U Lovincu sanjke na suhom, a ne pomažu niti snježni topovi: nećemo sjediti i čekati pahulje, osnovali smo Lovinački turistički forum!

U Lici ove zime nema snijega i klasičnih ličkih zimskih vizura, ali ima optimizma, dobrodošlice i ličkog duha koji je neuništiv i ne mogu ga otopiti ni najviše temperature.

Lovinac, mjesto koje u zimskim mjesecima pohode mnogi Dalmatinci ne samo iz Zadra, već i iz Vodica, Šibenika, Splita i drugih krajeva Dalmacije, izgleda potpuno drugačije nego u klasičnim zimskim mjesecima. Ono što je primorcima sunce i more, to je Ličanima - zima i snijeg. Nikad se lakše iz Dalmacije nije stizalo do Like zahvaljujući autocesti, pa opet, nikad nisu zime bile tako ćudljive i nepredvidljive kao zadnjih godina.

- Znalo se događati nekih zima da snijega nema puno, ali da ga nema nikako, to nije. Ali evo, sve se promijenilo... ne paše nam to, jer zadnjih godina o tome ovisi da bude nešto posla u turizmu. Ljudi dođu zbog snijega, ako ga nema, onda nema ni ljudi – kaže nam Ivana Topić, koja nas dočekuje u Lovincu, gdje iznamljuje apartmane turistima na obiteljskom imanju smještenom odmah do sanjkališta Cvituša. Osim turizmom, Topići se bave poljoprivredom i stočarstvom, imaju 50-ak ovaca i 20-ak janjaca, pa povezuju jedno s drugim.

Dopunska djelatnost

Njezin suprug Željko Topić poznat je u lovinačkom kraju po gostoljubljivosti. Teško je kod Topića skoknuti “na pet minuta” jer će vas zadržati na ukusnoj domaćoj ličkoj hrani, a neće nedostajati ni razgovora, druženja i dobrog rasploženja, unatoč “mlakoj” zimi i slabašnoj zimskoj sezoni. Već se šest godina bave iznajmljivanjem apartmana i postali su poznati mnogim izletnicima koji za manje od 100 kuna mogu dobiti prenoćište u njihovu domu, jer apartman za četiri, pa čak i pet osoba košta samo 50 eura.
- Čim je jedno jutro palo malo snijega koji se otopio već do podne, mnogi su Dalmatinci počeli nazivati i interesirati se ima li snijega i koliko. Ali i kad nema snijega, ima sadržaja, od vožnje biciklom do šetnje, obilazaka ličkog kraja, uživanja u hrani i piću... I odmaranja u miru i tišini, što je u današnje vrijeme postalo sve više rijetkost u prenapučenim mjestima uz more – kaže nam Ivana pa nastavlja:

- Zvao me par iz Šibenika, vele da su bili u Lovincu kao cura i dečko, poslije su dolazili s bebom i sad zovu, a ja im kažem da nema sniga. Kažu oni, doći ćemo mi u drugom misecu jedan vikend pa bilo sniga ne bilo – kazuje nam Ivana. Od kontinentalnog turizma, ističe, još se ne može živjeti u potpunosti, ali kao dopunska djelatnost dobro dođe, s tim što oni sve što zarade ulože u poboljšanje svojih kapaciteta.

- A čujte, snalazimo se. Nešto radimo s turizmom, a nešto smo radili i s radnicima, na ugovor o najmu, na paušal. Bili su kod nas pirotehničari u par navrata, tako da smo, eto, nekako isplivali. Za Novu godinu smo imali tri dana i tri noći Bibinjce, cijelu kuću smo im iznajmili. I lani su također bili, tako da su sigurno bili zadovoljni kad su dvije godine zaredom dolazili.

Sad nekoliko radnika iz Gornjeg Vakufa kod nas stanuje koji za Štroka rade kućice u Tesla gnijezdu. Što se tiče turizma, kad nema sniga, nema niti turista. Jedan pravi snježni vikend kod nas napravi više posla od nekoliko tjedana bez sniga. Ove godine nije bilo ništa, niti jedan vikend nije bio pravi za odraditi. A ljeti radimo preko agencije Booking.com, imamo uglavnom goste u tranzitu koji daleko putuju pa kod nas prenoće i tako skrate put. Što se tiče sniga... A ko će ga znati. Znao je i kasniti snig, ali nikad nije bilo opet da je potpuno izostao. Nama i ljeto postaje sve atraktivnije, jer odavde do mora nije daleko, a ne treba klima, noći su hladne i ljeti, treba se dekom pokriti. Razmišljali smo raditi otvoreni bazen, pa su nam savjetovali nemojte, jer noću će se rashladiti da će ga trebati grijati usred ljeta – ističe Željko, koji je jedan od pionira kontinentalnog turizma u Lovincu.

Kad je u svoje dvije kuće gdje može ugostiti 20 ljudi ugradio ukupno osam kupaonica, skoro su ga ludim proglasili u Lovincu, a sad mnogi slijede njegov primjer i “broje aute”.

Ono po čemu se posebno izdvajaju je “Marina štalica” (nazvana po kćerkici Mari), posebno izgrađen objekt za fešte koji se može posebno iznajmiti za okupljanja i druženja, uz domaću spizu i pića.

- Mi smo stvarno tamo mislili štalu za ovce napraviti, ali mi palo na pamet da od jelovine napravimo te oblice koje smo obložili i izolirali. Krstili smo kćerku tamo, pa smo uz štalicu od 50 kvadrata napravili i terasu od 50 kvadrata da šator proširimo jer nas je bilo puno. Trebala je struja, voda, crna jama, kuhinja i zaokružili smo cjelinu za boravak tamo. Na kraju smo pravu štalu za životinje izgradili malo dalje, a Štalicu uredili za fešte. Znam reći gostima, idemo sad u Štalu nešto popiti, pa me pogledaju čudno, ali kad dođu unutra, iznenade se ugodno - kaže Željko.

Malo dalje od njihove kuće i Štalice, preko puta na Cvituši, izletište-sanjkalište čeka snijeg. Poznato zimsko okupljalište Dalmatinaca izgleda potpuno drugačije bez bijelog pokrivača.

Kad bajami cvitaju

Malo je poznato da preko sanjkališta vodi asfaltni put kojega snijeg potpuno prekrije pa se zimi i ne vidi. Snježni top miruje, sanjke u spremištu naslagane čekaju djecu, “ralica” za pravljenje staze također miruje na ledini. Restoran dovršen prošle godine ipak radi. Bez obzira na pomanjkanje snijega, uvijek ima izletnika koji rado navrate na kavu ili čaj, ali i na ličku pizzu po kojoj je izletište nadaleko poznato, baš kao i po ličkim specijalitetima koji se uvijek mogu pojesti po prihvatljivim cijenama.

- I da padne snijeg koncem veljače ili ožujka, već to više nije to. Kad počnu bajami cvitati, više to nije atmosfera za snijeg i zimske radosti. Samo je jedan dan nešto malo snijega palo, zabijelilo je možda centimetar, ali to je ništa bilo. Radili smo doček Nove godine i to je zbilja bilo jako dobro, ali za pravu zimsku sezonu izostao je snijeg. Sad je ionako doba godine kad nema ljudi, ni domaćih ni gostiju. Prijašnjih godina, za snježnih vikenda, znalo je po nekoliko tisuća ljudi doći na Cvitušu. Ove smo se godine dobro ekipirali, proširili smo i kuhinju tako da možemo ugostiti veće grupe gostiju. Sve je spremno, osim snijega – kaže nam Hrvoje Račić, prijašnji načelnik općine Lovinac koji je osnovao tvrtku “Cvituša” d.o.o. i u potpunosti se posvetio izletničkom turizmu. Nije, kaže, puno drugačija bila ni prošla zima kad je tek 3. veljače pao prvi snijeg.

- Zapravo već tri godine izostaju prave snježne padaline u Lici. Je li tome razlog globalno zatopljavanje ili nešto treće, tko će ga znati.

Mi imamo snježne topove za pravljenje snijega, ali pri ovakvim visokim temepraturama ni to ne pomaže. Bilo je doduše noći s mrazevima, ali oborine su potpuno izostale. U vremenskom smislu, ovo je nekako “bolesna” godina – kaže nam Račić.

Vikendom na Cvitušu čak i dođe nešto ljudi iz Zadra, na ručak, šetnju i odmor, jer Lika je lijepa i bez snijega. S dodatnim sadržajima mogle bi se zime učiniti zanimljivima i bez snježnih pahuljica, ali potrebna je veća angažiranost lokalnih vlasti i turističkih zajednica. Ona, kad je lički turizam u pitanju, nije dovoljna, pa je nedavno osnovano posebno udruženje.

- Zove se Lovinački turistički forum. To je udruga koja će se baviti razvojem turizma i stvaranjem destinacije prvenstveno, pa onda i marketinškim aktivnostima. Namjera je uvezati sve dionike u turizmu u Lovincu sa svim onim što se nalazi u okruženju oko nas. Već smo imali sastanak na temu organizacije manifestacija. Plan nam je Dan ličkog krumpira proširiti na dva dana i obogatiti ga, u svibnju ćemo imati streličarski kup koji bi iduće godine trebao prerasti u europsko prvenstvo. U rujnu bi se trebao dogoditi motociklistički “Old school challenger off road”. Za iduću godinu dobili smo domaćinstvo međunarodne smotre izviđača... Odlučili smo sami neovisno utjecati na razvoj našeg turizma jer se sustav turističkih zajednica pokazao pretrom za ono što mislimo raditi u Lovincu. U izradi su i destinacijske web-stranice kako bismo i na internetu bili prisutni.

Ne možemo samo sjediti i čekati snijeg, baš kao ni u primorju čekati sunce i more. Turizam mora biti puno više od toga - zaključuje Račić.