Zadarska književnica s njemačkom adresom i urednica hrvatskog iseljeničkog medija Fenix-magazin.de Marijana Dokoza u subotu je u Rimu predstavila svoj novi roman "Njegova žena" koji je izašao u izdanju izdavačke kuće Despot Infinitus.
Predstavljanje romana organizirala je udruga “Hrvatsko-talijanski mozaik” iz Rima, a pokrovitelji su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Rimu, Hrvatska turistička zajednica u Milano, Libreria Enoarcano, Udruge "Jedna Musika" i Zaklada Moliških Hrvata iz Molisea.
U zanimljivu večer na koju su stigle i neke Hrvatice iz mjesta udaljenog i do 60 kilometara od Rima, uvela je potpredsjednica udruge “Hrvatsko-talijanski mozaik” Zrinka Bačić, koja je inače iz Mrljana na otoku Pašmanu. Zrinka Bačić je u Zadru i okolici poznata kao žena koja se iznimno trudi uspostaviti vezu između rimskih Hrvata, grada Rima i hrvatskih institucija, između ostalog i zadarskih.
Publiku je kroz radnju romana "Njegova žena" vrlo uspješno provela Ljiljana Džalto te je Njegovu ženu povezala i s romanom "Grijesi", također pisanim prema istinitom događaju.
- Oba romana govore o ženama koje su prošle svoju katarzu, ali grijesi njihovih bližnjih ih još uvijek prate i pratit će ih dok su žive. Roman “Njegova žena” zadnje je djelo Marijane Dokoze. Priča je to o životu jedne žene, podrijetlom iz Turske, majke dvoje djece, koja je prevarena, psihički i fizički zlostavljana, ulazi u tunel nasilja, straha i obiteljskog zlostavljanja. Dok vodi svoje bitke, posrćući u vlastitim osjećajima i tražeći snagu da se odupre nasilju i pokusa ostvariti novi život, misleći prvenstveno na dobro svoje djece, saznaje tko je otac njene djece, Bošnjak po nacionalnosti, optužen za silovanje djevojčica od samo trinaest godina tijekom rata u Bosni i Hercegovini. I sama djeca, koja još jednom neminovno postaju iste žrtve, ali i pokretači majčine snage, kad njoj ta snaga nedostaje. Radi njih, i u njima, ona nalazi snagu da reagira, kako bi ih pokušala sačuvati i spasiti od neizbježnih posljedica nakaradnog bračnog života.
Suočavanje s istinom je još jedan od bolnih procesa kroz koje će biti prisiljena proći, a koji će neminovno ostaviti žig na njenom i životu njene djece. Kroz taj svoj roman, Marijana Dokoza nas uspješno i neizostavno vodi prema saznanju i otkrivanju raznih društveno- kulturnih faza, kako zajednice, tako i pojedinaca. Upoznaje nas sa svijetom iseljenika u jednoj od zapadno-europskih zemalja, gdje dva paralelna svijeta, kroz desetljeća, vode vlastite živote, nekad se ne sreću nikako. Upozorava na važnost postojanja države i raznih institucija, koji, u nedostatku obiteljskih mreža koji mogu ili žele dati zaštitu i potporu žrtvama nasilja, često spašavajući od najtragičnijeg ishoda zlostavljanja. Važnost postojanja takvih institucija posebno je važna za skupine žena, koje dolaze iz raznih zemalja, ograničenim mentalnim i tradicijskim uvjetima života, gdje žene zavise u potpunosti od muža - rekla je Ljiljana Džalto.
Osvrnula se i na roman "Grijesi" u kojem se radnja odvija u jednom malom, mirnom idiličnom mjestu u Dalmaciji.
- Lako se može raditi na mjestu kakvih je u iseljeništvu bilo otpjevano, napisano s beskrajnom notom nostalgije, koja priziva vječitu težnju ka miru i spokoju iz sretnih dana djetinjstva i prve mladosti, a odakle se bilo prisiljeno otići trbuhom za kruhom. U koja se vječito sanja povratak. Glavni lik ovog romana, međutim, odlazi iz takvog jednog rodnog mjesta bez želje za povratkom. Makar već ima drugi i sretan život u Njemačkoj, ne može pobjeći od svojih unutarnjih demona. ”Potrebna je ogromna količina snage kako bi u sebi zadržala zatvorenom tu bol i koračala naizgled normalnim životom,” možemo pročitati riječi Ane, osobe koje je ime naravno izmišljeno, izgovorene nakon i dvadeset godina nesretnog djetinjstva. Živi s tom otvorenom ranom od oca koji je zlostavljao. Traume koji će postati sastavljeni dio nje, kojih se nikada neće moći osloboditi. To malo, mirno i lijepo mjesto, gdje se svake nedjelje ide u crkvu, gdje Je u svakoj radnji, u svakoj riječi prisutan Bog, mjesto je svih sedam i glavnih i smrtnih Grijeha. Mjesto gdje se deset Božjih zapovijedi krše istim žarom kakvim se priziva Bog - rekla je Ljiljana.
Često sam plakala pišući roman
Sama autorica rekla je kako joj nije bilo nimalo lako slušati žene o koje su joj otkrile svoje najintimne dijelove života, no kako joj je teže bilo dok je o njima pisala.
- Pišući neke scene o kojima su mi pričale često sam plakala jer mi je vjerojatno tek tada do svijesti dolazilo što im se sve događalo i koja je težina svega što se dogodilo - rekla je Marijana Dokoza.
U prekrasnom i ugodnom ambijentu, zahvaljujući domaćoj atmosferi Libreria Enoarcano, u Via delle paste 106, u samom središtu Rima, gdje je "Njegova žena" predstavljena, dodijeljena je i nagrada Dragici Hadrović, Hrvatici koja se istaknula svojim djelovanjem u promicanju Hrvatske u Italiji.
- Dragica Hadrović, rođena u Zagrebu, duže vremena bila je član Hrvatsko talijanske udruge – Rim do 2014 godine. Jedan period bila je tajnica Hrvatsko-talijanske udruge te u tom period osmislila i bila voditelj projekta “Hrvatski mozaik”, koji treba istaknuti kao največi projekt koji je ikada organiziran u Rimu. Trajao je punih mese dana od 14. travnja do 12. svibnja 2012. u “Muzeju rimske civilizacije”, predstavljeni su razni aspekti hrvatske kulturne baštine: povijest, umjetnost, poezija, glazba, kulinarstvo, folklor, turizam itd. Bila je predsjednica iste udruge od 2013 do 2015.g. Od samog osnutka mlade i nove Udruge “Hrvatsko Taljanski Mozaik Rim” jedna je od članova upravnog odbora pa sve do danas. 2018.g. izabrana je za predstavnica Hrvata u Italiji u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Ona je žena koja je itekako zaslužila ovu nagradu - rekla je Zrinka Bačić.
.png)