Slobodna Dalmacija

Nije lako bilo Miodragu Marinoviću, nezavisnom zastupniku u Senatu Republike Čile, u petak stići od Zagreba do Splita, vremenski uvjeti nisu bili bajni, te je ovom političaru hrvatskih korijena (otac rođen u Splitu) bilo lakše stići iz domovine u Hrvatsku nego iz metropole do grada podno Marjana.

Izravno iz vlaka požurio je na sastanak, u prostorijama Splitsko-dalmatinske županije čekali su ga zamjenik župana Luka Brčić, predsjednik Županijske skupštine Petroslav Sapunar te Ivan Udovičić, pročelnik Upravnog odbora za gospodarstvo, razvitak i europske integracije.

Marinović, ujedno i predsjednik Međuparlamentarne skupine prijateljstva Hrvatska – Čile, u rodni grad svog oca došao je s ozbiljnim namjerama.

- Dvadesetogodišnja suradnja Splita, njegove županije i Čilea egzistira već na poljima kulturne i turističke razmjene. No, ono što nas danas zanima jest ekonomsko i gospodarsko ulaganje u ovu regiju. Hrvatskoj se ulaskom u Europsku uniju otvaraju brojna vrata, te će ona postati vrlo dobro mjesto za investicije. To smo prepoznali i odlučili iskoristiti. Osim toga, i brojni iseljenici bi se mogli vratiti u Hrvatsku nakon njezina pristupanja Uniji – kazao je Marinović, naglasivši kako će pokušati dovesti što više poduzetnika u Split kako bi uložili svoj novac.

Poseban interes Marinović je iskazao za hotele u državnom vlasništvu.

- Riječ je o objektima s većim kapacitetima koje država želi privatizirati. Uz njih bih vam preporučio i poduzetničke zone – kazao je Ivan Udovičić, na što je uslijedio niz pitanja čileanskog zastupnika.

- Jesu li imovinskopravni odnosi u hotelima koje predlažete riješeni? Naime, bio sam u jednom od njih još 2001. godine, i tada se nije znalo tko je vlasnik. Zanima me i koliki su im kapaciteti i jesu li u funkciji.

- Naravno da jesu, i bez brige, svi imovinskopravni odnosi su sada riješeni, a ni jedan hotel nije ispod 300 postelja – odgovorio mu je Udovičić, dok je zamjenik župana Brčić nadodao kako se “svi potrebni dokumenti i dozvole mogu nabaviti u 60 dana”.

Poput pravog kupca, Marinović je nastavio s pitanjima:

- Što je s tim poduzetničkim zonama, jesu li u blizini mora? Kakve se djelatnosti tamo mogu obavljati? I tko može kupiti zemljište u poduzetničkoj zoni? Mora li biti Hrvat ili...

- Naravno da ne mora, može biti i Čileanac. Nalaze se na 10 do 20 kilometara od Splita, u blizini su autoceste, a cijena za zemljišta kreće se od pet do 20 eura po četvornome metru.

- Što je s lukama, konkretno mislim na transportne luke? – nastavio je Marinović.

- Sjeverna luka je privatizirana - uslijedio je odgovor.

Za kraj službenog dijela sastanka Marinović je obećao kako će nakon povratka obvezno porazgovarati s ljudima iz čileanske gospodarske komore, te poduzetnicima kako bi ih što više animirao i potaknuo na dolazak u Split, na razmatranje ozbiljnih investicija.

Poslije toga uslijedio je i neslužbeni dio u kojem je Marinović Slobodnoj Dalmaciji priznao kako je glavni razlog pojačanog zanimanja Čilea za Dalmaciju upravo sve bliži datum pristupa Hrvatske Europskoj uniji.

- Riječ je o vrlo dobroj prilici za investiranje, a uz to imamo i sjajne uvjete za suradnju budući da je u Čileu više od 400.000 hrvatskih imigranata, i meni je, kao predsjedniku Međuparlamentarne skupine prijateljstva Hrvatska – Čile, prvotni cilj upravo jačanje veza između naših zemalja. Trenutno je suradnja na kulturnom planu dobra, no na gospodarskom i nije baš, i zbog toga je želimo pojačati koliko god možemo – kazao je Marinovć, te dodao:

- Veliki su izgledi da ćemo uspjeti privući čileanske investitore, no najvažnije je da se pravne stvari, kao što su vlasništvo ili birokracija, riješe, a vjerujem da će se to s ulaskom u Uniju ispraviti. Ako se investicije realiziraju, dolazit će i više turista, neka predviđanja govore kako o tri milijuna čileanskih gostiju godišnje.

Prema Marinovićevim riječima, za početak bi se većina investicija trebala sliti u turizam.

- No, ništa nije sigurno, važno je najprije uspostaviti mostove komunikacije i osigurati prave uvjete za ulaganja. Vrlo je izgledno kako će prve investicije doći na polju turizma, ali one bi onda trebale povući i ostale oblike ulaganja – kazao je otkrivši kako je, među ostalim, odabrao Split za suradnju i zbog emotivnih razloga:

- Većina ljudi koja je emigrirala u Čile je iz Dalmacije, konkretno s Brača, i zbog toga imamo posebnu vezu s ovim prostorom, koji je turistički vrlo atraktivan.

Naime, Marinovićev otac je kao dijete iz Splita otišao u bijeli svijet, gdje ga je životna sudbina odvela u Čile, gdje je Marinoviću kao djetetu baka znala pričati priče o starom Splitu i tadašnjem načinu života koji je bio vrlo sličan onome u Punta Arenasu, gdje ima mnogo Hrvata i njihovih zajednica.

- Ni danas nije lagan život u Punta Arenasu. Više od dvije tisuće i četiristo kilometara je udaljen od glavnoga grada Santiaga, vrlo je hladno i vjetrovito. Neki kažu kako tamo završava Amerika, no tamo se ona rodila, tamo je njezin početak. Možda Amerika počinje s Punta Arenasom, ali sigurno završava sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Dosta ljudi se slaže kako oni vode glavnu riječ na američkim kontinentima, no ne i Marinović:

- Čile je mala zemlja s politikom otvorenih vrata, zbog čega smo ostvarili slobodnu trgovinu s cijelim svijetom. To je vrlo važno za male zemlje, među kojima je i Hrvatska, jer upravo one mogu mnogo profitirati na takav način. Za razliku od, na primjer, Meksika koji je blizu SAD-a, Čile se nalazi razmjerno daleko te smo zauzeli stav integracije, fleksibilnosti, i liberalizma, kakav preporučujemo i Hrvatskoj.

Južna Amerika imala je vrlo burnu prošlost, s vrlo često revolucionarnim izmjenama vlasti, ali, prema Marinovićevu mišljenju, očekuje je vrlo svijetla budućnost.

- Latinska Amerika se, ukupno gledajući ekonomiju i sigurnost, razvija u pozitivnom smjeru. No postoje izuzeci poput Venezuele, gdje predsjednik Hugo Chavez vodi život i politiku koja se kosi s pravim tekovinama socijalizma i komunizma. To nije dobar put kojim bi zemlje Latinske Amerike trebale krenuti, i mi u Čileu osuđujemo takav način razvoja, nadajući se kako ni jedna od zemalja Južnoj Americi neće slijediti primjer Venezuele – kazao je Marinović.

Njegova zemlja ima dobar razlog da ne krene putem Venezuele:

- Čile je, naime, jedna od prvih zemalja u kojima je zaživio danas toliko mrski neoliberalizam. No, ne gledaju svi Čileanci s mržnjom na neoliberalizam.

- Prije četrdeset godina, Čile je bio jedna od prvih zemalja u svijetu koje su se potpuno otvorile drugim državama. Danas zahvaljujući tome, BDP po glavi stanovnika iznosi više od 15 tisuća dolara – zaključio je Marinović.

I mi u Čileu također radimo pršut, vrlo je ukusan, a najslađe mi je pojesti kroštule. Također, u hrvatskim zajednicama zna se poslužiti i domaći pelinkovac – otkrio je Marinović.

Prema Marinovićevu mišljenju, upravo su doseljenici iz Hrvatske odigrali značajnu ulogu u razvoju Čilea. - Neki su se doseljenici izvrsno integrirali, drugi nisu. Hrvatima tamo dobro ide, dobro žive i omiljeni su u društvu kojem pridonose u svakom pogledu, bilo ekonomskom, političkom ili kulturnom.