projekt “Jadranska Provansa” prezentiran Europskoj investicijskoj banci i Europskoj banci za obnovu i razvoj - ministrica Pusić kaže: “Taj kraj, dalmatinsko zaleđe, ima sve predispozicije da postane bogat i da dođe cijela jedna generacija mladih ljudi sa svojim projektima iz turizma, kulture, poljoprivrede, sporta... Onog trenutka kad započne projekt ‘Jadranska Provansa’, prvo će svi ljudi koji imaju zemlju u tome području odmah na početku postati dvostruko bogatiji.
Danas je ta zemlja uglavnom pusta i nitko ne zna što bi s njom, a sutra već može biti zanimljiva investitorima. To će postati bogat kraj, no za to treba puno, puno raditi”. Istina, i ovo bi se moglo ocijeniti klasičnim političkim diskursom prožetim pukim obećanjem građanima da će im sutra biti bolje, kad u “predmetnoj izjavi” ne bi bilo posebno akcentirano da za sve ono što će projekt o Provansi u Zagori dobrog donijeti sada dosta slabo iskorištenim potencijalima područja od zadarskog zaleđa do crnogorske granice - koja nisu na moru, ali su vrlo blizu njega i po svom profilu potpuno odgovaraju modernoj koncepciji turizma, gdje se ne radi o posjetu nekom mjestu, nego načinu života, kulturi, životnom stilu, povijesti... - kad, dakle, ne bi bilo naglašeno da za taj boljitak “treba puno, puno raditi”.
To je uistinu potrebno potcrtati, kako bi se raskrstilo i sa svakom pomišlju na to da se realizaciji projekata koji traže i dobivaju novac iz izdašnih fondova Europske unije može pristupiti opušteno i s parolom “lako ćemo”, jer – drugi plaćaju. A besplatnog ručka nema nigdje, pa ni u bogatoj Europi.
No, i uz punu svijest da valja “puno, puno raditi” ostaje otvorenim pitanjem što (i tko sve) treba uraditi da bi se ostvarili važni, strateški ciljevi projekta o (simboličnoj) Provansi u našem Vlajlandu – iskorištenje raspoloživih resursa za povećanje gospodarske aktivnosti koja će donijeti, osobito turističkom potrošnjom, znatnu dobit u privatnom i javnom sektoru; poticanje privlačnosti življenja u sada slabo naseljenoj, ponegdje i opustošenoj, regiji; zadržavanje (i povratak) posebno mladih ljudi kroz otvaranje novih radnih mjesta; stvaranje prepoznatljivog brenda “Dalmatinsko zaleđe” uz osiguran održivi razvoj...
Čini se razložno da konkretan plan o tome - za Dalmaciju iznimno važan – valja brzo očekivati (i dobiti) s razine hrvatske Vlade u kojoj je Vesna Pusić, najglasnija promotorica “naše Provanse”, utjecajna potpredsjednica.
