Dragi turisti, dobro došli u grad Luke Modrića, najboljeg nogometaša na svijetu. Dobro došli na naš lijepi mali stadion na kojem ćete naći priče i uspomene na Joška Skoblara, Luku Modrića, Šimu Vrsaljka, Danijela Subašića, Tomu Bašića… Dobro došli u grad nogometa - Zadar.
Tako bi trebalo pisati na Zemuniku, na ulazima Zadar 1 i Zadar 2, na ulaz u staru jezgru na poluotoku. A ne piše ništa, samo piše u novinama da će jednom klubu, u kojem su potekli svi ti velikani, biti isključena struja, da će aparati prestati raditi i da će klub uskoro preminuti. Svi su u svađi sa svima. Nažalost, to je slika ne samo Zadra, ne samo nogometa, nego i slika velikog dijela hrvatskog sporta. Svaki ima svoje razloge, svaki ima svoje “junake”, kojima se svi bave bez rezultata, a sport je jednostavno neuništiv i unatoč svemu ići će dalje. Neće svi biti isto sretni zbog načina, neki će biti i zakinuti, ali puno manje njih nego što pokazuje stvarnost.
Priča je uvijek ista, dugovi se gomilaju, računi pristižu čim netko spomene da “dolazi lova”, jer kada izdaš račun, moraš platiti PDV, a to nitko ne želi ako ne zna da će račun biti plaćen. I nigdje ne postoji brojka o preciznom i konačnom dugu, sve se pretvara u igru bez granica, neke fiktivne brojke. Kroz vrijeme sve se polako i sigurno pretvara u vreću bez dna. Klupske imovine nema, davno je založena ili izgubljena, osim samih zelenih površina. Klupska imovina su samo igrači, a priča može trajati samo dok oni traju, dok neki Luka ne ode negdje, dok neka lova ne kapne, da se netko naplati, a gdje je u svemu tome nogomet, smisao, to već odavno nije tema. I zato je to ustvari tu gdje jest. To je problem, rezultat vremena… To su Kamen Ingrad, Mladost Suhopolje, Karlovac, Čakovec, Neretva, GOŠK…
Brza likvidacija
NK Zadar se ugasio, točnije gasi se, jer politika je zatvorila pipu s kojom je u klub ubacivala dva milijuna kuna na godinu. Od ispadanja iz Prve lige to je punih šest godina. Da se prije šest godina napravilo ovo što se radi danas, možda bi priča već imala i neke nove obrise, ali ništa se nije dogodilo osim buđenja nade, defilea svjetskog srebra kroz Zadar, simboličnog posjeta Vatrenih Stanovima. Istina je da danas sponzori bježe, uložit će prije u NK Posedarje (ništa protiv Posedarja, dapače). Od Zadra su odavno počeli bježati, jer nitko nema sredstva za krpanje rupe kojoj se ne nazire dno. I kao i obično, politika, od koje sve počinje, odlučila je gdje priča završava. Jednostavno, zaključili su da to više nema smisla. I klub će se polako sam gasiti, jer bez novca živjeti ne može. Uskoro će i u stečaj i vjerojatno mu slijedi brza likvidacija.
Procjenjuje se da je ukupan dug 98 milijuna kuna, da je najveći dio nastao početkom i sredinom 1990-ih, ali bez dokumentacije to je nemoguće utvrditi. Zna se da je tekuće dugovanje 4 milijuna kuna, da je prema revizorskom izvješću gubitak kluba 96 posto temeljnog kapitala (!), da je Grad godišnje davao 2 milijuna kuna… Samo tih nekoliko brojki govori skoro sve.
A da bi se ipak spasilo što se spasiti može, danas postoji HNK Zadar. Nisu svi sretni zbog toga i nikad neće biti, ali novi klub radi s klincima. Na čelu mu je Damir Knežević, dugogodišnji igrač NK Zadra, američki student, nekad nogometni profesionalac, dojučer doslovno i sam član NK Zadar.
Damir Knežević, predsjednik novog HNK Zadar
Prekinuta priča
- Novi smo, idemo od početka. Imamo 300 djece, nemamo seniore dok ne narastu. Igrat ćemo s juniorima četvrti rang natjecanja. Želimo krenuti s nečim novim, jer to je jedina perspektiva da se nešto očuva. Sve drugo je izgubljena priča. Dugo sam tu, dugo sam bio igrač, prošao sam razne situacije, imam nešto i iskustva. Mnogi će reći trebala je odluka ranije, kasni se, ali isto tako mnogi to nisu imali petlju napraviti ranije, uvijek s nekom nadom da će se dogoditi čudo, da će Zadar kao netko drugi... No, Grad je zaključio da to više nema smisla i prekinuo je priču. Naravno da neće nitko investirati u dugovanja da bi se ona podmirila, jer u tome ne vidi interes. A mi to moramo promijeniti drugačijim pristupom. Mi smo otpor sami sebi. Da bismo išli naprijed, treba imati čiste račune, a to bez novog kluba nije moguće, priznao netko ili ne. Samo s takvim okruženjem možeš ići prema HNS-u, prema sponzorima, prema Modriću i drugima. Naši ljudi misle da se ne trebamo mijenjati, da će to netko dugi promijeniti umjesto njih. A neće, neće ni EU mijenjati nas, makar smo dio te EU, ako sami to ne shvatimo. Stadion? Zaboravi grad, državu, treba naći način kako. I tu pretpostavke imamo, realne.
Rekli su mnogi kako može Šibenik spašavati klub, a ne može Zadar?
- Pa jednostavno, jer je udio Šibenika kao Grada u klubu 80 posto, a Zadra 41 posto. To nije za usporedbu. Da jest, ja bih bio prvi da bude drugačije. No, nažalost, nije realno. No, koliko god je situacija teška i loša, ja sam optimist da će se zadarski nogomet vrlo skoro vratiti tamo gdje treba. Imamo uvjete, oni će s vremenom biti bolji, imamo prirodni talent, imamo mogućnosti, jer Grad funkcionira dobro, želi pomoći. Imamo i ljude koji bi to mogli napraviti, što je jako važno. Mislim da čak imamo i dobru volju pokrenuti neke stvari.
Imat ćete i puno protivnika?
- Svjestan sam toga, svjestan sa da ta prošlost u mnogo čemu odražava raspoloženje, da će netko biti i žrtva, ali i toga da se neki prave žrtve više nego što stvarno jesu. Sa svim tim se treba nositi. Mi imamo strašan potencijal, imamo ljude koji nam mogu biti linkovi prema svijetu, prema boljitku, i da nam ne daju ništa osim imagea koji imaju - poput Luke, Šime ili Sube, ali ne možeš tim ljudima doći i reći “pomozite”, a da se oni u tome ne vide. Želio bih da to konačno počnemo koristiti kao svoj argument.
Završio u Chicagu
Uvjeti su OK?
- Mi imamo od Grada tri terena plus Višnjik koji će se raditi uskoro. To su dva terena s umjetnom i dva s prirodnom travom. Grad je stao iza nas. To je infrastruktura koju malo tko od sportova ima u gradu. Većina trenera je prešla u HNK, djeca također. Priključio nam se Blatnjak, nadam se i Terkeš, mnogi imaju želju i interes biti tu, ali bitno je na koji način.
Knežević osobno?
- Bio sam nogometaš, 16 godina u Zadru. Završio sam u Chicagu studij međunarodnog poslovanja, nisam ga želio prekinuti zbog nogometa koji sam i u SAD-u igrao paralelno. Radio sam sedam godina u banci u Zadru, sada imam apartmane kao izvor prihoda, neovisan sam. Neko sam već duže vrijeme u ovome, da je lako - nije, da umara - umara i jednostavno ako ne vidiš da možeš nešto, nema smisla gubiti vrijeme. Drago mi je da Grad prepoznaje, da želi pomoći i siguran sam da će se nogomet brzo vratiti tamo gdje zaslužuje.
Vrijeme će uskoro pokazati kako se priča razvija. No, jedno je izvjesno, nogomet u gradu koji ima najboljeg na svijetu danas je jedna velika ruševina. I to je jedina i najveća šteta cijele priče, koju treba popraviti.
Damir Knežević na mjestu novog budućeg igrališta s umjetnom travom na Višnjiku