U znanstvena predviđanja da će u budućnosti, zahvaljujući klimatskim promjenama, meteorološki događaji bivati sve ekstremniji i razorniji, nekako se, u ovom našem kutku svijeta – Dalmaciji, nešto ne uklapa, barem kad je u pitanju bura, hladni vjetar koji puše sa sjevera.
Ne mora čovjek biti suviše vremešan da bi se sjetio burâ kakve su nekad puhale i, "raspoređene" tijekom cijele kalendarske zime, od prvih prosinačkih do zadnjih marčanih, "brijale" obalu, svojom snagom povijale borove i trajno ih naginjale ka jugu, dizale morsku prašinu koja se bijeljela zamalo kao snijeg, nosila nas, smrzavala i osjet hladnoće bacala u minus čak i kad je u zraku bio temperaturni plus.
Ove sezone zime dosad – barem u Dalmaciji – praktički nije bilo, s njom ni bure, a dojam je da prave bure zapravo nije bilo već godinama.
"Dojam", međutim, (ni) u meteorološkoj znanosti nema nikakvu težinu, stoga smo se s pitanjem "gdje nestade bura" obratili prof. dr. sc. Branku Grisogonu, fizičaru s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, stručnjaku za planinsku i obalnu meteorologiju – a time, dakle, i za buru. Može li se očekivati da se u preostalom razdoblju zime trend značajnije promijeni?
Oslabjele zime
– Pa zima je tek počela kalendarski prije mjesec dana i nije stigla još pokazati sve što zna i može. Bit će nekoliko kratkih zimskih udara, hladnih valova, tj. prodora; to je za veljaču i ožujak. U prosjeku, međutim, zime jesu oslabjele, noćne temperature rastu brže, odnosno jače od ljetnih temperatura. A iznimaka ima i bit će ih. Grijemo se...
Profesor Grisogono objašnjava kako "postoji nerazmjer u zagrijavanju prizemne atmosfere i srednje količine pripadne oborine; to je osnovno tumačenje".
– Planetarni atmosferski valovi stimuliraju slabiji ili jači razvoj anticiklona ili ciklona, procesom barokline nestabilnosti gdje se uravnotežuje promjena brzine vjetra s visinom i promjena temperature od nas pa do polarnih krajeva, a ta razlika temperature slabi pa opada i promjena vjetra po visini. Mediteransko područje jedno je od najpogođenijih aktualnim klimatskim promjenama i zato to Dalmacija pojačano osjeća. A temperature osciliraju, kao i tlak, to su takve kontinuirane varijable. Treba gledati trendove, morsku temperaturu na više dubina, količinu snijega u planinama i koliko snijeg traje, a koliko nema snijega. Bit će, dakle, manjih, kratkih iznenađenja ka kraju zime, ali ništa osobito.
Na primjedbu da treba dobro razmisliti kad je zadnji put zbog bure zatvoren Maslenički most – onaj "Radićev", koji je bura ranije svako malo zatvarala, prof. Grisogono kaže:
– Hm, bilo je bure, ali doista ne one prave, kakvu spominjete. Šteta za pršute, eh. Ali sjetite se bure u veljači 2012., kad je bilo više od tisuću lomova kostiju u Splitu. Mi – moja mala istraživačka grupa – i dalje proučavamo buru, u svoje slobodno vrijeme, naravno. Jer vlast i hrvatsku ispolitiziranu znanost to ne zanima. Odgovor i na pitanje o buri leži u slabljenju razlika srednje temperature između naših i polarnih krajeva, time slabi jako smicanje vjetra po visini i zadržavanje sinoptičkih situacija koje pogoduju dugotrajnoj buri. Naša mala grupa mjeri i dalje buru kod Maslenice najnaprednijim tehnikama i uskoro ćemo pokazati rezultate. Na primjer, udari bure u prosjeku ne slabe u odnosu na klimatološke, tj. udare bure u prošlosti. Nadalje, istražujemo ponašanje bure u navjetrini, dakle prije spuštanja niz planine prema moru.
– Na globalnoj skali - dodaje prof. Grisogono - zna se da će 2020. godina biti jedna od dvije najtoplije godine – uz 2016. – otkad postoje mjerenja, a i ove naše civilizacije. To je zabrinjavajuće, jer je 2016. imala podršku El Niña, što u prosjeku podiže srednju temperaturu zraka zbog topline mora. Međutim, 2020. godina imala je negativan efekt takozvanog ENSO-a, odnosno La Niñe, što u prosjeku spušta srednju globalnu temperaturu zraka.
Svejedno, uz svu ovu prirodnu varijabilnost, i uz ovo zadnje malo prirodno hlađenje, 2020. godina je u konkurenciji da bude globalno najtoplija godina na Zemlji otkad postoje redovita mjerenja i tzv. proxy podaci za posljednjih barem nekoliko tisuća godina.
O posljedicama promjene klime profesor Grisogono je i ranije govorio za Slobodnu Dalmaciju, navodeći kako "ima indikacija da će se bura u prosjeku pojavljivati rjeđe nego prije, ali će vjerojatno dolaziti u neočekivano vrijeme i postizati neočekivano jake udare. Jugo će također promijeniti svoju statistiku, ali mi još ne znamo u kojim parametrima".
Osiromašena znanost
U jednom razgovoru rekao je kako se "u budućnosti još izraženije meteorološke pojave mogu očekivati statistički, a hoće li se pojavljivati i dinamički, još ne znamo jer još ni jedna domaća vlast nije naručila takvu studiju".
Nije propuštao spomenuti – kao ni ovom prilikom, uostalom – kako država slabo i nikako brine o provođenju i financiranju znanstvenih projekata koji bi se bavili posljedicama klimatskih promjena na različite aspekte života na području Hrvatske. Na pitanje, recimo, hoće li neki dijelovi Dalmacije biti posebno izloženi vremenskim ekstremima, dr. Grisogono nam je prije rekao:
– Da, svakako, ali to treba proučiti u okviru ozbiljnih znanstveno-obrazovnih projekata. Takva su pitanja relevantna, ali osiromašena hrvatska znanost samo ih prepoznaje, no nema sredstava dati odgovore građanstvu, gospodarstvu i posebice turizmu, poljoprivredi i vatrogastvu. Mi tek površno znamo da su otoci izloženiji rizicima klimatskih promjena nego, na primjer, grad Senj, ali to nije dovoljna spoznaja.
Tadašnji odgovor prof. Grisogono aktualizira primjedbom kako se tek posljednjih nekoliko godina detaljnije pokušava proučavati mikroklima pojedinih dijelova našeg primorja.