– Prije 15 godina počeli smo s pršutanom na Miljevcima. Gosti nam rado dolaze vidjeti kako se pravi čuveni drniški pršut. Počeli smo u staroj kući, praktički od nule, a danas smo došli do 10 tisuća komada pršuta, koji se rade na klasičan način, jednako kao prije 100 godina – kazuje nam Drago Pletikosa.
Pitamo ga koja je tajna čuvenoga drniškog pršuta.
– Stvar je u sušenju, jer ovdje se miješaju mediteranska i kontinentalna klima. S jedne strane su more i Krka, a s druge planine Dinara, Svilaja, Promina... I još jedna važna stvar. Na ovom području rađena je ruža vjetrova i pokazalo se da samo dva dana u godini ništa ne puše. Ovdje vam uvijek nešto piri i to je odlično za pršute – otkriva nam Pletikosa.
I logičan je potez bio da Drago turistima počne nuditi domaći pršut u nekadašnjoj mlinici, koja je u obiteljskom vlasništvu gotovo puno stoljeće, u veličanstvenom ambijentu podno Roškog slapa.
– Turistima nudimo samo domaće. Osim pršuta, tu je i kravlji sir pravljen na Miljevcima, domaća panceta, kobasica te pomidore i kapula. Naravno, sve se zalije čašom domaćeg crnog ili bijelog vina. Naime, imam vinograd od 1500 loza i pravim crno vino od plavine, lasina i babića, a bijelo od debita i maraštine – veli Pletikosa.
Kaže, posla ima, od Uskrsa do početka listopada. No, ističe kako uspjeha ne bi bilo da nije angažirana i cijela obitelj.
– Pomažu svi. Mater, žena, troje djece, svi rade u konobi, u vinogradu... Ne može se drugačije – kaže Drago.
A i gosti su zadovoljni.
– Da zadovoljni... Oduševljeni! Najbolji vam je znak da ništa ne vraćaju na pijatu. A kako neće, otvori im se apetit u ovakvoj prirodnoj hladovini. Imaju i domaći jacuzzi – koš gdje se prije prala roba i sukanci – govori Pletikosa.
Čarima drniškog pršuta nije odolio ni Španjolac Faustino Fernandez.
– Četiri tjedna sam na putu iz Španjolske, preko Francuske i Italije do Hrvatske. Smješten sam u kampu, blizu lozovačkog ulaza u NP Krka. Slapovi Krke i Roški slap su predivni... Ali hrana je fantastična. Znate, i mi u Španjolskoj imamo dobar pršut, ali vaš je puno, puno bolji – rekao nam je Faustino iz Asturije, sa sjevera Španjolske.
