Kraj blagajne u jednoj splitskoj ljekarni stoji prozirna plastična škrabica s naljepnicom na kojoj piše "za školovanje djece slabijeg imovinskog stanja", ili tako nešto. Šaka žutih novčića kao da je stalno na istoj razini. Jednom sam gledala kako starija žena ubacuje \'žuti\' kusur, a druga joj, nešto mlađa, šapće – jesi luda, al misliš da će to ić kome upomoć! Ko zna u čiji će to džep!
Porazan je to osjećaj – okreneš se oko sebe i vidiš kako danas nitko više nikome ne vjeruje. Ne čudi što se ne vjeruje političarima, napose njihovim obećanjima – ta roba, barem u Hrvatskoj, nikad i nije ni bila na osobitoj cijeni (evo, upitajte sami sebe kad ste zadnji put izborni listić išli zaokružiti iz uvjerenja?).
Ne čudi ni to što se ne vjeruje trgovcima – njiho...
