"P.S. Nazovi tatu."
U Dalmaciji smo, daj dite materi. Ali tata je "u čeki". Kad zagusti, nastupa tata. On ima svoje metode. Dođi, reci tati je li te tko ljutio... Sad će on vidjeti.
Kod nas tate ne pomažu. Oni "sređuju." Ta čarobna radnja, podignuta na pijedestal obožavanja, koja se u praksi obavlja s vrlo malo riječi, ali s puno značajnih pogleda i izostanka manira, smekšat će i najtvrđe.
Najtvrđi – to su razne savjesne osobe, koje su imale namjeru u svakoj situaciji biti pristojne, ali imale su nesreću da im se dogodi bliski susret s onima koji "sređuju." Koji traže mimo reda. Koji gromkim, ali biranim i reduciranim vokabularom, koleričnim gestikulacijama i nadmoćnim govorom tijela šalju poruku da mora biti po njihovu. Zakon? Ma daj... Tata upravo sređuje. Svi ostali – čelom nazad.
Ne treba naglasiti da generaliziramo. No treba naglasiti da većina građana (pre)trpi teror. Verbalni. Trpe uvrede, nametljivo ponašanje, sramoćenje, prijetnje. Sva nabrojena djela su ozbiljna, kaznena djela, za koja su predviđene zatvorske kazne. Niži rang, prekršaje, ovdje ni ne spominjemo.
Učestale SMS poruke, uznemiravanje na telefon, uvredljivi komentari na portalima ili preko lažnih profila na društvenim mrežama – sve to spada pod kaznena djela koja naši građani, navikli na raznorazni teror, šutke trpe.
Naši ljudi otići će u policiju ako im netko ukrade mobitel ili novčanik, u kojem, znaju, imaju 100 ili 200 kuna. Prijavit će i krađu ili provalu u stan. No prijetnje, verbalni ispadi i uvrede još su uvijek dio "folklora". Gledamo frustriranu mladost zbog ponižavanja na društvenim mrežama, o ženama koje trpe obiteljsko nasilje ne znamo gotovo ništa, a i one same (provjereno) u velikom broju nasilje percipiraju samo kao fizičko. Financijsko, emocionalno ili verbalno nasilje u braku ne doživljavaju kao kazneno djelo. Na koncu, "naš čovik" i svađu oko mjesta na parkiralištu doživljava kao normalnu; riječi "budalo", "kravo" i "vidjet ćeš, kozo" dio su vokabulara, koje, dajte, nisu valjda ni uvrede ni prijetnje, ne cjepidlačimo, mi smo samo temperamentni.
Mini lekciju i dobru poruku doživjeli smo prije nekoliko dana od Zadranina koji ima samo 21 godinu, ali evidentno zna elementarna ljudska prava i, što je najvažnije, kako ih zaštititi.
Kao novinar, fotografirao je apartman u Privlaci za koji je imao saznanja da se iznajmljuje nezakonito.
Apartman iznajmljuje ženska osoba.
Što je napravila? Pa rekla je tati tko je ljuti! Kome drugome?!
Tata ne čeka. Tata je bivši policajac PU zadarske. On odmah naziva i "sređuje" da preko registracijskih tablica mladog novinara, koje je slikao, nabavi njegov broj mobitela.
Pa da mu kaže da neće nitko zabadati nos u njegove stvari i dirati se u njegovu kćer.
Nazvao je tako bivši policajac dobiveni broj mobitela (to drugi građani nikada u policiji ne bi dobili) i dokopao se mladog novinara. "Napisano će te koštati, pazi se!" grmio je umirovljeni provoditelj zakona.
Verbalno napadnut, mladić nije rezignirano slegnuo ramenima. Nije se ukutrio, odlučan u namjeri da više nikada neće otkrivati nezakonitosti i izlagati se opasnostima, nego će pisati o cijenama na tržnici. I o muškoj modi.
No ništa od toga, ovaj je mladić nazvao policiju i rekao što se dogodilo. Potom se obratio Državnom inspektoratu i objasnio što se u konkretnom apartmanu u Privlaci događa.
Epilog?
Kaznena prijava zbog prijetnji protiv bivšeg policajca (oca koji "sređuje"), zatvoren i zapečaćen apartman nakon provedenog inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata, te prekršajni postupak protiv iznajmljivačice.
Tri u jedan. U dva dana.
PU zadarska je, nota bene, odlično ekipirana ekspertima za internetski kriminal, ima svoje vještake i u kratkom roku otkriva tko su autori lažnih profila na društvenim mrežama. Onih profila i autora koji vrijeđaju, blate, sramote i diskreditiraju druge ljude. Koji, riječju, rade kaznena djela, a građani šute i ne prijavljuju. "Nije to izgubljeni novčanik, to su izgubljeni živci, policija se time ne bavi." Krivo. Bavi se. I procesuira.
Prije šest godina jedan je kardinal u Zadru upozorio žene da ne spavaju s muškarcima prije braka kako ne bi postale štrace. Da, rekao je "štrace." Bogami, dobro se pokajao i nebrojeno puta ispričao.
Neka se sada malo ispričava i tata, bivši policajac. Koji štiti kćer, a ona nezakonito posluje. Štiti je tako što svoje prijetnje i jezičinu smatra normalnim načinom ophođenja.
E pa ne može. Ni kardinal, ni tata. "Nazovi tatu" mora konačno s druge strane dobiti eho: "Nazovi policiju!"