Zimska su doba i dan je prilično kratak, smrkava se već u četiri popodne, pa smo dobar dio puta vozili noću i uvjerili se da nam je vodič govorio istinu: uz nas promiču napuštena sela, vide se samo porušene kuće uz cestu. Ovdje u mraku strše u nebo ostaci nečijeg dimnjaka, ondje je nekadašnji vlasnik ispisao poruku na ostacima zidova da prodaje imanje, ima i broj mobitela, a tamo se u zapuštenom dvorištu naziru zapaljeni i zahrđali ostaci starog tamića, kojim je gazda prije rata vozio povrće i ljetinu na otkup. Ne čuje se lavež, kasan ćuk ni netopir, da parafraziramo Matošev Notturno...
- Džungla je ovdje bila, nije se dalo proći, pa trsimo i čistimo. Ovo smo u štali sad, a do jučer je šuma vladala od zida do zida - pričao nam je nešto ranije, još za danjeg svjetla, ...
- Džungla je ovdje bila, nije se dalo proći, pa trsimo i čistimo. Ovo smo u štali sad, a do jučer je šuma vladala od zida do zida - pričao nam je nešto ranije, još za danjeg svjetla, ...