Sve opet kreće na poznat način, bez nekih promjena, ukratko - ništa nova, poput refrena jedne prekrasne pjesme. A promjena sam nakon dva tjedna apstinencije od vožnje prema Dugopolju očekivao. Pa, nije ih baš ni bilo. Jedino što sam, uz to što Buco i dalje vozi raminu, vidio i to da po starim zidinama ispod škole u Klisu ima još o-ho-ho grafita. Šteta je stvarno što je ljudima jednostavnije uložiti energiju u uništavanje, a ne u stvaranje. I to vrijedi za - nažalost - većinu.
Po poslovnoj dugopoljskoj zoni rupe i kanale koje sam sjetno ostavio, uvjeren kako ih nakon dva radna tjedna neću više vidjeti, i dalje su na svome mjestu. I, vjerujte mi, ono rupčaga i kanala oko rotora koji će vjerojatno u budućnosti poslužiti za neki dovod vode ili struje postidilo bi najomraženij...