Junak srebra u Rusiji Danijel Subašić u velikom intervjuu za Sportske novosti progovorio o vrućoj temi.
Odmah nakon Svjetskog prvenstva oprostili ste se od reprezentacije. Je li vam ikad bilo žao zbog te odluke?
- Nije. Nikad. Napravio sam nešto. I to super stvar. Logično mi je bilo da se nakon toga oprostim. Nisam star, ali rekao sam - kad je već tako dobro, neka me se pamti po tome. Ma mislim, mogao sam još biti u reprezentaciji i glumiti baju koji brani na stare zasluge, ali to nije to. Dolaze mladi, na njima svijet ostaje. Imamo Kalu i Livija, i druge talentirane vratare. Neka se bore, neka ostvare snove kao što sam ja svoje.
Vjerojatno ste svjesni da su tri vaša obranjena jedanaesterca u osmini finala promijenila povijest Vatrenih. U slučaju ispadanja od Danske, sve bi bilo kao i dvije godine ranije, komentiralo bi se - mogu svakog dobiti, ali nisu za velike stvari.
- Zato je ta utakmica bila najteža svima nama. Pobijedio si sve u skupini, pregazio, a ne samo dobio, a tek nakon toga dolazi najbitnije. Sjećam se kao danas, noge su mi otežale u produžecima same od sebe, u prsima kao da mi je stajala kugla, tvrda. Katastrofa. Igrao sam u karijeri više od 500 utakmica, ali tako nešto nikad nisam doživio. Nešto najgore i najteže. Ako ne prođeš, gdje si bio, što si radio - ništa. Poklopilo se, pobijedili smo, to je bilo olakšanje. Kasnije smo mi igrači vrtjeli film i složili se da je to bila prekretnica.
Pogledali ste dokumentarac “Junaci našeg doba”?
- Jesam. Doživljaji su sada, kad to gledam na TV-u, još jači. Oko ti zasuzi. Napravio si nešto opako. Top dokumentarac, svaka čast Ivici Blažičku, njegovoj ekipi, svima koji su to radili. Kapa do poda. Gušt je bilo gledati.
Jeste li imali živaca za snimku utakmice s Francuskom?
- Malo. Dio sam pogledao. Ne volim gledati utakmice koje izgubim. Koliko vam je ozljeda smetala u finalu? Neki misle, da niste imali taj problem, možda biste obranili koji od golova. - Iskreno ću reći kako sam se osjećao i kako je bilo. Najveće bolove trpio sam na utakmici s Rusijom. Ozlijedio sam se na zagrijavanju u Sočiju. I branio 120 minuta, potom i jedanaesterce.
- Nakon toga radio sam odlične terapije s fizioterapeutima i ništa nisam osjećao ni u polufinalu, niti u finalu. Štoviše, baš mi je bilo dobro. To što nisam ništa obranio s Francuskom? Jednom sam zaustavio ‘jedan na jedan’ i to je sve. Ali što bih htio? Da opet sve ‘skinem’? To je život. Tamo gdje si možda trebao ispasti, prošao si, a potom u utakmici u kojoj si po igri morao pobijediti, nisi.
- Da su se neke stvari drugačije poklopile u finalu, da nije svirao nepostojeći prekršaj, da nismo primili autogol, da nije sudio kazneni udarac… Bila bi druga priča. Opet, igraš protiv Francuza. Da smo samo na poluvrijeme otišli s 1:1, danas bismo možda razgovarali na drugačiji način.
Još jednom se vratio na dvoboj s Rusijom.
- Stvarno, najgora i najteža utakmica bila mi je Rusija, što se tiče ozljede. To je bila najjača bol koju sam ikad osjetio.
Znali smo da imate problem u produžecima kad ste tražili pomoć, ali se po obranama nije vidjelo.
- Nije ništa. Da si ne lažemo, u polufinalu protiv Engleske, oni su nas trebali razmontirati 3:0 u prvom dijelu. Imali su šanse. Obranio sam nešto. Kane je izašao dva puta ‘jedan na jedan’ sa mnom, da je to zabio, sve bi bilo gotovo. Oni su u finalu. Jedini gol koji sam mogao obraniti je Mbappeov, četvrti francuski u finalu. Treći, Pogbin, nisam ni vidio jer bio sam totalno pokriven.
Pamtim sve detalje kao da su se dogodili danas. Dolazim na Euro Vidio se umor u završnom susretu kod reakcija igrača.
- Je, igrali smo jednu utakmicu više po minutaži i potom imali jedan dan odmora manje. Mi tri slobodna dana, oni četiri. To puno znači. Nakon osmine finala i četvrtfinala bili smo i fizički i psihički mrtvi. Baš mi je rekao oružar u Monacu, koji je ujedno oružar u francuskoj reprezentaciji: “Suba, mi smo tako na Euru 2016. imali jedan dan manje odmora od Portugalaca, to je vrlo bitno.
Znam to dobro i iz Lige prvaka.” Willy Sagnol, također nekad zvijezda Monaca, rekao je u intervjuu za SN da su i Hrvatska i Belgija igrale bolji nogomet od Francuske.
- Meni je isto kazalo dosta ljudi u Francuskoj. Razgovarao sam s njihovim izbornikom Didierom Deschampsom, vidjeli smo se jednom prilikom, rekao mi je: “Da smo igrali tiki-taka, ne bismo nikad došli do finala.” Postavili su se pametno, taktički povučeno i čekali prilike iz kontre. Znali su da naprijed imaju avion od igrača. Mbappe je space shuttle. On se ispali, a zatim se ostali pridodaju. Po rasporedu bismo već u rujnu trebali gostovati u Francuskoj u Ligi nacija, iako UEFA tek mora potvrditi kakav će biti reprezentativni kalendar.
Hoćemo li konačno dokučiti kako pobijediti Tricolore? To je jedna od rijetkih reprezentacija koje nikad nismo svladali.
- Daj Bože da smo naučili pa da ih pobijedimo. Ali ne u Ligi nacija, nego kad bude bitno. Liga nacija je više da isprobaš ekipu, da se malo igra, a oni imaju tri momčadi kad pogledaš imena. Htio bih da ih matiramo na Euru ili na sljedećem Svjetskom prvenstvu.
Kako vam se čini nova Hrvatska? Iako su u njoj mnogi iz stare garde.
- Vraga je to nova ekipa. Skoro svi ti dečki su i prije dobivali pozive, drago mi je zbog mladih, ali treba vremena za velike rezultate. Sad čekam da me kao navijača razvesele kao što smo se veselili u Rusiji. Sigurno ću biti na tribinama sljedeće godine na Euru.
Mogu li Modrić i Rakitić na tom Euru biti jednako dobru kao u Rusiji?
- Ne znam zašto ne bi bili!? Takvi igrači su navikli igrati na visokom nivou. No nije pitanje samo kakvi će biti oni, nego i drugi uz njih. Važno je da imamo još osmoricu pravih i barem petoricu na klupi, da sve puca. Kao u Rusiji. Tko god je ušao dao je maksimum i vidio si da nitko ne nedostaje. Onda će iskočiti jedan Luka, koji uvijek iskoči, i Raketa, i Perišić…
- Uvjeren sam da će opet biti dobrih rezultata i da ćemo ponovno uveseljavati narod. Eto, kažem i kao da sam i dalje reprezentativac, u navici mi je - nasmijao se Subašić.