- Mislim da je najveći problem našeg sustava visokog obrazovanja iznanosti to što unutar vodećih stranaka lijeve i desne opcije ne postojiozbiljna politička volja za korjenite reforme. Ne postoji razumijevanješto bi točno trebalo napraviti - smatra prof. Hrvoje Buljan, pročelnik Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu.
- Mišljenja iznimno kvalitetnih nestranačkih ljudi raspršuju se uraspravama s masom koja u najmanju ruku nema znanje što treba napraviti.Mogući način da se to popravi je promjena izbornog sustava u,primjerice, preferencijalni način izbora zastupnika za Sabor. Drugamogućnost jest da jaki financijeri stranaka zažele da Hrvatska zaistabude zemlja znanja - dodao je Buljan, koji problem vidi i u lošemzakonskom okviru.
I školama fali novca
- Prvenstveno mislim na Zakon o znanosti, ali i Zakon o radu. Ako netko ujavnom sektoru ne zna raditi posao za koji je zaposlen, praktički jenemoguće raskinuti ugovor o radu - rekao je Buljan.Istaknuo je da je jedan od problema i neadekvatno ulaganje usrednjoškolsko obrazovanje te slabo ulaganje u znanost i obrazovanjeopćenito.
- Tok novca od MZOS-a prema sveučilištima pa nadalje prema sastavnicamanije dobar. Premalo se ulaže u STEM (Science, Technology, Engineeringand Mathematics) područja koja mogu generirati stvaranje novih radnihmjesta i odgovoriti na zahtjev za ljudskim resursima potencijalnihinvestitora u tim područjima - rekao je Buljan i naglasio da se tu, međuostalim, radi o neadekvatnim upisnim kvotama.
- Donošenje odluke o kvotama nije korelirano s potrebama tržišta rada ibez vizije je potreba gospodarstva u idućem desetljeću. Postoji livizija koliko će inženjera elektrotehnike, matematičara, agronoma bitipotrebno našem društvu za 5-10 godina, a koliko ekonomista, pravnika,filozofa - propituje Buljan koji smatra da bi država trebala višeulagati u fakultete čiji diplomanti mogu biti faktor gospodarskog rasta.
Nisu produktivni
Slično misli i prof. Janoš Terzić, prodekan za znanost na Medicinskom fakultetu u Splitu.- Čini mi se da u našem visokom obrazovanju postoji velika i nepotrebnadisproporcija između broja studenata, onoga što se studira i stvarnihpotreba naše države. Nadalje, naše društvo treba cijeniti znanost kolikoi najrazvijenije zemlje, tj. s oko tri posto državnog proračuna. Sdruge strane, znanstvenici se moraju početi ponašati kao znanstvenici unajrazvijeniijim državama i biti produktivniji - istaknuo je Terzić.
Tamara Perišin, profesorica europskog prava na Pravnom fakultetu uZagrebu i gostujuća profesorica na Sveučilistu Harvard, najveći problemcjelokupnog hrvatskog obrazovanja vidi u tome da se poučavanje i učenjetemelje na memoriranju činjenica.
- U takvom sustavu studenti ulažu veliki trud u savladavanje gradiva,ali rezultat je vrlo slab jer se činjenični podaci brzo zaboravljaju, a ipotpuno su beskorisni bez adekvatnog “softvera” u glavi, tj. znanja ivještina kojima bi se ti podaci obrađivali. Studente se često ne potičena razmišljanje nego samo na ponavljanje nečega što je već negdjenapisano ili rečeno. Na taj se način ne mogu stvoriti nova znanja kojasu potrebna u svim područjima - istaknula je prof. Perišin.
Osvrnula se na pravo, gdje se nekad znanje zakona i memoriranje odredbi predstavljalo kao ono što osobu čini pravnikom.
- To nije tako. Pravnici imaju posebna znanja i vještine koje vrijede ikad se zakon promijeni i koja vrijede neovisno o pravnom sustavu nekedržave. Upravo iz tog razloga europsko pravo ovlašćuje, na primjer,hrvatskog odvjetnika da pruža usluge i uspostavi poslovni nastan u bilokojoj članici EU-a bez polaganja ispita o razlici pravnih sustava -rekla je prof. Perišin.
- Promjena načina poučavanja prava i drugih disciplina zahtijeva velikitrud nastavnika, a posebno bi bilo korisno veće internacionalno iskustvoo tome kako se poučava na najboljim svjetskim sveučilištima - dodala jeTamara Perišin koja velikim problemom smatra i nedostatak mobilnostistudenata i nastavnika.
- Iako je u porastu studentska razmjena, osobito kroz Erasmus program, idalje vrlo malen broj studenata odlazi u inozemstvo steći ne samo ECTSbodove, nego diplomu bilo koje razine. Petogodišnji studijski programi(0+5) velikim su dijelom odgovorni za taj manjak mobilnosti. Naime, uEuropi i svijetu najveći se dio mobilnosti u svrhu stjecanja diplomeodvija na master razini, a petogodišnji programi ometaju i odlaznu idolaznu i horizontalnu mobilnost - naglasila je prof. Perišin.
Da bi nastavnici na sveučilištima morali imati međunarodno iskustvo,smatraju i Buljan i Terzić. - Mislim da je nužno tražiti da svinastavnici na sveučilištima, godinu ili više, provedu na usavršavanju uinozemstvu. Nužno je također postrožiti uvjete za napredovanje na svimrazinama. Primjerice, tražiti od naših profesora u svim znanstvenimdisciplinama da zadovolje 20 posto uvjeta koje mora imati profesor naHarvardu ili Oxfordu - naglasio je Terzić koji smatra da je nužnostvoriti pozitivno materijalno i stručno okruženje za dovođenjenajboljih znanstvenika/profesora u RH.
- Možda je najjednostavniji način uspješnog rješavanja svih problema uznanosti i visokom obrazovanju uspostavljanje tijela sastavljenog odnajboljih hrvatskih i stranih znanstvenika kojemu bi vlast dala potpunupodršku. Oni bi, zatim, uvažavajući hrvatsku stvarnost i međunarodnestandarde donijeli rješenja koja bi se implementirala - naglasio jeTerzić.
Hrvoje Buljan osvrnuo se i na probleme Sveučilišta u Zagrebu (SuZG). -Način donošenja odluka i upravljanja na našem najvećem i vodećemsveučilištu je neoperativan i previše slojevit, isprepleten različitiminteresima da bi se mogle napraviti ozbiljne reforme. Tu spada i izborčelnika sveučilišta i sastavnica, tj. rektora i dekana - rekao jeBuljan.
Nove institucije
- Bolje upravljanje sveučilištem može se postići kad se ozbiljno počnerješavati zakonski okvir, koristeći programske ugovore. Što je društvu idržavi potrebno, a s druge strane što sveučilišta mogu ponuditi.Ozbiljnim pregovorima bi se, vjerujem, moglo postići da se sveučilištetrgne i reagira na potrebe društva. Ako se to ne bi dogodilo,alternativa je stvaranje novih institucija. Npr. stvaranje Hrvatskoginstituta za znanost i tehnologiju koji bi uz prirodoslovne, tehničke ineke druge struke inkorporirao i Institut “Ruđer Bošković” - rekao jeBuljan koji smatra da bi nakon provođenja reformskih mjera bilo nužnouložiti dva do tri posto BDP-a u obrazovanje i znanost.Da su sadašnja ulaganja u znanost i visoko obrazovanje nedostatna, smatra i prof. Perišin.
- Najbolja svjetska sveučilišta imaju znatno veće prihode koje primajubilo od države, iz donacija ili školarina koje se negdje penju i na višeod 50 tisuća dolara godišnje - rekla je prof. Perišin. - Posebno jezabrinjavajući trenutni sustav u kojem je zamrznut ukupan koeficijentsvakog sveučilišta pa napredovanja nisu moguća dok se neko mjesto neoslobodi. Takav sustav je nestimulativan i nepravedan jer se pozicije netemelje na izvrsnosti pa bi lako mogao dovesti do daljnjeg padakvalitete kako znanosti tako i visokog obrazovanja. Općenito seraspodjela sredstava treba više temeljiti na izvrsnosti i međunarodnompriznanju - zaključila je Tamara Perišin.
Kako je Beč uspio?U više navrata isticali smo primjer Sveučilišta u Beču koje je prije 15 godina bilo slično zagrebačkom. No, zaslugom bivšega bečkog rektora Georga Winklera i tadašnje ministrice znanosti i obrazovanja Elisabeth Gehrer provedene su reforme koje su spojile srednjoeuropsku sveučilišnu tradiciju s potrebama moderne znanosti. U roku od 10-ak godina Sveučilište u Beču preobrazilo se iz prosječnog u jedno od vodećih u regiji. |
Brojke8 javnih sveučilišta |
Studenti pitajuPredstavničko tijelo 180 tisuća studenata u Hrvatskoj, Hrvatski studentski zbor, postavlja svim relevantnim političkim strankama 12 ključnih pitanja o visokom obrazovanju. Aleksandar Šušnjar, predsjednik HSZ-a, kaže da je cilj ove akcije u fokus predizborne kampanje gurnuti obrazovanje, koje je sigurno jedno od ključnih područja za razvoj Hrvatske.1. Planirate li uskladiti izdvajanja za obrazovanje iz državnog proračuna s prosjekom zemalja EU-a? 2. Podržavate li zamjenjivanje indirektnih potpora studentima (subvencionirana prehrana, smještaj, prijevoz...) s direktnim potporama (stipendijama)? 3. Podržavate li povećanje broja javnih sveučilišta u RH? 4. Imate li prijedloge konkretnih mjera za povećanje zapošljivosti i konkurentnosti obrazovnih programa hrvatskih obrazovnih institucija, kao i za usklađivanje i povezivanje s tržištem rada? 5. Imate li prijedloge konkretnih mjera za povećanje međunarodne mobilnosti hrvatskih studenata? 6. Smatrate li da treba izmijeniti zakone koji reguliraju studentsko organiziranje? 7. Smatrate li da pravila koja reguliraju raspolaganje sredstvima od davanja za studentski rad treba izmijeniti? 8. Smatrate li da bi uvođenje sistema vaučera u obrazovni sustav (obrazovanje subvencionira država, ali sama ustanova koja provodi obrazovni proces može biti i privatna) bilo pozitivan korak? 9. Koje mjere predviđate za povećanje dostupnosti visokog obrazovanja učenicima i studentima smanjenih mogućnosti (s invaliditetom, slabijeg materijalnog statusa)? 10. Smatrate li da obrazovni sustav dovodi do zadovoljavajućih teoretskih i praktičnih kompetencija učenika i studenata? 11. Smatrate li da u Hrvatskoj dolazi do inflacije visokog obrazovanja, tj. da je omasovljenje visokog obrazovanja dovelo do toga da diplome danas vrijede manje nego u prošlosti? 12. Smatrate li da su smještajni kapaciteti u sveučilišnim gradovima u Hrvatskoj zadovoljavajući? |