Čudno je i nejasno zbog čega Hrvatska turistička zajednica uz popis dobitnika godišnjih nagrada HTZ-a, koje su dodijeljene na upravo završenim Danima hrvatskog turizma održanima u Slavoniji, organizatori ni na koji način ne objavljuju i obrazloženja za pojedinu nagradu. Uobičajeno je, naime, u drugim sličnim prigodama, u nekoliko rečenica obrazložiti zašto je netko ili nešto zaslužio priznanje koje mu je uručeno. Tako možemo samo nagađati zbog čega je netko ili nešto dobio pojedino priznanje.
U slučaju bar četiri nagrade koje su pristigle u Zadarsku županiju možemo, onako nagađajući, ipak biti uvjereni da su pošteno i opravdano dodijeljene. A bar su tri došle u ruke onih dionika u turizmu koji potpuno odskaču ili rade sasvim suprotno od onoga što je već godinama turistički mainstream u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj se 70 posto smještajnih ponuda nalazi u rukama amatera, odnosno čine je stotine tisuća privatnih apartmana, a u Zadru i njegovom kraju je taj postotak i veći, takva je ponuda, ma kako stihijski bila, nešto što je glavno obilježje hrvatskog turizma.
Nagrade HTZ-a su došle u dobre ruke jer su dospjele u ruke profesionalaca koji iz godine u godinu pokazuju da je kvaliteta ponude i bogatstvo sadržaja koje možemo ponudit gostimai jeste pravi ključ uspjeha u turizmu, da na bogom danu platformu sunca, mora i prirodnih ljepota, čovjek, turistički djelatnik, mora stvoriti i dodatne vrijednosti po kojima će biti bolji i drugačiji od drugih.
Idemo redom.
Hrvatsku turističku nagradu za životno djelo dobio je prvi čovjek zadarske tvrtke Turisthotel Frane Skoblar. Možda i nije toliko važno što je Skoblar od svog prvog radnog dana turistički radnik već ono što je Turisthotel kojeg vodi postigao. A postigao je to da je najvažniji resurs te frime, njezin najvažniji proizvod, Turističko naselje "Zaton“, godinama prvak kamperskog turizma u Hrvatskoj i šire i to prvenstveno zbog izuzetne kvalitete smještaja i bogatstva sadržaja koje gost u tom naselju može uživati. Zanimljivo, u TN Zaton godinama smanjuju broj smještajnih jedinica, kapacitete, u korist sadržaja.
Kada je početkom '80. godina počeo s radom taj je kamp mogao primiti preko 6.000 gostiju, s ambicijom da dostigne 8.000, a danas je kapacitet naselja manji od 5.000 gostiju. Umjesto gomilanja kreveta Skoblar i njegov tim su slagali sadržaje za dodatnu zabavu ili aktivnosti gostiju, što je značilo i njihovu veću potrošnju, a to je definitivno nešto što je suprotno od onoga što se događala u sektoru amaterskog turizma, a što je, uostalom, godinama bila ozakonjena tendencija svih koji o hrvatskom turizmu odlučuju – od lokalnih direktora TZ, gradonačelnika i selonačelnika do ministara turizma – slaganje novih kreveta bez osobite brige o kvaliteti dodatne ponude. Ali u TN Zaton zato nema ni srpanjskih ni bilo kakvih drugih rupa.
Nije neobično da je i gradski hostel istog tog Turisthotela, Forum, ove godine, u moru hostela koji su se ukrcali u ponudu kao kakav mutant, kombinacija sobice kod babe Šimice i ozbiljnog hotela, također proglašen najboljim u svojoj kategoriji. Razlog nije objavljen ali je lako dokučiv: hostel vode i u njemu rade turistički profesionalci, a ne za turizam nemušto priučeni bravari, zubari ili novinari.
Na konceptu „manje je više“ stvorena je i Olive Island Marina u Sutmišćici na Ugljanu koja je ove godine konačno proglašena i najboljom hrvatskom marinom. Marina je izgrađena u nekad neuglednoj sutomiškoj uvali, a sjajna arhitektonska izvedba nove nautičarske luke bio je samo dobar temelj za uspjeh kojeg su kroz godine ostvarili vlasnici te glavni menađžer Toni Antišin i njegov mladoliki tim. Oni nisu izmišljali nove vezove ni tražili nove pontone, nisu trčali za novim gostima kako bi postigli „tri posto noćenja više nego lani“ već su dodatnim sadržajima, vrhunskim restoranom i koječim drugim stvorili „džepni“ nautički raj iz kojeg većina nautičara uglavnom ne želi dalje ni isploviti.
Četiri ostala visoka priznanja koja su ove godine stigla u Zadarsku županiju samo su napola jasna. Recimo, razumljivo je da je visoko profesionalna marina s dugom tradicijom, ona Dogus grupe između Bibinja i Sukošana, proglašena najboljom velikom marinom te da je direktorica pakoštanske turističke zajednice Danijela Vulin procijenjena kao najbolja u cijelom sustavu turističkih zajednica – ta je žena pokrenula i orgnizirala cijeli jedan novi svemir zanimljivih događanja u Pakoštanima i Vrani. Dvije nagrade ostaju definitivno nejasne.
Za prirodnu atrakciju godine izabran je Nacionalni park Paklenica. Što je, samo po sebi logično i O.K., ali – kakva je to uopće kategorija? Hoće li dogodine Paklenica biti manje atraktivna ili će odjednom u prirodi Hrvatske nastati kakva nova atraktivnija atrakcija? Izrasti nova prašuma, poteći nova rijeka, eruptirati kakav atraktivni vulkan? Kako uopće prirodne atrakcije iz godine u godinu mogu mijenjati level atraktivnosti i mjesta na toj top-listi? Onako, baš glupo.
A najdiskutabilnija je zapravo i najvažnija nagrada koja je stigla u Zadar ove godine – nautička destinacija godine. Što tu nije jasno?
Nije jasno je li nagradu dobio samo onaj urbani dio Zadra, sam Grad, u kojem se nalaze dvije marine, koje su zanimljivo, u svojim sadržajima potpuno loša suprotnost onoj koja je problašena najboljom - marini u Sutmošćici. Najstarija i veća zadarska marina, Tankerkomercova, ugošćuje velike jahte i pruža dobar servis, ali je u potpunosti u toj marini zanemaren svaki oblik dodatnog sadržaja. Po ugostiteljskim kompleksom te marine, izgrađenom početkom '80., danas vladaju pantagane i skitnice.
D-marine na Boriku je tek ove godine dobila dodatni sadržaj u obliku jednog kafića i bazena, ali, zapravo su i jedna i druga nautička luka tek privezišta i zimovališta brodova i ne nude ništa više što bi goste koji im tuda protiču svaki dan zadržali ili potaknuli na dodatnu potrošnju.
Doduše, zadarskoj nautičarskoj ponudi možemo još pridodati i lučicu Vitrenjak kojom raspolaže JK Uskok. To je živahno okupljalište nautičara, ali nija (i ne može) biti prava nautičarska marina ma koliko bi brojne čarter agencije dale sve da nađu mjesta baš u toj uvali.
Ili se, možda, pod Zadrom računalo na cijeli arhipelag Zadarske županije. Ali, oprostite molim vas, taj je arhipelag pod upravom čak osam jedinica lokalne samouprave i defitivno ga ne može prisvojiti samo Zadar. A osim toga, i ruku na srce, jedan Biograd sa svojim marinama i nautičarskim sajmom Biograd Boat Show daleko više znači na nautičkoj karti Europe nego sam Zadar.
Ili se pod "Zadar" računalo i na sedam otoka koju su pod njegovom upravom. A na kojima se sveukupno nalazi još samo jedna jedina marina s 50 vezova i to u Velom Ižu. Poslužimo se otrcanom frazom i recimo da su zadarski otoci (i otočići i sike) od Iža preko Molata do Silbe i Oliba, niska prekrasnih bisera s milijardu uvala idealnih za guštanje nautičara, ali na kojima su jedini turistički radnici koji pružaju usluge nautičarima koncesionari plutača za privez, loklani ugostitelji i djelatnici Županijske lučke uprave (ŽLU) koja upravlja s tranzitnim djelovima svih lokalnih luka. Time je ŽLU, mada se tu ustanovu ne ubraja u turistički sektor, najvažniji čimbenik čitavog nautičkog turizma na tim otocima te mnogim drugim obalnim mjestima.
Sam grad Zadar, u čemu mu se pridružuje i Županija a i državna vlast, licemjerno se i maćehinski odnosi baš prema toj svojoj "bisernoj ogrlici", a stanovnike tih otoka tretira kao građane drugog reda o čemu svjedoči niz incidenata kakvi se događaju na otocima svako malo. Jedan od zadnjih je bio nedavno na Silbi kad je stanovništvo ostalo bez opskrbe jer nadležni organ u gradskoj upravi nije ni znao da tamo počinju nekakvi radovi u luci.
A još jedna potvrda koliko sam grad Zadar vodi brigu o svojim otocima čiju ljepotu prodaje nautčarima i za to dobija nagrade je opet baš na Silbi. Evo proći će i pet godina da je jedna od najljepših nautičarskih lučica, Mul na Silbi, praktički neupotrebljiva jer je van svakog sustava i brige. A dok se riva u Mulu raspada, na Silbi je i ove jeseni (prolazeći ispod radara) otvoreno 30 novih gradilišta za apartmanski smještaj (sigurno ne za kuće novih silbenjanskih obitelji) uprkos tome što se i nedavno na virskom skupu turističkih djelatnika, političara i sličnih stručnjaka zaključilo da nam je prostor već preopterećen apartmanskom izgradnjim (i shodno tome amaterskim turizmom) i da bi tu izgradnju, čak i dekretima jedinica lokalne samouprave, na mnogo mjesta trebalo zaustaviti, zabraniti.
Mada u obrazloženju nagrade koju Zadar dobio za najbolju destinaciju nautičkog turizma to ne piše - jer tog obrazloženja niti nema - ispada na koncu da je priznanje stiglo na isti način kako je stiglo za prirodnu atrakciju godine NP Paklenici - zbog Bogom danih darova koje je priroda stvorila u ovom dijelu "najljepše particele na svijetu" (Nikola Bašić), a ne zbog osobite pameti i rada ovdašnjih turistički stratega i djelatnika, a pogotovo ne nečega što se zove lokalna samouprava.