Od pučke kuhinje do vlastite tvrtke. Ovako mi svoju životnu priču u jednu rečenicu sažima Dominik Marković.
Ako ste ovih dana zašli u haustor na adresi Kneza Mislava 13, moguće da ste primijetili da su fasade u ovom dvorištu kompletno obnovljene i iscrtane muralima, među kojima su neki od najpoznatijih simbola Zagreba; tramvaj broj 11, Umjetnički paviljon, katedrala, džamija, uspinjača...I natpis "Amazing Zagreb".
Iza inicijative za iscrtavanje tih grafita stoji Dominik Marković.
Nedavno je pokrenuo projekt kojem je cilj pokazivanje svih ljepota metropole i njezino brendiranje, ali i stvaranje platforme koja bi dala prostora mladim umjetnicima. Prvi korak prema tome bilo je uređivanje haustora u Mislavovoj, u kojem, među ostalima, stanuje upravo i Dominik. Ovo je, kaže, tek početak, a san mu je u narednih deset godina na ovaj ili sličan način preurediti čak sto zagrebačkih haustora, koji će tako postati nezaobilazan dio turističkih tura glavnoga grada.
Dominikova firma Amazing Zagreb zapravo se trenutačno bavi iznajmljivanjem električnih romobila, no ono čemu on teži su upravo ovakvi projekti, od kojih on sam neće profitirati, ali će pridonijeti cijeloj zajednici. Na prvu je grafitersku akciju pozvao Modula, Attacka i neke mlade umjetnike, dok su sve potrebne materijale nabavili preko sponzora Javit će se i na Europske fondove.
A koja je uopće Dominikova životna priča? - Rođen sam 1989. kao šesti član obitelji, najmlađi. Bili smo socijalno ugroženi, majka koja je bila samohrana je bila slikarica u mirovini. Odmalena sam prolazio kroz razne terore zbog socijalno ugroženog statusa. Vršnjaci su mi se smijali jer smo živjeli u derutnoj i hladnoj kući, odjeću dobivali iz Caritasa, a hranili se u pučkoj kuhinji - priča nastavlja: - Na svoj 15. rođendan sam završio u popravnom domu u Župančićevoj. Mojoj su mami uzeli dvoje najmlađe djece, što joj je bio najveći strah. Socijalna služba je reagirala jer sam imao 800 izostanaka u sedmom razredu, koji sam u konačnici i pao. To me užasno pogodilo. Djeca u popravnom su bili delinkventi, što ja nikada nisam bio - kaže.
Dvije godine nakon što je završio u domu majka mu je preminula. - Bio sam ljut na dom, na sustav, prestao sam slušati bilo koga. Odlazio sam iz doma kad sam htio, pa me tražila policija. Svi su mi htjeli pomoći, no tada sam bio ljut na cijeli svijet i nisam to tako gledao. Dok danas sve to vidim kao blagoslov. S 18 sam izašao iz doma i napustio strojarsko-tehničku školu u trećem razredu, iako sam imao dobre ocjene - sjeća se.
Zaposlio se u pečenjari u Zaprešiću, svaki dan ustajao u pola četiri, da bi u sedam već upalio roštilj. S vremenom je počeo konobariti, među ostalim i na Zrću, i razvijati ideje te, što mu je važnije, vraćati povjerenje svoje braće i sestara koje je bio izgubio do te mjere da su od njega skrivali hranu i zaključavali računala.
Njegov je život, među ostalim, promijenilo i jedno poznanstvo. O društveno odgovornom poslovanju, koje mu je danas fokus, Dominik je učio od možda i najpoznatijeg coacha za tu temu u svijetu, Benjamina Crofta, vlasnika nekoliko firmi za coaching o kojem je pisao i Forbes.
- Benjamina Crofta sam upoznao 2013. na Zrću, gdje sam radio kao konobar. Spojio nas je moj kolega. Sve mi je tada bilo naopako. Nisam završio srednju školu, nisam imao roditelje, a ni zube. Bio sam dužan svima, uključujući svoju braću, i sam neuredno živio. Imao sam bubrežni kamen i gastritis, svako malo sam povraćao. U meni nije bilo 50 kilograma - prisjeća se. Na početku druženja s Benjaminom, shvatio je da je ovaj čovjek, iako je uspješan, tužan.
- Rekao mi je da ga je nakon 11 godina veze ostavila djevojka. Naši su se razgovori nastavljali u tome smjeru, pričali smo jedan drugome o svojim problemima i željama. On je mene pitao što ja želim najviše na svijetu, a ja sam rekao - pomoći svojoj braći, svima kupiti stanove - priča.
Kad se on rodio, njih četvero su s majkom živjeli u prostoru od samo 16 kvadrata. Kad je počeo rat, zahvaljujući angažmanu njegove tete, koja je, kao i njegova majka, bila slikarica, uspjeli su za malen novac otkupiti jedan stan od 50 kvadrata i preseliti se u njega. .
- Benjamin mi je na moj san da osiguram braću rekao da prvo moram srediti sebe. Rekao sam mu da bih volio otvoriti svoju pečenjaru, na što mi se on nasmijao i rekao mi da nema šanse da ću time zaraditi za stanove. Naša su se druženja intenzivizirala, a on mi je stalno postavljao pitanja koja su me tjerala da razmišljam o svojem životu i opcijama koje imam - sjeća se Dominik.
Njihovo je prijateljstvo postalo za cijeli život nakon što je Dominik jednom prilikom Benu kupio japanke.
- Nakon par dana druženja sam shvatio da je stalno bos. Rekao mi je da je izgubio nekoliko japanki u izlascima. Objasnio sam mu da ne može po Novalji hodati bos, puno je stakla, a možda čak i igala. Odveo sam ga na štand da si izabere japanke. Znao je da financijski i nisam u nekoj poziciji, na što sam mu objasnio da me, sve i da japanke koštaju tisuću kuna, to ne bi spasilo. Izabrao je japanke i ja sam ih s guštom platio - priča.
Nakon pečenjare, imao je još par ideja za biznis koje bi ga maknule od konobarskog posla. Sanjao je da će napraviti bocu u kojoj će biti cvijeće, a koja će se prodavati za Valentinovo. Ben je za svaku njegovu ideju imao hrpu pitanja. Želio je znati koja je ciljana skupina za tu bocu. - Ja nisam niti znao što znači pojam ciljana skupina. Polako me počeo upoznavati s terminima u poduzetništvu; ciljana skupina, pasivni prihod... - sjeća se.
Već na početku iduće godine, nakon ljeta na Zrću, Ben je došao u Zagreb i počeo coachati Dominika. Spojio ga je i s Peterom Rydingom, koji ima online coaching platformu koja nudi pristup raznim biznis trenerima. Dominik je počeo razvijati svoj poslovni model. Dobio je ideju da iznajmljuje bicikle te da mu partneri budu hosteli. Kad bi netko unajmio bicikl od njega, dobio bi popust na hostele. To je bio temelj onome što je danas Amazing Zagreb. Firmu je otvorio 2018. a želja mu je u sklopu tog projekta napraviti i ture gradom te podcaste u kojima bi, primjerice, psiholozi govorili o važnosti boja u gradu. Želi i dati prostor mladim umjetnicima, ne samo grafiterima nego i drugima, koji bi svoje radove prodavali kao autentične suvenire iz Zagreba...
- Imao sam hrpu ideja, no shvatio sam da ću ih teško realizirati bez nekog sustavnog znanja. Išao sam na svadbu Benjamina Crofta, koja je trajala devet dana i za to smo vrijeme prešli 12 tisuća kilometara. Tamo je bilo ljudi iz 36 zemalja, brojnih biznismena koji rade u Silikonskoj dolini. Postajalo mi je sve jasnije da trebam obrazovanje. Otišao sam na sastanak u učilište Experta, gdje sam ispričao ravnatelju Ropušu što želim i koja je moja životna priča. Rekao mi je da trebam tri njihova programa, projekt menadžment, digitalni marketing i PR. To je koštalo oko 60 tisuća kuna. U sebi sam se nasmijao i pitao se - što ja ovdje radim? No, nakon što sam mu rekao svoju priču, ravnatelj me pozvao da se počnem školovati već idući dan, dajući mi ogroman popust. Bio sam iznimno zahvalan na toj prilici i nisam propustio niti sata. Završio sam sva tri programa pa krenuo na posao - kaže Dominik, koji danas ima jasnu viziju budućnosti i želju da pomogne drugima.