U prvom selu ispod tunela Učka, pokraj kanjona u kojem ovisnici o adrenalinu uživaju u svojim radostima, usred zelene, prekrasne Istre, u malom selu Vranja, smjestila se ova ljepotica.
I da znate, ima 123 godine i jednom je u njoj sa svojom obitelji živio pranono Jasne Sichich Zuliani.
Pa kako to već biva, ako novi vlasnici u ruke ne preuzmu kormilo onda i najčvršće zidine s vremenom počnu pucati kao pero. Ova je kuća imala sreću, kameni zidovi koji i u unutra i vani čine njezin kostur ostali su stameni. Trebalo je samo očistiti fuge, tu i tamo neke sitnije ogrebotine prekriti žbukom, te unijeti moderne elemente.
Naravno, uz štovanje iskonske tradicije ovoga kraja. I kako bi Francuzi rekli "voila", na korijenu starog rodilo se nešto staro, nešto novo, Villa Aurania. Fotografije zorno pokazuju što je obitelj napravila, no o tijeku samog procesa više nam je ispričala naša sugovornica.
Čistoća rada
– Ljudi su nekada bilo vrlo praktični, koristili su ono čega su imali u izobilju. A ovdje je bilo puno kamena. Takva je i ova kuća, tipična za istarski kraj, s velikim, teškim kamenim kockama koje su ljudi nekada i bez velikih dizalica i bagera kopali, oblikovali i dizali na visine.
Trebamo se diviti njihovoj umješnosti, trudu, znanju, čistoći rada. Kuća je smještena 20 kilometara od mora, u Parku prirode Učka, i kao i sve tipične ovdašnje kuće nosila je glavnu grijanu prostoriju i spavaonice.
Bez hodnika, bez suvišnog prostora, s onoliko prostorija koliko je ljudima nekada trebalo za život.
Ispod nje, duboko ukopana u zemlju nalazila se konoba, u kojoj i dandanas na prirodnoj svježini čuvamo pršut, sireve, vino. Taj kostur kakav je nekada bio nismo mijenjali – veli Jasna Sichich Zuliani.
Dodali su tek nove kupe na krovu, kupaonice, saunu, na imanju izgradili bazen, uredili sunčalište s masažnom kadom, uz vanjsko kameno ognjište koje funkcionira kao malo okupljalište postavili i sjenicu s blagovaonskim stolom, za uživanje dok vjetar s Učke donosi miris zelenoga gorja.
Vraćamo se opet na kamen. I činjenicu da on bez ikakvih dodataka može samostalno funkcionirati i kao ukras. Kao kamena slika.
Obnovili sve što se moglo
– Željeli smo pokazati tradiciju, povijest, život, pa smo obnovili sve ono što se obnoviti moglo. Primjerice namještaj. U sobi s dva kreveta restaurirala sam kompletnu drvenariju, krevete, noćne ormariće i ormar. Prvo sam ih "izliječila" od crvotočine.
Onda sam namještaj dobro obradila brusnim papirom, nahranila drvo, premazala ga primerom, a potom nanijela nekoliko slojeva bijele boje. I na kraju opet neke dijelove prebrusila kako bi dobio shabby izgled.
Vidi se i po namještaju kako se to nekada radilo, nije to krevet kao ovi današnji koje jednom rukom možeš podići u zrak. To je puno drvo, masivno, teško. Ručni rad – kaže Jasna.
Sačuvani su i još neki dijelovi starog namještaja, umivaonik, stolić i ogledalo iz spavaće sobe koji su svoje novo mjesto dobili u WC-u. U kontrastu s modernom opremom postaju vrlo šik detalj.
Restaurirana je i kuhinjska kredenca koju je Jasna samo prebrusila i obojila u nekadašnju boju. Na podu stoji i sanduk za odjeću njezine pranone, nonotov brener, svrdla...
Sačuvane su i brojne stvarčice iz konobe, između njih i jedna bačva za vino koja je postala stol.
Vjerna konoba
– Konoba je prekrasna, vjerna je svom starom izgledu i funkciji. S obzirom na to da se nalazi pod zemljom u njoj je stalno niska temperatura. Za naše prijatelje tu uvijek ima pršuta, vina, sira, domaćih pripravaka. To je još jedno mjesto okupljanja – objašnjava naša sugovornica.
Na ovom imanju teško je ostati na jednom mjestu. Ili pronaći naj-mjesto. Noge te vode do kuhinje urešene u provansalskom stilu, pa do klupice, stare škrinje za drva, smještene tik do kamina.
Novu bazu bi mogli naći i u dnevnom boravku kojim dominira cvjetni dezen i lavandine boje. Boje ovoga podneblja. Kada sunce pozove vani, ugoda se traži na sunčalištu. Ili u jednom od brojnih vrtova i livada koje se protežu oko kuće.
– Jedno od nama ljepših mjesta je možda baš kamena terasa na kojoj osjećate povjetarac s Učke. Mjesto za savršeno istarsko opuštanje uz dobru knjigu ili društvo, uz mediteranske delicije – poručuje Jasna Sichich Zuliani.